Zašto se baš sada, po prvi put, ovo pitanje otvara u situaciji kada je SDA, na poziv samog Dodika, nominirala svog ministarskog kandidata, Mahmutovića? Šta je uzrok ovom presedanu koji je, izgledno je, natjerao Dodika, sabijenog u politički “čošak” medijskim pritiscima, da se oglasi u javnosti izjavom da za bivše pripadnike Armije RBiH nema mjesta u Vladi ili, čak je moguće, vladama RS?

Piše: Vanja FILIPOVIĆ

Politički izmanipulisana medijska kampanja usmjerena na sprječavanje ulaska pripadnika SDA u novu Vladu RS-a vjerovatno je urodila plodom. Vjerovatno, jer smo navikli na vratolomne izmjene odluka koje nam serviraju stranke u BiH i entitetima. Ovdje zaista nije ništa gotovo dok nije konačno gotovo.

Ono što u ovoj najnovijoj politikanskoj farsi začuđuje je da se nikada do sada nije postavljalo pitanje podobnosti nekog kandidata za poziciju ministra u Vladi RS s obzirom na činjenicu da je bio pripadnik, borac Armije RBiH. Ovaj razlog je, u najmanju ruku začuđujući, jer je aktuelni potpredsjednik Republike Srpske iz reda bošnjačkog naroda i kadar SDP-a, Enes Suljkanović, također bio pripadnik Armije RBiH, no njegova kandidatura nije bila dovedena u pitanje ovom činjenicom.

Zapravo, pravo pitanje je zašto se baš sada, po prvi put, ovo pitanje otvara u situaciji kada je SDA, na poziv samog Dodika, nominirala svog ministarskog kandidata, Mahmutovića? Šta je uzrok ovom presedanu koji je, izgledno je, natjerao Dodika, sabijenog u politički “čošak” medijskim pritiscima, da se oglasi u javnosti izjavom da za bivše pripadnike Armije RBiH nema mjesta u Vladi ili, čak je moguće, vladama RS?

Očekivano, SDA nije prihvatila ovaj rezolutni Dodikov stav i zahtjev da umjesto Mahmutovića, svog kandidata a bivšeg borca Armije BiH, kandidira neku drugu ličnost, neborca iz svojih stranačkih redova, doživljavajući, s pravom, ovaj Dodikov zahtjev ucjenjivačkim i ponižavajućim. Naravno, prije nego što se javno izjasnila i odbila Dodikov kriterij podobnosti kandidata iz redova nesrpskih političkih stranaka za ministarsko mjesto u Vladi RS, SDA je dobro izvagala sve pluseve i minuse svoje reakcije.

Opredijelili su se, u konačnici za odbijanje povlačenja kandidature Mahmutovića procjenivši da bi uslišenje Dodikove želje bilo krajnje politički kontraproduktivno i kapitulanski s obzirom da bi tako, de facto, izbornik njihovog kandidata zapravo bio on sam, Dodik?!? Opredijelili su ovako uprkos činjenici da bi, teorijski bar gledano, ulaskom u Vladu RS-a polučili značajni dobitak i ostvaranje trenutačne mogućnosti političke suradnje sa SNSD kojom bi dobili šansu da istisnu političku konkurenciju, prije svega SDP i SBB-a sa tog političkog koalicionog područja. Ali, na kraju su procjenili da je manja šteta odbijanje Dodikovog gotovo ultimativnog zahtjeva i dobiti tako uslovljenog ulaska u Vladu RS od koristi koju im obezbjeđuju stamen partijski dignitet i sigurna pobjeda na izborima sljedeće godine.

Afera oko nominacije Mahmutovića sama po sebi je inače vrlo opasan politički presedan. Ako bi profunkcionirala kao princip, realno je očekivati reciprocitet s druge entitetske strane. Više je nego opravdana bojazan da bi bošnjačke partije bile izložene snažnom pritisku “svojih” medija i “svoje” javnosti u FBiH da i one, sa svoje strane, odgovore istom mjerom i odbi(ja)ju koalicione kandidate iz redova srpskih stranaka koji su tokom rata bili pripadnici Vojske i/ili MUP-a RS-a, ili su obnašali neke političke funkcije u ratno vrijeme.

Ubijeđeni su da će tada pobjednički moći diktirati koalicione uslove budućim potencijalnim političkim partnerima kako na državnom, tako i na federalnim nivoima, i da je mudrije, sa zadrškom, sačekati krajnje neizvjestan rezultat izborne utrke SNSD-a i njegovih stranačkih entitetskih oponenata, posebno ako se ima u vidu njihovo trenutačno oštro odmjeravanje snaga.

Ovom prilikom je potrebno ozbiljno upozoriti da je afera oko nominacije Mahmutovića sama po sebi inače vrlo opasan politički presedan. Ako bi profunkcionirala kao princip, realno je očekivati reciprocitet s druge entitetske strane. Više je nego opravdana bojazan da bi bošnjačke partije bile izložene snažnom pritisku “svojih” medija i “svoje” javnosti u FBiH da i one, sa svoje strane, odgovore istom mjerom i odbi(ja)ju koalicione kandidate iz redova srpskih stranaka koji su tokom rata bili pripadnici Vojske i/ili MUP-a RS-a, ili su obnašali neke političke funkcije u ratno vrijeme.

Takav razvoj događanja ne samo da bi dalje zakomplicirao ionako kompleksne i dugotrajne procese pri formiranju vladajućih koalicija, nego bi, gotovo sigurno, mogao dovesti do obnavljanja i snaženja novih međunacionalnih tenzija i do ponovnog otvaranja nekih teških, postratnih pitanja koja su s mukom, na jedvite jade nekako zatvorena. A to bi tek bilo katastrofalno za BiH.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN)