Prije nedjelju dana napustio sam Hong Kong, kada je postalo jasno da su mi bezbjednost i sloboda ugroženi jer sam otkrio istinu. Svoju trenutnu slobodu dugujem zalaganju prijatelja, novih i starih, moje porodice, i drugih ljudi koje nikad nisam upoznao i vjerovatno nikad neću. Povjerio sam im svoj život, i oni su to povjerenje uzvratili vjerujući u mene, na čemu ću im zauvijek biti zahvalan.

U četvrtak, predsjednik Obama je pred čitavim svijetom izjavio da neće dopustiti nikakvo diplomatsko „muvanje i petljanje“ oko mog slučaja. Međutim, sada vidimo da je predsjednik, nakon što je to obećao, naredio svom potpredsjedniku da izvrši pritisak na lidere država od kojih sam zatražio zaštitu, da odbiju moje zahtjeve za azil.

Ovakva prevara od strane jednog svjetskog lidera nije pravedna, kao što nije ni vanpravna kazna egzilom. Ovo su stara, gadna sredstva političke agresije. Njihov cilj je da zastraše, ne mene, nego one koji bi došli poslije mene.

Decenijama su Sjedinjene Američke Države bile jedno od najsnažnijih uporišta ljudskog prava na traženje azila. Nažalost, ovo pravo, koje su uobličile i izglasale SAD u Članu 14 Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, današnja vlada moje zemlje odbacuje. Obamina administracija sada koristi državljanstvo kao oružje. Iako ni za šta nisam osuđen, ona mi je jednostrano poništila pasoš, napravivši od mene osobu bez zemlje. Bez ikakvog sudskog naloga, ova administracija sada pokušava da me spriječi u ostvarenju osnovnog prava. Prava koje pripada svima. Prava da zatražim azil.

Na kraju, Obamina administracija se ne plaši uzbunjivača kao što smo ja, Bradley Menning ili Thomas Drake. Mi smo ljudi bez države, zatvoreni ili nemoćni. Ne, Obamina administracija se plaši vas. Plaši se obaviještene javnosti koja zahtijeva ustavnu vladu kakva joj je obećana – i s pravom se plaši.

Moja uvjerenja nisu poljuljana i impresioniran sam naporom tolikih ljudi.

Edward Joseph Snowden, Wikileaks, 01.07.2013.

(Peščanik.net, 02.07.2013.; Preveo Ivica Pavlović)