Istraživanje Centara civilnih inicijativa o prosječnom indeksu kvaliteta života građana, koje je provedeno u 14 općina i gradova u BiH, pokazalo je da je došlo do pada ovog indeksa za čak 5,5 posto u odnosu na istraživanje provedeno prije godinu dana i da taj indeks sada iznosi 47,48 od maksimalnih 80,00.

Majda Behram-Stojanov, glasnogovornica Centara civilnih inicijativa, na jučerašnjoj pres-konferenciji u Banjoj Luci pojasnila je da istraživanje pokazuje da je adiministrativni aparat u općinama i dalje preskup, a umjesto nužnog smanjenja, u međuvremenu je postao još glomazniji.

Najlošiji odnos zaposlenih u administraciji i broja stanovnika, kao i ranijih godina, i dalje imaju Trebinje i Mostar, gdje jedan administrativni radnik dolazi na svega 170-190 stanovnika, što znači da je došlo do dodatnog pogoršanja stanja registrovanog u periodu prije godinu dana.

Općina Bihać je u 2012. godini imala procentualno najveće izdvajanje iz budžeta za plaće i naknade zaposlenih u administraciji - više od 28 posto.

Većina lokalnih zajednica zadržala je raniji nivo odborničkih naknada, a među posmatranima, najveće odborničke naknade ima Banja Luka - 850 KM, dok su najmanje naknade u Livnu - 220 KM.

Istovremeno, izdvajanja za rad mjesnih zajednica su minimalna, dok u čak četiri od 14 posmatranih općina one uopće i ne postoje.

U oblasti komunalnih usluga, do poskupljenja je došlo tek nakon lokalnih izbora 2012.godine. Najskuplju vodu piju građani Bijeljine, sa cijenom od 1,39 KM/m3, a ista je i cijena kanalizacije. Za razliku od njih, građani Zenice vodu plaćaju svega 0,47 KM/m3..

BDP po glavi stanovnika u općinama za 2011. godinu (za 2012. podatak još nije dostupan) varirao je od oko 5.600 KM u Foči, do 10.960 KM u Banjoj Luci i 18.820 KM u Novom Sarajevu, što ukazuje na blago povećanje u odnosu na 2010. godinu.

Istovremeno, procent domaćinstava sa ukupnim prihodima manjim od 600 KM (jedan od parametara nivoa siromaštva) u Širokom Brijegu je oko šest posto, a u Bihaću čak 40 posto.

Najveći broj ispitanika koji je imao većih poteškoća “sastaviti kraj s krajem” je na području općina Trebinje, Pale i Foča, što je bio slučaj i u ispitivanju provedenom godinu dana ranije.

Trend broja zaposlenih u posljednje četiri godine u većini lokalnih zajednica je negativan, bez značajnije promjene odnosa među posmatranim općinama.

U poređenju sa brojem stanovnika, najpovoljnija situacija je na području općine Novo Sarajevo, gdje na tri stanovnika dolazi jedan zaposleni. Slijede Banja Luka, Tuzla, Mostar, Trebinje i Široki Brijeg sa oko četiri stanovnika na jednog zaposlenog. Najteža situacija u ovoj oblasti je u općinama Livno i Foča, gdje na sedam do osam  stanovnika dolazi jedna zaposlena osoba.

U većini posmatranih lokalnih zajednica, posljednjih godina, prisutno je blago povećanje broja ljekara u primarnoj zdravstvenoj zaštiti u odnosu na broj stanovnika.

Najpovoljniji omjer je u Mostaru, gdje jedan  ljekar dolazi na oko 550 stanovnika, što nije u direktnoj proporcionalnosti sa zadoljstvom stanovništva sa pruženim zdravstvenim uslugama, naspram Livna gdje je omjer loš, ali ipak poboljšan u odnosu na prije godinu dana i iznosi 1:1.270.

Istovremeno, najviše razloga za pritužbe za dugo čekanje na usluge doktora tokom dana, udaljenost do ambulante i kašnjenje u dobijanju pomoći, imali su ispitanici sa područja Zenice i Mostara, dok je najbolja situacija na području Bijeljine, Livna, Foče i Pala.

Ukupno gledajući, prema svih osam setova indikatora objektivnog kvaliteta života, najveći indeks kvaliteta života dobijen je za općinu Široki Brijeg, i iznosi 57,04, od mogućih 80,00. Najniži indeks kvaliteta života dobijen je za općinu Bihać, i iznosi 41,36.

U poređenju sa istraživanjem prije godinu dana, prve tri lokalne zajednice (Široki Brijeg, Banjaluka i Novo Sarajevo) zadržale su čelne pozicije, ali je generalno u svim općinama i gradovima prisutan trend pada vrijednosti indeksa kvaliteta života u odnosu na prošlu godinu.

Ovo su samo neki od rezultata mjerenja kvaliteta života putem metodologije kreirane po uzoru na parametre koje koriste EU zemlje, kombinovanjem raspoloživih podataka prikupljenih iz zvaničnih dostupnih izvora, te odgovora dobijenih kroz anketu koja je provedena u svih 14 općina sa ukupno 1.381 ispitanikom.

Osnovni cilj bio je ukazati na one segmente kvaliteta života građana, koji su u cijelosti ili djelomično u nadležnosti i odgovornosti lokalne uprave, ili lokalna uprava realno može utjecati na njihovo unapređenje i time naglasiti značaj i odgovornost lokalne uprave za kvalitet života svojih građana.

Dobijeni rezultati mogu poslužiti lokalnom i drugim nivoima vlasti za sagledavanje trenutnog stanja i trendova u pojedinim oblastima kvaliteta života, i intenziviranje aktivnosti na poboljšanju istih, kako putem jednokratnih intervencija, gdje je to moguće, tako i kroz planiranje dugoročnih strategija razvoja.

Istovremeno, rezultati impliciraju potrebu da se građani unutar lokalnih zajednica angažuju na rješavanju pitanja koja im značajno utječu na kvalitet života, saradnjom sa organima vlasti ili pritiskom na njih, u zavisnosti od situacije.

Ovo CCI-ovo istraživanje obuhvaćeno je projektom „Lokalna uprava za kvalitet života građana – faza 2“, koji finansira Evropska unija.

(FENA/md)