Demonstracije su počele 29. maja i ulaze u četvrtu sedmicu. Nakon što su isprobane razne vrste otpora, građanska opcija ponovno prevladava u demonstracijama diljem Turske, piše Jutarnji.hr.

To je opcija koja podrazumijeva potpuno nenasilan otpor. Pasivni građanski neposluh u svakom obliku. Nakon što su jučer uhapšeni vođe navijačke skupine Bešiktaša, demonstracije su prešli u mirniju fazu.

Navijačka skupina ucijenjena je da će biti okarakterizirana kao kriminalna organizacija ako nastavi pružati potporu demonstracijama, a vođe procesuirani i nesumnjivo osuđeni na visoke zatvorske kazne. Oni su se okupili u parku nedaleko od stadiona i objavili da će tu čekati povratak svojih lidera.

To nije jedina nesreća koja ih je pogodila. Pojavila se vijest da Kayserispor ne pušta Prosinečkog u Bešiktaš, a Uefa ovih dana raspravlja da ih isključi iz evropskih takmičenja zbog namještanja utakmica. I previše nevolja pogodilo je navijače ovih dana. Ostali građani se služe nenasilnim metodama demonstracija, iako to nije garancija da nasilje neće ponovno eskalirati jer policija je odlučna da i na najmanju ugrozu odgovori svim sredstvima.

Šmrkom po pogrebu

Jučer su na potpuno nenasilne sindikalne demonstracije odgovorili svim sredstvima. U jednom naletu stradali su i reporteri. Novinarka Al Jazeere ostala je bez poprilično velikog pramena kose koji joj je iščupao specijalac. Stradao je i jedan par turista.

Najbizarniji događaj ipak je onaj s pogrebnom povorkom demonstranta Ethema Sarisuluka, koji je stradao u Ankari. Prema tradiciji, pogrebna povorka trebala je krenuti s mjesta pogibije, ali vodeni top navodno je prepriječio put povorci.

Vlasti optužuju demonstrante za provokaciju negirajući da se to dogodilo, međutim fotografije i clipovi na mreži govore drugačije. Nakon što je uplakana majka molila obje strane da joj dozvole da pokopa sina, stiglo je rješenje. Policajci su ipak procijenili da to nije prosvjedni skup, a ostali u povorci da možda nije nužno da se krene baš s mjesta pogibije.

Živi zombiji

Kako ljude, intelektualce osuditi na takav život poput zombija. Bez prava na mišljenje. Bez prava na javnu riječ. Ako je to način života u modernoj Turskoj koja ulazi u EU, mi ga ne želimo, neka nam ga uzmu. Dajemo im ga.

Znamo da su Erdoganovi sljedbenici bili obespravljeni tokom prošlih vremena. Vjernici nisu mogli ispoljavati svoje religijske običaje, ali mi nismo ta opcija, mi smo građanska tolerantna opcija. U parku su bili i radikalni islamisti koji kažu da vlasništvo pripada Alahu. Kada je bila sveta noć, svi su se solidarizirali s njima i nije bilo ni alkohola. Njihov je vođa predvodio molitvu. Svi smo se uključili. Takvo društvo mi želimo.”

Jedan od aktivnih sudionika od samoga početka je i Halit Ergenc. Sam Sulejman Veličanstveni je uoči policijskog napada na Gezi park bio u grupi koja je pregovarala s premijerom Recepom Tayyipom Erdoganom . Pregovori su trajali cijelu noć, a u jednom trenutku on i premijer su se sukobili.

Navodno je Ergenc zatražio blagost prema zahtjevima demonstranata od čvrstog vođe Erdogana.

- Pa ti si Sulejman, znaš kako to ide u Turskoj. Ne možeš milošću vladati. Gdje bismo bili kada bi naši vođe popuštali svakome.

Na kraju je premijer ostavio opciju sudske odluke o daljnjoj izgradnji šoping-centra, kao i mogućnost referenduma.

Kakav si ti Sulejman!?

Ipak, sve je to bilo prije čišćenja Gezi parka. Ergenc je i u Turskoj megapopularan i do ovih je demonstracija bio politički neaktivan. Osim na pregovorima, Sulejman se vrlo često pojavljuje i u prvim redovima demonstracija.

Njegove izjave da Turska mora biti zemlja ljudskih prava koja mora poštovati različitosti i prava na drugačije mišljenje dobile su odgovor druge strane.

- Ko si ti, samozvani Sulejmane. Pa ti ni ženu ne možeš zadržati. Ona te varala pred očima svih s ljubavnikom na snimanju. Kako nam ti možeš držati prodike. Samo su neke od izjava koje su mu uputili neki kolege koji se zalažu za Erdoganovu opciju.

Uvredljivi transparenti pojavili su se i na mitingu koji je organizirao premijer u Ankari.

Ipak, Ergenc i velik dio intelektualaca i dalje sudjeluju u pružanju otpora nadajući se da će izboriti pravo glasa, ako ne prije, a onda za sedam mjeseci, kada su na redu lokalni izbori.

(Jutarnji.hr/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/kr)