Izvor: Jutarnji.hr

Obitelji nepravomoćno osuđenih čelnika Herceg Bosne teško su primile Haašku presudu. Sada znaju da će morati proći još dosta vremena prije nego što se opet okupe zajedno. Cijele obitelji. Baš kao nekad.

Jadranko Prlić, profesor i doktor ekonomskih znanosti, i supruga Ankica Prlić imaju dvije kćeri, stariju Mateu Vuletić i Adrijanu, koje danas žive u Parizu. Prlić je bio zapovjednik HVO-a tijekom bošnjačko-hrvatskog sukoba te prvi i posljednji predsjednik Vlade Hrvatske Republike Herceg-Bosne. Najveći oslonac u životu bila mu je supruga Ankica. Ona je vodila sve obiteljske poslove.

Stanovi i dionice

U Imovinskoj kartici Prlić je 1998. naveo da od nekretnina posjeduje stanarsko pravo na stan u Mostaru, stan na korištenje u Sarajevu te stan u Hrvatskoj.

JADRANKO PRLIĆ: Profesor i doktor ekonomije prije rata bio je član SKJ i gradonačelnik Mostara. Partiju je napustio 1990., a u HDZ BiH ušao 1994. Četiri godine kasnije u Imovinskoj kartici upisao je vlasništvo nad više stanova, dionicama, automobilom Audi A4, ušteđevinom... Supruga Ankica najveća mu je potpora u životu. Ona je te godine bila upisana kao suvlasnica tvrtke u Mostaru i vlasnica stana u Hrvatskoj. Ovu obitelj smatraju najbogatijom u BiH. Prlićevi imaju dvije kćeri, Mateu Vuletić i Adrijanu Prlić. Obje danas žive u svojim stanovima u Parizu.

Ima i štednu knjižicu u hrvatskoj banci i račun u Bank Austria. Napisao je da ima automobil Audi A4, poslovni prostor u Mostaru te 60 dionica tvrtke Hepok Mostar.

U toj kartici naveo je i da je njegova supruga Ankica Prlić 1997. na nagradnoj igri osvojila automobil Volkswagen te da posjeduje 1/3 vlasništva tvrtke Orwell Mostar, te da ima stan u Hrvatskoj.

Otada su se njihovi poslovi i bogatstvo širili i povećavali, a za sve je brinula supruga Ankica. I za poslove tvrtke Orwel i za tvrtke Optima, Hepok.

- Ja se bavim makroekonomijom, i nemam nikakav utjecaj na suprugino uspješno poslovanje - govorio je tada Prlić.

Karijeru je započeo kao član SKJ i doktor ekonomskih nauka u bivšoj Jugoslaviji: bio je gradonačelnik Mostara, pa potpredsjednik Vlade BiH zadužen za ekonomiju.

Odlazak iz partije

Titovu je partiju napustio početkom 1990-tih. Iako se u HDZ učlanio tek 1994., brzo je napredovao. Taman pred rat, ispričao je u jednom od intervjua, imao je ponudu da ostane u SAD-u.

"Imao sam i ponude da ostanem u Washingtonu na dosta dobrim poslovima; bio sam mlad i perspektivan doktor znanosti sa znanjem jezika, govorim engleski, ali mi je u odlučivanju koje je trajalo pet minuta, osnovni kriterij bila kvaliteta mog života u Mostaru koja je bila bolja nego što bi igdje mogla biti u Americi."

Prlić je donedavno često boravio u Zagrebu. Moglo ga se vidjeti po zagrebačkim kafićima u centru grada, i to u društvu Ante Žužula i Maria Plejića, nekad bliskog Vladimiru Zagorcu. I u zagrebačkom restoranu Skender u Remetama Prlić je u društvu proslavio kad je postao djed.

Njegova imovina u medijima se procjenjivala na desetine milijuna eura. Pisalo se da je bogatiji i od generala Ivana Čermaka, koji je stekao ogroman imetak na trgovini naftom. Prlić je, unatoč bogatstvu, zatražio od haškog suda, doznajemo, da mu podmiri troškove obrane.

SLOBODAN PRALJAK: Još 1995. osnovao je tvrtku Oktavijan koja se isprva bavila TV produkcijom. Kasnije su prešli u “građevinu”. Danas general Praljak, među ostalim, posjeduje hotel i Poslovni centar 2000 carstvo na raskrižju Vukovarske ulice i Radničke ceste u Zagrebu. Većinu poslove mu vodi sin Nikola Babić-Praljak.

Troškovi obrane

Od Slobodana Praljka Haaški sud tražio je da podmiri troškove obrane u visini od 3,3 milijuna eura jer su procijenili da je težak više od 6,5 milijuna eura.

Na zagrebačkoj Radničkoj cesti Praljkovi posjeduju dvije poslovne zgrade, hotel, garažu, podzemnu garažu, restoran. Taj njihov poslovni kompleks zove se Centar 2000.

Carstvo je podigla tvrtka Oktavijan d.o.o., koja ostvaruje godišnje prihode od 2,9 milijuna eura. No, to nije jedina tvrtka u njihovu vlasništvu, imaju ih još nekoliko.

Većinu poslova u Hrvatskoj vodi Praljkov sin Nikola Babić-Praljak, a od lani je Praljak izašao i iz posljednje tvrtke u kojoj se vodio kao direktor. Praljkova odvjetnica tvrdila je tada da je Praljak istog imovinskog statusa od 2004.

- I 2004., kad je počelo suđenje, Praljak je bio istog imovinskog statusa. Ništa nema ni danas - izjavila je tada njegova odvjetnica.

Sud je tada u dokumentu na 60 stranica pobrojao sve što je tajništvo suda utvrdilo da Praljak posjeduje. Dokumentaciju su prikupili u suradnji s našim državnim institucijama, pa su unutra bili priloženi i izvodi iz trgovačkog suda, gruntovnice, bankovni računi...

Od filma do građevine

Najveći posao ostvaruju preko tvrtke Oktavijan te na nekretninama na atraktivnoj lokaciji na križanju Radničke i Vukovarske ulice, gdje su podigli poslovno carstvo. Tvrtka Oktavijan d.o.o., koju je Praljak osnovao 1995., isprva se bavila proizvodnjom filmova, videofilmova i tv-programa, a onda se prebacila na građevinu i iznajmljivanje poslovnih prostora. Od 2001. temeljni kapital je 38,1 milijun kuna. Danas se na zemljištu nalazi, kako se reklamira na internetu, moderan poslovni kompleks u kojem je zaista moguće imati apsolutno sve nadohvat ruke.

Tvrtka Oktavijan, odnosno zemljište na kojoj se nalaze njezine nekretnine, opterećena je i kreditom od desetak milijuna eura, a prihodi tvrtke u posljednjih su nekoliko godina rasli.

Obitelj Brune Stojića, ministra obrane u Herceg Bosni i čovjeka zaduženog za funkcioniranje Ureda za proizvodnju oružja i vojne opreme, smatra se jednom od najbogatijih obitelji u Hercegovini.

Biznis je vodio njegov brat Mate Stojić, jedan od najbogatijih poduzetnika u BiH. Mate se 90-ih bavio ugostiteljstvom, bio je i vlasnik lanca robnih kući u BiH, a u vrijeme Sanaderove vlade, bio je jedan od najvećih HDZ-ovih financijera.

Suradnja s Lučićem

BRUNO STOJIĆ: Obitelj Brune Stojića, bivšeg ministra obrane u Herceg Bosni smatraju najbogatijom iz svijeta biznisa u toj državi. Poslove danas vodi Brunin brat Mate, koji je blizak Luki Bebiću. Bili su vodeći financijeri HDZ-a u doba Sanadera. Bavili su se oružjem, naftom, bankarstvom, osiguravateljskim poslom, a u posljednje vrijeme špedicijom.

Tih godina poslovno su se približili obitelji Lučić, s kojima su zajedno surađivali u osiguravajućoj tvrtki Euroherc. Prvi pravi zajednički projekt obitelji Stojić i Lučić bio je otvaranje Dubrovačke banke Mostar, a zatim, kako su pisali bosnaskohercegovački mediji, i preuzimanje naftne kompanije Energopetrol.

Bruno Stojić u to je vrijeme bio direktor banke. Braća Stojić 1999. napustili su i Dubrovačku banku i Energopetrol. Bruno se tada navodno posvetio poslu oko ribogojilišta, dok mu je brat Mate vlasnika tvrtke Monitor M i špedicije Interšped.

Tvrtka Monitor M bavila se uvozom i izvozom građevinske opreme, a poslovno je bila povezana s notornom građevinskom tvrtkom “Monitor” u vlasništvu HVO-a. U Nadzornom odboru Monitora M nalazila se i Đurđa Šušak, supruga pokojnog ministra obrane Gojka Šuška.

Mate je i vrlo blizak bivšem predsjedniku Hrvatskog Sabora Luki Bebiću, kraj kojeg u mjestu Komarna kod Pelješca, ima vikendicu.

Spominjalo se i kako je Stojić, uz IGH i Konstruktor zapravo idejni začetnik Pelješkog mosta.

Među siromašnijim su umirovljeni general Milivoj Petković, načelnik Glavnog stožera HVO-a, Valentin Ćorić, zapovjednik Vojne policiji HVO-a, i Berislav Pušić, načelnik Ureda za razmjenu zarobljenika, koji primaju vojne mirovine.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/aa)