Piše: Mirna DUHAČEK

Sve je u BiH apsurd, pa i korištenje energetskih resursa koji su istinsko bogatstvo ove zemlje. Tako je, u tom opštedržavnom apsurdu, potpuno normalno da se u siromašnoj i (pre)zaduženoj Bosni i Hercegovini novčani iznos od oko 300 miliona KM, koliko je tokom sedam godina prikupio Elektroprenos BiH, stoji na računu i ne ulaže se u ono što nam je prijeko potrebno - razvoj i modernizaciju domaćeg elekroenergetskog sektora, dok se istovremeno energetska mreža u zemlji doslovno raspada. 

Najviše koristi od nefunkcionisanja ove kompanije trenutno u BiH imaju jedino banke, gdje je oročen dio novca od 300 miliona KM, ali i oročavanje tog novca podijelilo Republiku Srpsku i Federaciju, pošto se veći dio ovih sredstava nalazi u bankama sa sjedištem u RS-u.

Također, u potpunom državnom apsurdu, posve je normalno da osim nefunkcionalne strujne mreže, zbog čega bh. građani plaćaju drakonske cijene kilovata, umjesto vlastite struje koja nema gdje da se akumulira, istu uvozimo i to čak i do četiri puta skuplju.     

Apsurd br. 1: Sedam godina bez ijedne investicije u elektroenergetsku mrežu...

Izuzetno složen pravni i operativni okvir, zajedno sa političkim opstrukcijama, doveli su do toga da je Bosna i Hercegovina napravila tek mali ili nikakav napredak u reformi elektroenergetskog sektora. Izvještaj Evropske unije o napretku, te Godišnji izvještaj Sekretarijata Energetske zajednice navode da BiH konstantno podbacuje u domenu izvršavanja međunarodnih obaveza koje je preuzela pridruživanjem Energetskoj zajednici. Ništa novo - odgovorni predstavnici i institucije iz BiH ne ispunjavaju obaveze koje su preuzeli.

Reformski proces u elektroenergetskom sektoru u Bosni i Hercegovini (BiH) otpočeo je 2000. godine potpisivanjem Izjava o politici u oblasti električne energije od strane entiteskih vlada. Tokom 2000. godine, reforma se nastavlja usvajanjem Zakona o prenosu, regulatoru i operateru električne energije u BiH, te entitetskih zakona u oblasti električne energije. Kada je 2004. godine usvojen Zakon o osnivanju nezavisnog operatera sistema u BiH, te Zakon o osnivanju, na osnovu prethodno pomenutih zakona poduzeti su bitni koraci, kao što je bilo uspostavljanje regulatornih komisija, kompanije za prenos električne energije u BIH (Elektroprenos) i Nezavisnog operatora sistema u BiH (NOS).

Iako su reformska nastojanja u domenu institucionalnih osnova bila uveliko u toku, u operativnom domenu je od samog početka dolazilo do zastoja. To je i danas slučaj kad je riječ o funkcionisanju Elektroprenosa.

Naime, još u februaru 2002. godine dva premijera (FBiH i RS), koji su ujedno i predstavnici akcionara u Elektroprenosu, dogovorili su Izmjene i dopune državnog Zakona o Elektroprenosu koje su se odnosile na to da entitetima bude omogućeno da povlače i dijele i akumuliranu dobit prije isteka zakonskog roka od deset godina od datuma registracije preduzeća. Pored toga, akcionari su se trebali dogovoriti i o načinu podjele dobiti i akumulirane dobiti između entiteta.

Od svog osnivanja, Elektroprenos nailazi na probleme vezane za pomanjkanje posvećenosti uspostavljanju preduzeća na državnom nivou koje bi služilo za dobrobit svih građana u BiH. Većina neophodnih dokumenata koji su usvojeni s ciljem implementacije postavljenih zadataka izdati su od strane Nezavisnog člana Upravnog odbora koji je uživao posebna ovlaštenja. Od odlaska Nezavisnog člana, uprava i Upravni odbor kompanije nisu uspjeli da usvoje jedinstven dugoročni plan, investicioni plan, niti finansijski plan. Za posljedicu, Elektroprenos još od 2006. godine nije zabilježio nijednu investiciju u prijenosnu mrežu ili prijenosna postrojenja.

Apsurd br. 2: Brinu li ikoga upozorenja da je stabilnost prenosnog sistema značajno ugrožena...

Činjenica da nijedna investicija nije izvršena, osim manjih hitnih opravki, ukazuje na to da je stabilnost prenosnog sistema značajno ugrožena.

Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH je dostavilo na razmatranje Nacrt Zakona o dopunama i izmjenama zakona o uspostavljanju Elektroprenosa, međutim, predloženi Nacrt je povučen na osnovu Zaključka dostavljenog od strane generalnog direktora, Stefana Sannina, a na osnovu Zaključaka sa sastanka održanog u Briselu, 13. novembra 2012. godine. Ministarstvo je naknadno dostavilo informaciju Vijeću ministara u vezi sa aktivnostima koje će biti poduzete u vezi sa ovom državnom kompanijom – što je Vijeće ministara i usvojilo.

Vijeće ministara je zatim zadužilo Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa da načini Izmjene i dopune Zakona o Elektroprenosu koje bi omogućile podjelu dobiti prije isteka desetogodišnjeg roka od uspostavljanja Elektroprenosa, na kojem Ministarstvo navodno radi, ali do danas još ništa nije dostavljeno Vijeću ministara na razmatranje.

Apsurd br. 3: Hoće li država BiH morati tražiti dozvolu od Banjaluke za izvoz struje...

ERDAL TRHULJ, resorni ministar: Formiranjem operativnih područja na način na koji to zamišlja RS, Elektroprivreda Sarajevo bila bi dovedena u nezavisan položaj, jer to znači da bi joj bile uskraćene direktne prenosne konekcije sa susjednim zemljama – smatra Erdal, dodajući da je Elektroprivreda BiH najveći izvoznik električne energije, te bi ovakva promjena znatno otežala poslovanje jer bi se moralo tražiti odobrenje drugog operativnog područja ili entiteta.

Glavni spor u višegodišnjem nefunkcionisanju ove kompanije je neslaganje Republike Srpske i Federacije BiH u broju operativnih područja “Elektroprenosa BiH”. Vlada RS insistira da ta područja ne smiju prelaziti entitetsku granicu i isti stav ima i kada je riječ o raspodjeli sredstava za investicije. Vlada Federacije BiH nikada nije pristala na takvo rješenje.

Predstavnici RS i BiH u prošlosti su također usaglasili da se broj i struktura zaposlenih sprovodi u omjeru učešća u kapitalu i da se sprovedu procedure za smjenu menadžmenta i ostalih organa upravljanja, a sve u cilju efikasnijeg poslovanja ove kompanije. Dogovoreno je i da se pokrene inicijativa za izmjenu Zakona o osnivanju prenosne kompanije u BiH u smislu da se period za raspodjelu dobiti skrati sa deset na pet godina. Ukoliko se ovi dogovoreni principi sprovedu u djelo, bila bi okončana višegodišnja blokada ove kompanije i bilo bi omogućeno investiranje više blizu 300 miliona KM, koliko stoji na računima ove kompanije.

U međuvremenu, nedavno je u javnosti pominjana i reorganizacija kompanije. Naime, u martu je Vijeće ministara podržalo informaciju o redosljedu aktivnosti i rokovima za Elektroprenos BiH, ali u Federaciji se strahuje da se iza ovog birokratskog naziva krije početak procesa reorganizacije ove kompanije, odnosno njene podjele na tri organizicione jedinice od kojih bi jedna bila u RS, a dvije u Federaciji.

Ukoliko ova ideja prođe, pa se umjesto četiri operativna centra na području BiH, naprave tri, prema tvrdanjama resornog ministra Erdala Trhulja, Elektroprivreda BiH morat će od Banjaluke tražiti dozvolu za izvoz struje.

- Formiranjem operativnih područja na način na koji to zamišlja RS, Elektroprivreda Sarajevo bila bi dovedena u nezavisan položaj, jer to znači da bi joj bile uskraćene direktne prenosne konekcije sa susjednim zemljama – smatra Erdal, dodajući da je Elektroprivreda BiH najveći izvoznik električne energije, te bi ovakva promjena znatno otežala poslovanje jer bi se moralo tražiti odobrenje drugog operativnog područja ili entiteta.

Elektroprenos je akcionarsko društvo na državnom nivou, registrovano 2006. godine, nakon prenosa ovlaštenja za prenos električne energije sa tri operatera iz BiH. FBIH posjeduje 58,89 posto, RS 41,11 posto (gdje dva entitetska premijera predstavljaju akcionare).

Kompanija je organizivana u četiri operativna područja koja pokrivaju oba entiteta, te područja koje pokrivaju tri prethodno navedena elektroprivredna preduzeća. Operativna područja organizovana su na principima najbolje prakse radi obezbjeđenja najefektivnijeg, najefikasnijeg i ekonomski gledano najboljeg funkcionisanja kompanije, na dobrobit građana Bosne i Hercegovine.

Apsurd br. 4: Uprava Elektroprenosa i Upravni odbor godinama u tehničkom mandatu stoluju na dobro plaćenim pozicijama...

Istina je, međutim, da Elektroprenos godinama ne funkcionira onako kako bi trebao. Naime, svih sedam članova Upravnog odbora ove državne kompanije (četiri iz FBiH i tri iz RS) u tehničkom su mandatu – s obzirom da nikada nije postignut dogovor o njihovoj zamjeni i sprovođenju odgovarajućeg procesa za imenovanje novih članova Upravnog odbora. Ista situacija je i sa Upravom, pa su tako generalni direktor i pet izvršnih direktora svi u tehničkom mandatu te su i dalje na ovim pozicijama.

Iako Upravni odbor Elektroprenosa ima pravo da, ukoliko se Uprava dva puta ne složi po određenom pitanju da stavi na Dnevni red to pitanje i da glasa, od 2006. godine UO nikada nije iskoristio ovu mogućnost – što je rezultiralo da sedam godina nakon uspostave Elektroprenos nema niti jedan plan odobren što onemogućava investicije.

Radi boljeg uvida u operativnu strukturu, naredna mapa daje prikaz Operativnih područja (1-4) u okviru Elektroprenosa, kao i dalekovoda i distributivnih područja (plavo, zeleno i ružičasto) pojedinačnih elektroprivreda:

Elektroprenos je i dalje u žiži reformskih procesa. Uprkos dugogodišnjim debatama i značajnim političkim naporima, uključujući i angažovanje Komisije EU i Delegacije EU u BiH i dalje nije ostvaren napredak u prevazilaženju zastoja u vezi sa upravljačkim strukturama u kompaniji, čime je sistem lišen efektivnog planiranja i potrebnih investicija, bez obzira na gomilanje značajnih sredstava na računima kompanije.

Apsurd br. 5: Gomilanje dobiti bez dugoročnog plana investiranja...

Aktivnost elektroprenosa predstavlja regulisanu aktivnost. Preduzeće Elektroprenos potpada pod nadležnost Državne regulatorne komisije (DERK). DERK koristi metodologiju zasnovanu na troškovima/rastu troškova za određivanje tarife za prenos, odnosno, prihoda elektroprenosnog preduzeća.

Metodologija opravdanih troškova primjenjuje se na način da dato preduzeće prezentuje operativne troškove (operativni i troškovi kapitala između ostalog), a regulator nakon verifikacije (praćenje troškova, operativni i troškovi održavanja i provođenja investicionog plana) iste odobrava, posebno za svaki regulatorni period. Po pravilu, višak ili manjak sredstava se prenosi u naredni regulatorni period uz korekciju tarife. Regulator mora sankcionisati neprovođenje planiranih investicija; smanjenje tarife bi moglo predstavljati jednu od mnogobrojnih mjera, kao i kazna zbog podbačaja u snabdijevanju i lošijeg kvaliteta snabdijevanja krajnjih potrošača.

U ovom slučaju, DERK od 2006. godine nije provodio ovu standardnu proceduru, već je dozvolio i stvaranje dodatne dobiti priznajući odredbu Zakona vezanu za desetogodišnji rok. Imajući u vidu desetogodišnju zabranu raspodjele neto dobiti akcionarima, regulator je omogućio akumuliranje dodatne dobit uz namjeru da se raspoloživa sredstva reinvestiraju u sistem elektroprenosa.

Planovi koji su pripremljeni su u skladu sa drugim regulativama koje je Elektroprenos obavezan da slijedi, međutim frakcije unutar Uprave su insistirale da dodatni objekti budu uključeni što nije u skladu sa drugim relevantnim aktima.
 
Pri tome, DERK nastavlja da odobrava tarifne stavove i ne uvodi nikakve sankcije Elektroprenosu, iako ima puno saznanje da ova kompanija ne pravi investicije i ne poduzima nikakve mjere da unaprijedi funkcioniranje kompanije i cijelog prijenosnog sistema.

Ukoliko je odobrena dobit oko 35 miliona, kako je moguće da Elektroprenos ima više od 130 miliona neraspoređene dobiti? Sve su to pitanja koja čekaju odgovore...

U DERK-u, pak, kažu da su iskoristili sve zakonom predviđene mjere, te da su zaustavili gomilanje dobiti tako što su tarifu od 1. decembra umanjili za više od 25 posto.

U Evropskoj komisiji su jasno kazali da je prije svega neophodno da se izaberu nova uprava i UO, da se urade finansijski izvještaji, te da se napravi plan investiranja u razvojnu mrežu. Tek nakon toga dobit će se jasnija slika o Elektroprenosu i njegovoj dobiti.

(DEPO PORTAL/md)