Piše: Emir Dervišefendić                                

Načelnik općine Zelena meraja sazvao je hitnu sjednicu općinskog vijeća. Velikom salom za sjednice, ukrašenoj skupocjenim lusterima i umjetničkim slikama, dominirao je moderni talijanski namještaj, dugački konferencijski stol sa dvadesetak stolica. Laptopi na stolu pripadali su jednoj od tri najpoznatije svjetske marke. Sve to govorilo je kako općina tehniku, ekstra-kvalitet i luksuz gaji kao posebne kategorije.

U pet do deset vijećnici su već zauzeli svoja mjesta i časkajući medjusobno, pili kafu. A u zraku je lebdilo samo jedno pitanje: zašto je načelnik sazvao hitnu sjednicu? I to zatvorenu za javnost! Sve je izgledalo tako misteriozno. Sprema li se to neko dobro našim gradjanima?

Tačno u deset u salu je ušao načelnik. Bio je onizak, debeljuškast, nosio je skupo crno odijelo. Košulja, kravata i tamne naočale bili su bez ikakve dvojbe talijanskog porijekla. Njegov mobitel bio je posljednja riječ tehnike i tehnologije. Zašećerio je kafu, promješao i zadovoljno otpio gutljaj.

- Jes' se ohladila, al' dobra je za ten! - obratio se vijećnicima uz glasan smijeh.

Već istrenirani vijećnici podanički su razvalili usta od uha do uha i grohotom se nasmijali, iako ništa nije bilo smiješno. Al' takav je običaj, moraju. Nije šala, nasmijao ih njihov načelnik. Šeret. Kozer. Humorista.

-  Dame i gospodo, vidim, nestrpljivi ste da saznate o čemu se radi, pa počnimo. Imamo samo jednu tačku dnevnog reda: dodatno namicanje para u općinsku kasu. Došli smo u veliku bulu, kasa nam je prazna, nije nam više dovoljan ni marifetluk sa ovjerom dokumenata iako je nosio velike pare, jer su oslobađanja od plaćanja ovjere po određenim osnovama znatno umanjila priliv novca. Moramo hitno iznaći načine i metode dodatnog namicanja para, inače, propast' nećemo, al' spasa nam nema!

I na ovu opasku vijećnici su vrijedno razvukli usta u polumjesec i odradili programirani smijeh. Načelnik je pomno pratio ko se nije nasmijao. Da se zna.

-  Gospodin načelnik je u pravu! U pitanju je, gospodo, i naša egzistencija! - javio se vijećnik Huso. Dodatne pare naš su imperativ! Zašto dodatne? Zato što i mi vijećnici imamo stalno nove, dodatne potrebe. Evo, naprimjer, moj sin Velija, svi ga znate, veliki je navijač Mančester Junajtida, pa dijete redovno šaljem na utakmice u Mančester! No, mom Veliji je draga i Barcelona, pa ima dodatnu potrebu, je li, da ode i u Barcelonu! A kad je već tamo, što siroto dijete ne bi skoknulo i do Madrida, jel' tako? Nisu to, gospodo, samo putovanja 'nako, kako neki misle, dijete može štošta naučiti o Engleskoj i Španiji, te jednog dana biti od velike koristi našoj zajednici!

Salom se prolomio aplauz. Trajao je desetak sekundi, a onda je riječ ponovo uzeo načelnik.

- Ako nemate ništa protiv, ja bi' rek'o koju na zadatu temu. Razmišlj'o je vaš načelnik o tome kod kuće i neki dan, igrajući golf. Vjerujte, prisjela mi igra. Igram, a misli mi u općini, s vama, u općinskoj kasi... Onda mi na pamet pada strašna ideja: lovu ćemo dići nadogradnjom već postojećih metoda i uvođenjem novih. Drugim riječima, uz pomoć čarobne riječi koja glasi: nadovjera! Prvo ćemo uvesti ovjeru već ovjerenih dokumenata! Tako je, dobro ste čuli! A nakon toga dolazi biser koji je takođe skont'o vaš načelnik: ovjera identiteta! Svako će u općini morati ovjeriti samog sebe! Da su jadne činovnice po raznim šalterima sigurne da je osoba na šalteru i zaista ta! Lična karta nije više garancija.Vlada je načelno sve već odobrila. Evo prvo detalja, a onda ćemo podijeliti zaduženja.

Nakon što je detaljno iznio svoje zamisli, načelnik je zakazao novi sastanak za mjesec dana. Vijećnici su gromkim aplauzom pozdavili genijalnost svog načelnika, pa je u to ime naručena nova tura kafe. A onda i prigodno meze. Slani i slatki bife. Od svega toga i oni, vijećnici, debelo će imati koristi. Tako će i siroti Velija, sin vijećnika Huse, konačno, osim u Mančester, moći putovati i u Barcelonu, te skoknuti i do Madrida. I jednog lijepog dana, a možda i prije, biti od ogromne koristi široj društvenoj zajednici, koja će , je li, u momku bez ikakve zadrške prepoznati nesvakidašnji potencijal.

                                                                         *
                                    
Na šalter jedne ustanove dolazi momak. Vadi neke papire i predaje službenici.

- Ti, momak, ne pratiš propise! Nije više dovoljna samo ovjerena fotokopija rodnog lista, moraš donijeti i ovjerenu fotokopiju već ovjerene fotokopije! Budi sretan što smo te oslobodili obaveze da kopija ne smije biti starija od šest mjeseci!

Momak je gleda u čudu, bez uspjeha  pokušava nešto da kaže.  Konačno, na jedvite jade promuca.

- Ovo je katastrofa, tortura, pljačka, pobogu, imate ovjerenu fotokopiju, evo vam i original rodnog lista pa uporedite papire, nisam valjda kopirao sa ribarske dozvole!

- Ne znam, možda i jesi, danas je sve moguće! Žali se vladi, hajmo, slijedeći!

                                                                           *
Nakon sat-dva, isti momak dolazi na isti šalter.

-  Bogami, vrijedan si i brz, nema šta. Da vidimo šta si nam donio...dobro, tu je ovjerena fotokopija već ovjerene fotokopije rodnog lista... ali, čekaj, nisi sebe ovjerio, vidiš, to ti nisam rekla, a nije ni čudo, ne znam đe udaram! Moraš opet u općinu po potvrdu da si to ti, jer,  ko mi to garantuje, halo, nemoj majke ti, ne treba mi tvoja lična, nju mačku o rep, meni treba općinska ovjera da si to zaista ti! Hajmo dalje!

                                                                          *

U sali za sjednice općine Zelena meraja vladala je grobna tišina. Lica općinara izgledala su poput znaka pitanja, njih petnaestak, širom otvorenih očiju doslovno su buljili u svog načelnika.

- Dame i gospodo, svečano vas obavještavam da su nove mjere u svrhu dodatnog namicanja para već zaživile! Bilo je samo malih dilema oko cijena novih usluga. Mislili smo da svaku od novih potvrda naplaćujemo dvije-tri marke, međutim, s tom cijenom ne bismo lako na zelenu granu. Sve je poskupilo, gospodo. Narod kuka, a ima para. Zato sam naredio da ovjera već ovjerene fotokopije košta pet maraka. Za ovjeru samog sebe, tojest identiteta, kreirali smo novi formular i on će koštati tri, a ovjera deset markica.To bi ukupno bilo osamnaest markica, što je, je li, sitnica za našeg građanina. Za nadovjeru već ovjerenih fotokopija otvorili smo novi šalter, plus još jedan za ovjeru identiteta. Kada, naprimjer, građanin na jednom šalteru ovjeri već ovjerenu fotokopiju nekog dokumenta, staje u red za drugi šalter na kojem vrši ovjeru samog sebe. Za poslove nadovjere, tojest, ovjere već ovjerenih fotokopija i ovjeru identiteta, odredio sam Husinu hanumu Ševalu i svoju kćerku Dženanu. Pa, majku mu, jesmo li u ovoj općini svi kao porodica, ili nismo! Na prodaji formulara za ovjeru identiteta već rade vaša djeca i to u smjenama, tako da su svi u igri. Šta postižemo ovim mjerama? Prvo, otvaramo nova radna mjesta, što je za svaku pohvalu u ovim teškim vremenima! Drugo, građanin će imati duplo ovjerena dokumenta, što je velika stvar, ne samo u našim razmjerama nego i šire, a ovjerom svog identiteta biće siguran da je to stvarno on. Tako će i službenice po raznim ustanovama i šalterima biti pravo rahat! Na taj način vjerodostojnost dokumenata dižemo na zavidno visok nivo, što će EU i Brisel itekako znati cijeniti! A općina će dodatno napuniti kasu! I još nešto. Ovih dana vladaju paklene vrućine i narod se rado zadržava u šalter-sali uživajući u blagodetima naše klime, pa čak i oni koji nemaju nikakvog posla u općini. Dolaze da se malo rashlade. Da bismo to izbjegli, klimu ćemo povremeno isključivati, pa će građani nastojati da što prije napuste naše prostorije!

Salom se prolomio aplauz. Dizanjem ruke  načelnik je zamolio za tišinu.

- A sada, šećer, koji, jel'te, uvijek dolazi na kraju! Budući da smo svi ovdje prisutni, u proteklom periodu naporno i nesebično radili, prvenstveno na donošenju novih mjera u interesu našeg građanina, moramo se i mi malo nagradit'. Na teret planiranih sredstava od naplate po osnovu novih mjera, općina će uzeti kredit i za nas dvadesetak organizovat' nagradno studijsko putovanje u Istanbul, u trajanju od 10 dana! Pa, zaslužili smo, majku mu!      

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/aa)