Jedna od tema o kojoj se ovih dana puno raspravlja je i to da li je za školsku djecu toga uzrasta primjerena pjesma iz zbirke “Cunu – beju, napolju”.

Stihovi koji se smatraju najspornijim, dakle oni u kojima se spominje klanje i to da će majka davati sisu nisu uopšte neka novost koja dolazi sa Latićevom zbirkom. Zapravo, ova pjesma je široko rasprostranjena na prostoru Balkana, s vrlo malim odstupanjima. Pročitajte o čemu je riječ, a prvo CUNU – BEJU, NAPOLJU:

Cunu-beju, napolju,

vuci majku zakolju!

Nemoj, vuče, zaboga,

majka nam je draga,

sisu nam je dala

i opet će davati

kad pođemo spavati.

To je pjesma iz zbirke, a gotovo identična je objavljena na stranici koja okuplja Zagoričane, stanovnike najvišega sela livanjskog kraja. U širem tekstu kojeg možete pogledati pod ovim LINKOM, autor se prisjeća i ove pjesmice koju su odrasli pjevali svojoj dječici… Zove se malo drugačije CINI, NINI, NAPOLJE.

Cini, nini, napolje,

vuk ti mamu zakolje.

Nemoj, vuče, mame,

mama mi je draga,

sise mi je dala

i opet će meni dati

kad pođemo spavati.

Cini, nini, napolje.

 

Pronašli smo i jednu verziju iz Srbije, pod naslovom “Cunu-nunu-nuška”

Cunu-nunu-nuška,

kraj Morave kruška,

gdjeno moja tetka

kolačiće pleska.

Ispade joj mrvica,

popade je grlica.

Kam’ ta grlica?

Otišla je putom?

Kam’ taj putak?

Zarést’o u travu.

Kam’ ta trava?

Opasla je krava.

Kam’ ta krava?

Otelila vočića.

Kam’ taj vočić?

Uzor’o je šénu.

Kam’ ta šéna?

Pozob’o je golub.

Kam’ taj golub?

Pao je na trnak.

Kam’ taj trnak?

Posjek’o ga Ramo.

Kam’ taj Ramo?

 

Nuna d’jete malo:

Cunu-nunu-nuška,

kraj Morave kruška.

Cunu-beju, napolju

Cunu-beju, napolju,

vuci majku zakolju!

Nemoj, vuče, zaboga,

majka nam je draga,

sisu nam je dala

i opet će davati

kad pođemo spavati…

(Nezavisne, DEPO, BLIN/eb)