Iako ima samo 20 godina, Jusuf Brkić pola svog života svira na sazu i pjeva sevdalinke. Njegov susret sa sazom bio je sasvim neobičan. Kao većinu djece iz naselja u Gradačcu gdje je rođen, više ga je zanimala gitara ili harmonika.

“U to doba trend je bio svirati jedan od ovih instrumenata”, kaže Jusuf, prisjećajući se kako je već kao desetogodišnjak želio da se bavi muzikom.

Sjeća se kako mu je otac jednom kupio saz od tamošnjeg sazlije koji je pravio i svirao taj instrument. Isti taj sazlija ga je upoznao sa instrumentom, i Jusufu koji do tada ništa nije znao o sazu, probudio želju da nauči da svira na njemu..

“Na nagovor sevdalije Džavida Pamukovića, s babom sam otišao prvi put kod doktora Hašima Muharemovića u Srebrenik. Zamolili smo ga da me počne podučavati sazu. Međutim, on je to gledao sa nevjericom, jer je dosta djece, sazlija dolazilo kod njega i svi su počeli svirati, međutim nisu ništa naučili", govori Jusuf I objašnjava kako je doktor Muharemović važio za jednog od najboljih sazlija.

Kada ga je Muharemagić čuo prvi put kako pjeva ilahije, jer Jusuf tada ništa drugo nije znao da pjeva, bio je oduševljen interpretacijom. Nakon te posjete, svom novom đaku dao je zadatak.

Jusuf se sjeća da je prva sevdalinka koju je učio bila “Kad ja pođoh na Bembašu”.

Prva sevdalinka koju je Jusuf naučio bila je 'Kad ja pođoh na Bembašu'

“Učitelj mi je napisao kako ću da sviram, koliko taktova sevdalinka ima, čak mi je napisao i gdje da postavim prst na sazu. Bio sam iznenađen da jedan takav instrument koji nije toliko zastupljen ima tonove”, govori on.

Na drugom času je odsvirao sevdalinku, a njegov učitelj mu je čestitao i rekao da da ima potencijala i talenta.

“Jedan od najboljih sazlija tada je rekao mom babi da ako bude uporan, što znači da me dovlači iz Gradačca u Srebrenik, kupi mi novi saz i on će biti uporan i napraviti će drugog sebe”, priča ovaj 20-godišnjak te dodaje kako je danas za njega sevdah: “Ljubav koja ne izdaje”.

Sve to Jusufu je dalo još više volje da počne da svira saz. Narednih osam godina učitelj ga je podučavao svemu što je sam znao.

Jusufovi vršnjaci u početku nisu znali o čemu se radi i na njegov angažman posmatrali su sa rezervom. Nakon zapaženih nastupa i festivala bilo im je drago što neko od njihovih prijatelja njeguje sevdalinku. Osim koncerata, Jusuf se rado sjeća i pojavljivanja u filmu Marine Andrejev “Sevdah”.

“Jednom dok sam svirao sa doktorom, dok su naši časovi trajali, kazao mi je da dolazi ekipa iz Sarajeva sa Damirom Imamovićem, Marinom Andrejev i da pričaju priču o sevdahu i snimaju film. Nisam znao o čemu se radi. Snimili smo prilog u jednoj kući u Srebreniku, gdje sam ja svirao dio pjesme 'Sve behara'. Od tada je prošlo dvije godine. Nakon toga javila mi se redateljica koja je kazala da trebamo potpisati ugovor o zaštiti autorskih prava. Tada sam vidio značaj ovog filma”, sjeća se Jusuf.

Film je osvojio Zlatnu jabuku -  nagradu za najbolju muziku u New Yorku.

(Tekst, video i foto: Selma Repeša i Melisa Delić)

Program Sevdah Pogon podržava: The HDG-F Focus Country Initiative Advocacy and Partnership project

Program implementira: Mediacentar - Sarajevo u partnerstvu sa Sarajevskim ratnim teatrom

Priču su radili polaznici trening programa Škola digitalnih medija u okviru UN-ovog projekta za partnerstvo i zagovaranje Milenijumskih razvojnih ciljeva