VEZANI TEKSTOVI: Šta će se desiti u Bosni i Hercegovini nakon 1. jula 2013. godine, kada Hrvatska postane član Evropske unije?! Znače li novi pregovori sa MMF-om nestanak države Bosne i Hercegovine?!  Provjerite - kako Bosna i Hercegovina može biti manje korumpirana nego zemlje Evropske unije?!?   Znate li šta su IPA fondovi i zašto su jedini spas za Bosnu i Herecgovinu?!

Piše: Angelina ALBIJANIĆ-DURAKOVIĆ

Bosna i Hercegovina danas je duboko podijeljena zemlja po svim osnovama, iako prividno čini cjelovit teritorij. To je tekovina koja je posljednjim ratom utkana u osnove današnje bh. države. No, BiH nije ni prva ni posljednja država koja je kao takva proistekla iz rata, te se s tom činjenicom valja suočiti i u kontekstu evropskih integracija i priprema za ulazak u Evropsku uniju.

Koliko god bili razdijeljeni, teritorijalno i zakonodavno, Evropa buduću (evropsku) Bosnu i Hercegovinu posmatra kao cjelinu koja tvori 'jedan glas', drugim riječima kao državu koja mora razviti vlastiti model međusobne koordinacije i dostići, ma kako to nevjerovatno i daleko zvučalo, zajedničku viziju  političkih predstavnika o generalnom pravcu i budućnosti zemlje i njenom institucionalnom uređenju.

A to, opet, znači da će u godinama koje slijede, sviđalo se to nekome ili ne, Bosna i Hercegovina i njeni lideri tu “zajedničku viziju” morati staviti ispred svih nepomirljivih razlika i kompleksnog državnog ustrojstva. Ili ćemo svi skupa ostati usamljeni na repu Balkana… 

Šta znači stvaranje tzv. 'jednog glasa i zajedničke vizije' u BiH?  

-    To u ovom trenutku bukvalno znači spas za Bosnu i Hercegovinu na putu ka sticanju statusa kandidata za priključenje Evropskoj uniji, jer bez uspostave tzv. 'jednog glasa' BiH uopšte ne može ući u razmatranje za integrisanje u evropsku zajednicu. Upravo zbog toga, EU insistira na tom ‘jednom glasu’, ali ne propisuje mehanizme kako do njega doći. Taj posao otpada na naše ministre koji moraju pronaći mehanizme koordinacije koji ih vode do jedinstvenih odluka i do toga da pred Evropom nastupaju usaglašeno, pojasnio je nedavno za DEPO PORTAL ekonomski i politički bh. analitičar, direktor Inicijative za bolju i humaniju inkluziju (IBHI), Žarko Papić, objašnjavajući tada velike finansijske mogućnosti koje po državu otvara status kandidata za pristup evropskoj zajednici, što apriori znači više novca za strateški razvoj zemlje.

Direktorica Direkcije za evropske integracije u BiH, Nevenka Savić smatra da je „pogrešno konstatovati da u BiH nema baš nikakve koordinacije poslova u vezi sa integracijom u EU”, međutim ona je daleko od onoga što bi trebala biti:

-    Ona postoji, ali ju je potrebno poboljšati s obzirom da se obim i složenost zadataka u procesu integrisanja postaju sve veći. Efikasna koordinacija predstavlja način koji omogućava nesmetanu komunikaciju, dogovaranje i iznalaženje rješenja za sve izazove u ovom procesu i podrazumijeva koordinirano usklađivanje zakonodavstva u BiH s propisima EU. Pritom, to je koordinacija koja uzima u obzir interese svih aktera u BiH, a “govori” jednim glasom prema EU. Bitno je napomenuti da efikasna koordinacija nikome ne oduzima pravo na odlučivanje, niti narušava postojeću podjelu nadležnosti u BiH, ističe Nevenka Savić.

NEVENKA SAVIĆ, direktorica Direkcije za evropske integracije u BiH: "Pogrešno konstatovati da u BiH nema baš nikakve koordinacije poslova u vezi sa integracijom u EU, međutim ona je daleko od onoga što bi trebala biti... Efikasna koordinacija nikome ne oduzima pravo na odlučivanje, niti narušava postojeću podjelu nadležnosti u BiH

Koliko je BiH danas daleko od 'zajedničke vizije' po pitanju budućnosti zemlje?

Politički analitičar i profesor Međunarodnih političkih odnosa na Sveučilištu u Mostaru, Mile Lasić, nakon brojnih iscrpnih analiza i javnih rasprava koje je vodio na ovu temu, kategorički smatra da je „zajedničke vizije“ u BiH svakim danom sve manje, a bez nje „ne možemo izaći iz plitičke kaljuže u koju su nas uvele bh. pseudo-političke elite”.

-    Nema nevinih, inače, za nedostajuću „zajedničku viziju“. Takvo što je samo posve logično za državu „obrnutih tranzicija“, koja se nije konstituirala kao pravna, održiva i funkcionalna država ni 20 godina poslije međunarodnog priznanja. Pa bi je disolucije moglo spasiti samo iskreno prihvaćanje vlastite plurimorfne nacionalne, vjerske i kulturološke kompozitnosti kao sudbine, i ključne pretpostavke za približavanje Europskoj uniji. BiH prosto vapi za političko-socijalnom, gospodarskom  i kulturološkom konsolidacijom, za konsenzualnom političkom kulturom, ali takvom čemu nisu dorasle njezine političke i kulturološke elite, kategoričan je prof. Lasić.

U BiH je, prema Lasićevom mišljenju, na djelu “idealna konsocijacijska situacija”:

-    Ali je njezinim antieuropskim pseudo-elitama milija neodgovorna, jaranska politika, koju zovem kao politolog javašluk-konsocijacijom… Odgovorna konsocijacija podrazumijeva, inače, čvrste koalicijske dogovore i pridržavanje dogovorenog, a javašluk konsocijacija sve suprotno od toga, uključivši promjenu partnera i principa po potrebi… U krajnjem, odgovorna konsocijacijska demokracija podrazumijeva i “zajedničku viziju” političkih elita. Bh. pseudo-elite poznaju, pak, samo kulturu nadbijanja, pa zamajavaju bh. građane ili širenjem iluzija o BiH kao jednonacionalnoj zemlji ili prizivanjem disolucije. BiH je, pak, višenacionalna zajednica u predpolitičkom dobu pa joj trebaju konsocijacijske konsolidacije, kako bi mogla kao jedna zemlja iz njezinog predpolitičkog drijemeža krenuti ka svojoj europskoj budućnosti. Uostalom, i na EU se može gledati kao na iskorišćenu konsocijacijsku šansu tijekom proteklih više od pola stoljeća organskih srastanja, bez brisanja nacionalnih, jezičnih, kulturoloških ili bilo kojih identiteta, zaključuje prof. Lasić svoje elaboriranje dosezanja ‘zajedničke vizije’ o budućnosti BiH od strane njenih političkih predstavnika.

MILE LASIĆ, Politički analitičar i profesor Međunarodnih političkih odnosa na Sveučilištu u Mostaru: "Bh. pseudo-elite poznaju, pak, samo kulturu nadbijanja, pa zamajavaju bh. građane ili širenjem iluzija o BiH kao jednonacionalnoj zemlji ili prizivanjem disolucije. BiH je, pak, višenacionalna zajednica u predpolitičkom dobu pa joj trebaju konsocijacijske konsolidacije, kako bi mogla kao jedna zemlja iz njezinog predpolitičkog drijemeža krenuti ka svojoj europskoj budućnosti. Uostalom, i na EU se može gledati kao na iskorišćenu konsocijacijsku šansu tijekom proteklih više od pola stoljeća organskih srastanja, bez brisanja nacionalnih, jezičnih, kulturoloških ili bilo kojih identiteta".

Zašto je važno uspostavljanje vlastitog modela političke koordinacije?

Rezimirajući ovo pitanje, Lasić napominje da ma koliko dejtonsko unutarnje ustrojstvo BiH bilo izvana nametnuto, u fazi u kojoj je BiH danas u odnosima sa EU, nema druge do prihvatiti ga i s time izvršiti konačno međusobno unutarnje priznanje, te dodaje:

-    Poslije takvog unutarnjeg priznanja porasle bi i mogućnosti izgradnje zajedničkih institucija u sustavu koordinacije, kako bi se u odnosima s EU govorilo „jednim glasom“. Uostalom, bez toga naša zemlja ostaje polu-protektoratom i neće moći postati članica Europske unije.
No, obzirom na kompleksnost državnog uređenja BiH i unutarnje sukobe na relaciji entiteta, pa i kantona, nameće se pitanje koliko je bh. država uopće u stanju da razvije bilo kakve mehanizme koordinacije i kakvi bi oni trebali biti?

-    Bosna i Hercegovina je u više navrata dokazala da može biti kredibilan partner u odnosima s Evropskom unijom. Primjera radi, pregovori o SSP-u su okončani u rekordnom roku, a mnogobrojni uslovi za dobijanje liberalizovanog viznog režima ispunjeni vrlo brzo i bez većih poteškoća. Složenost bh. sistema, sama po sebi, nije prepreka integrisanju u EU u kojoj su i neke države vrlo kompleksnog uređenja, tvrdi direktorica DEI, Nevenka Savić, uz konstataciju da je “integrisanje svake države koja je sada u EU ili je vrlo blizu tog cilja imalo političku podršku i bez nje je ovaj proces gotovo nezamisliv”.

-    Nema nikakve sumnje, i to je pokazalo iskustvo i ostalih država, da se proces odvija bez većih teškoća kada postoji praktična sprega između donosioca i izvršilaca odluka, zaključuje Savić. 

Kako doći do ‘zajedničke vizije i jednog glasa’?

Kako sigurnog recepta nema, ali, analitičari tvrde, ni drugog puta, ovo pitanje postaje od presudne važnosti u narednom periodu za Bosnu i Hercegovinu – opstati ili nestati?! Insistirajući na tezi da bh. država, koliko se god njeno ustrojstvo činilo neodrživim, drugog izbora, do evropskog, nema, Mile Lasić svoje stavove potkrepljuje konkretnim prijedlozima o mogućoj budućnosti ‘plurimorfne’ BiH:

-    “Zajednička vizija” čitave BiH podrazumijeva i svijest o vlastitoj “plurimorfnoj nacionalnoj kompozitnosti”, kako bi to formulirao Ivan Lovrenović, i svijest o bh. mogućoj budućnosti u Europskoj uniji, u kojoj bi mogla rješiti i svoja nacionalna i državno-politička pitanja koja sada izgledaju nerješiva. To bi, naime, bilo moguće temeljem oprobanih logika, načela i metoda na kojima počiva EU: logikom četiri slobode, otvorenog društva i življenja alteriteta, trans-nacionalizacija i integracija, dijeljivog ili prenijetog suvereniteta, odnosno metodama upravljanja etničkim razlikama, poštujući načela supsidijarnosti, regionalizacije, federalizacije i višerazinskog upravljanja. Ali, da bi BiH dobila šansa iskusiti civilizacijsku nadmoć ovih metoda iz arsenala paradigme nenasilja, morala bi ostaviti iza sebe logiku i politiku “svršenog čina”, nametanja i nadbijanja, te započeti učiti i prakticirati konsenzualnu političku kulturu.

NEODGOVORNOST ZAJEDNIČKE KOMISIJE ZA EVROPSKE INTEGRACIJE PRI PARLAMENTU BIH: Zajednička komisija, kao i njen predsjednik Halid Genjac, iako su shodno svojim baznim nadležnostima u obavezi da sarađuju po svim pitanjima koja se tiču evropskih integracija i procesa pridruživanja EU, za ovo istraživanje javnosti su uskratili odgovore na sva pitanja koja su im uredno dostavljena 14 dana ranije. Tako nismo mogli saznati zašto je BiH jedina zemlja u regionu koja nije izradila Programa za integraciju, zašto se kasni i kada se realno može očekivati njegova realizacija, kao ni šta Zajednička komisija čini na uspostavljanju tog prijeko potrebnog ‘jednog glasa’.  Između ostalog, bez odgovora je ostalo i naše pitanje šta bi značilo uspostavljanje vlastitog modela koordinacije, odnosno da li bi bilo primarno za ispunjavanje uslova za sticanje statusa kandidata za članstvo u EU, te koje još parametre na tom putu mora zadovoljiti BiH? Kako su ova pitanja predmet dodatne istraživačke teme, nadamo se da će Zajednička komisija za evropske integracije, u međuvremenu, biti spremna da na njih ponudi odgovore.

Upozorenjima da bi BiH uskoro mogla ostati rep na Balkanu i zaboravljena kota ujedinjene Evrope, u prilog ide i činjenica da njen prvi susjed, Republika Hrvatska, naredne godine postaje  punopravna članica EU, što će se i te kako odraziti na sveukupan život u našoj zemlji. Ne može se, pri tom, preskočiti ni susjed sa istoka, Republika Srbija, koja je svoj Nacionalni program za integraciju (NPI) izradila već prije četiri godine, davno prije podnošenja službenog zahtjeva za kandidaturu u EU, a koja je danas vlasnica statusa kandidata za  priključenje evropskoj zajednici.

-    Našim autističnim elitama moglo bi, eventualno, djelovati poučno barem ono što je postigla malena Crna Gora, koja bi ovoga mjeseca lipnja trebala dobiti i datum otpočinjanja pristupnih pregovora s EU. I Crna Gora je, poput Srbije, već prije pet godina izradila njezin prvi NPI  za period 2008-2012, u kojem su na 550 stranica precizirani nositelji aktivnosti, kao i rokovi ispunjenja pristupnih obveza, kritički komentira Mile Lasić. 

Zašto je BiH jedina zemlja u regionu koja nema izrađen Program za integraciju?

-    Nije slučajno što je BiH jedina zemlja u regiji koja nema Program integracije (PI), ili Nacionalni program integracije (NPI), a što ima za posljedicu da nema ni Program preuzimanja pravne stečevine EU (NPAA), pojašnjava Lasić i dodaje:

-    Tako su htjele naše antieuropejske elite. Pa ipak, i njima bi moralo najkasnije ovih dana postati jasno kako bez „zajedničke vizije“ nema  ni „vjerodostojne aplikacije“ za status kandidata u odnosima s EU. Moralo bi im, također, biti jasno da zbiljna aplikacija podrazumijeva i NPI i NPAA, odnosno razrađenu strategiju i osmišljenu taktiku ispunjavanja svih obveza iz partnerskog odnosa BiH s EU, s preciziranim nositeljima određenih poslova i rokovima izvršenja. Ili će te naše autistične, beskrajno samoljubljive i pohlepne političke elite biti i dalje nekažnjeno zabavljene legalnim pljačkama proračuna i nekim izravnijim kleptokratskim igrama?!

U Direkciji za evropske integracije pojašnjavaju da Nacionalni program za integraciju, prije svega, podrazumijeva „izuzetno važan dokument koji, između ostalog, treba da definiše ko je, slikovito rečeno, 'vlasnik' svakog propisa EU kojeg treba preuzeti u pravni sistem BiH, u kom roku i kojim resursima“.

-    Ako uzmemo u obzir da propisi EU obuhvataju nadležnost više domaćih institucija i to sa različitih upravnih nivoa, bez efikasne koordinacije ovaj posao će biti teško izvodiv. Primjera radi, veliki broj direktiva EU daju opseg, odnosno izbor između više opcija. S obzirom da rješenje koje predstavlja ugradnju direktive u domaći pravni sistem može biti u nadležnosti više nivoa vlasti ili institucija, potrebno je obezbijediti da je to rješenje harmonizovano unutar BiH, odnosno da se njime garantuje pravna sigurnost i građanima i privredi.  Program integrisanja nije formalni uslov za sticanje statusa kandidata, ali je iz navedenih razloga bitno imati ga što prije, ističe direktorica DEI u BiH, Nevenka Savić

Može li BiH uhvatiti korak sa ostatkom zemalja u regionu?

Bit će to zaista teško, sudeći po onome što je Bosna i Hercegovina morala da učini od 16. juna 2008. godine do danas, tačnije od trenutka kada je potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sa EU i njenim članicama. Njime se BiH obavezala da će osigurati primjerenu realizaciju SSP-a na teritoriji cijele države, ali na tu se obavezu gotovo posve zaboravilo. Neodgovornost ili čisti javašluk bh. političkih elita, tek SSP još uvijek ima status samo privremenog sporazuma.

Šta to znači s aspekta trenutnih političkih previranja u redovima vladajućih struktura, pojašnjava prof. Lasić:

Na šta se BiH obavezala potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju s EU i državama članicama? Obavezala se, prije svega, na usklađivanje domaćih propisa sa pravnom tečevinom EU (acquis-em). Program integrisanja bi kada BiH postane kandidat za članstvo “prerastao” u  NPAA. NPAA (National Plan for the Adoption of the Acquis) je plan preuzimanja “zakonodavstva” EU u domaći pravni sistem. Izrada NPAA je obaveza svake države koja ima status kandidata za članstvo u EU. Ovakav dokument u BiH je od posebnog značaja s obzirom da je usklađivanje propisa EU u BiH često predmet podijeljene nadležnosti insititucija na različitim nivoima vlasti. Usklađivanje sa acquis-em treba biti organizovano na način da je svaki propis EU u domaće zakonodavstvo prenesen tako da za istu pravnu materiju vrijedi isto rješenje, bez obzira da li je riječ o količini dozvoljenih otrovnih gasova koji mogu biti ispušteni u atmosferu, odgovarajućoj sankciji za određeni prekršaj ili dužini vremena potrebnoj za registraciju preduzeća. Direkcija za evropske integracije u BiH

- BiH bi, dakle, morala uključiti sada u „petu brzinu”, kako bi nadoknadila čitav izgubljeni prilagodbni ciklus, kako bi svoj poluzamrznuti partnerski odnos s EU pretvorila u aktivan, kako bi SSP stupio na snagu u punom kapacitetu. Veliko je pitanje, hoće li to moći učiniti, s obzirom da je upravo zaplovila u neizvjesnu prekompoziciju vlasti na svim razinama? Bojati se da bi promjene vlasti na skoro svim razinama mogle biti destimulacijske, glede izrade Programa integracije i Programa preuzimanja „acquisa” (PI i NPAA), odnosno izrade mehanizama i sustava koordinacije! Jedno je izvjesno, bez izrade PI i osmišljenog zajedničkog nastupa prema EU nitko u EU neće uzimati zaozbiljno nikoga iz BiH!

Umjesto zaključka...

Istini za volju, bilo je u BiH nekoliko pokušaja glede uspostave mehanizama koordinacije.

Prvi se dogodio na trećoj tematskoj sjednici o evropskim integracijama, održanoj 19. marta 2007. godine, kada je Vijeće ministara zadužilo DEI da započne izradu (nacionalnog) programa za integraciju (NPI, PI). Tada je Vijeće ministara vrlo jasno ukazalo i na potrebu poboljšanja vertikalne i horizontalnije koordinacije, te naložilo svim institucijama da preuzmu aktivniju ulogu u ovom procesu.

Godinu dana kasnije, tačnije 13. marta 2008., Vijeće ministara je usvojilo metodologiju i vremenski plan izrade Programa za integraciju, da bi dvije i po godine nakon toga, 19. avgusta 2010., zadužilo Direkciju za integracije da obavi konsultacije s relevantnim institucijama na različitim razinama vlasti u BiH glede izrade Programa za integraciju.

Direkcija je bila u obavezi da te aktivnosti okonča do kraja januara 2011., te da potom započne s izradom NPI u saradnji sa relevantnim institucijama na svim razinama vlasti.

- Međutim, ovaj birokratski jezik bh. administracije odaje u biti vrćenje u krugu glede izrade PI i sustava koordinacije, to jest govori o nevoljnom ili nestručnom bavljenju poslovima europskih integracija u vrhovima bh. vlasti. Zbog nesposobne i samožive vlasti BiH i jeste još uvijek jedina zemlja u cijeloj regiji koja nema PI, zaključuje na kraju prof. Lasić.

No, laži obećanja i obaveze bh. političara na putu Bosne i Hercegovine ka evropskim integracijama tema su jednog posve drugog istraživanja.

(DEPO PORTAL)