Nedavno je u jednom banjalučkom ugostiteljskom objektu gostima prijećeno na nacionalnoj osnovi. Zbog ovog, ali i nekih ranijih slučajeva, postavlja se pitanje kako u Banjaluci danas žive građani nesrpske nacionalnosti?

Prema Ustavu RS, Bošnjaci i Hrvati su konstitutivan narod u ovom bosanskohercegovačkom entitetu. Nacionalna zastupljenost ispoštovana je u vrhu vlasti u RS kao što je Ustavni sud ovog entiteta u kojem čelnu poziciju zauzima Bošnjak, Džerard Selman, kojeg je na to mjesto imenovao SNSD, čiji je bio član.

“Ovakvih primjera je mnogo”, kaže prvi čovjek Vijeća naroda RS Mujo Hadžiomerović navodeći da je najbolji primjer Sekretarijat za vjere u kojem ima devet zaposlenih i svi su Srbi: “Po onome ko su zaposleni zaista se vidi da je to deklarativno. Ne poštuje se odluka o konstitutivnosti naroda - ravnopravnosti. Svo vrijeme koje smo radili i pokretali vitalni nacionalni interes, radili smo iz tih razloga”.

Almir Zemić, vlasnik restorana „Dajak“, gdje se incident u kojem su izrečene prijetnje na nacionalnoj osnovi i dogodio prije par dana, kaže da do sada nikakvih problema nije bilo.

Iako nema zvaničnih podataka, procjene nevladinih organizacija govore da na prostoru RS živi tek 15 odsto Bošnjaka, što je oko 30 odsto od predratnog broja. Broj zaposlenih u institucijama, organima uprave i fondovima, je oko tri procenta Bošnjaka i nešto više od jednog procenta Hrvata. Mnogi smatraju da je to potvrda da je konstitutivnost samo na papiru.

Zijad Begić je profesor fizike u Medicinskoj školi u Banjaluci. Kaže da bi u odnosu na predratni period nacionalna zastupljenost zaposlenih mogla biti ravnomjernija ali da on nikada nije imao problema zbog toga što je Bošnjak: "Kao Bošnjak nemam nikakvih problema. Ne osjećam se ni po kojem osnovu čovjekom manje vrijednosti u odnosu na ostale. Na radnom mjestu potpuno se osjećam ravnopravnim građaninom Banjaluke".

Nekada je ipak bilo bolje

Ipak, ima i onih koji su na svojoj koži osjetili šta znači biti Bošnjak u Banjaluci. Oni uglavnom nerado govore o tome. Oni koji su pristali, kažu da nemaju problema u smislu bezbjednosti, ali da većina ne uspijeva da ostvari prava koja su zagarantovana Ustavom: "Bošnjacima je dopušteno eventualno da se vrate i da im se vrati imovina. To je sve. Još ako niste politički podobni i član neke od srpskih stranaka! Godinama sam imao problem sa ličnim dokumentima. Imao sam ličnu kartu iz Sarajeva, a živio u Banjaluci", kaže jedan Banjalučanin.

Islamska zajednica u Banjaluci najvećim dijelom okuplja Bošnjake sa ovih prostora. Zbog toga Deutsche Welle je pitao banjalučkog muftiju, Edhema Čamdžića, kako danas žive građani nesrpske nacionalnosti u Banjaluci: "To je pogrešno pitanje. Ja mislim da svi ljudi dobro žive. Svake godine se poboljšava stanje u Banjaluci. Inače, Banjaluka je jako lijep grad", diplomatski odgovara Čamdžić.

Publicista iz Banjaluke Nail Osmančević prisjeća se ranijih vremena kada se nije gledalo ko je koje vjere. “Danas ipak postoje stvari koje smetaju”, kaže Osmančević: "Periferija, gdje su većinom Bošnjaci, Gornji Šeher, sada sramno nazvan Srpske Toplice, neuređen je, propadaju najstarija kuća u Banjaluci, kupatila...".

Hrvata “kao i da nema"

Kada je riječ o Hrvatima, na prostoru Banjaluke ih je prije rata bilo oko 27.000 dok ih je danas svega 3.000. Od 220.000, koliko ih je živjelo pijre rata na teritoriji današnje RS, danas ih je svega 12.000, podaci su sa kojima raspolažu u banjalučkoj biskupiji. U zajednici Hrvata Banjaluka kažu da Hrvati danas u ovom gradu žive kao Srbi u Mostaru ili nekim drugim sredinama.

Predsjednik zajednice Ivica Dujić kaže da je u BiH teško pripadati manjinskom narodu: “U Banjaluci su ostali Hrvati koji su nekada za ovu Banjaluku puno doprinijeli i značili, a sada su u stanju socijalne potrebe. Bošnjake ovdje podržavaju iz Sarajeva, a nas Hrvate? Kao da nas nema ovdje u Banjaluci”.

Najviše sa "svojima"

Psiholog Srđan Puhalo je na osnovu istraživanja došao do podataka da s jedne strane na nivou kolektiviteta nema bitnih razlika niti je bilo promjena u posljednjih deset godina. “Međutim, što se tiče ličnih odnosa, istraživanja pokazuju da animoziteti na nivou kolektiviteta nestaju”, kaže Puhalo: "I tu imate jedan paradoks da na nivou kolektiviteta kojim upravljaju političari imate veoma izražene animozitete, a kada taj odnos među malim ljudima svedete na životni nivo, te razlike postaju znatno manje".

Većina javnosti se slaže da je položaj Bošnjaka, Hrvata i ostalih u Banjaluci i RS dobar sa aspekta bezbjednosti, ali je problem što su sve etničke grupe danas u sve težem materijalom položaju.

(Deutsche Welle, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)