Piše: Dina GANIBEGOVIĆ
U protekloj deceniji BiH je ratifikovala sve glavne konvencije UN-a o ljudskim pravima (uključujući CEDAW konvencije) i sve važne standarde i direktive koje su izgradili ili preporučili UN, SE i EU. Takođe su usvojeni zakoni koji uređuju jednake mogućnosti i zakon protiv diskriminacije, ali u praksi smo svjedoci da su žene često diskriminirane u svim sferama društva. O ravnopravnosti je iluzorno i govoriti.
|
U odnosu na prethodna dva izborna procesa iz 2006. i 2002. godine, najveći broj žena kandidata na kandidatskim listama političkih stranaka zabilježen je na Opštinskim izborima 2001. godine. Od 8242 kandidata iz ukupno 63 političke stranke registrovane za Opšte izbore 2010. godine, bilo je 3035 ili 36,82% ženskih kandidata. Razlika u broju kandidatkinja na Opštim izborima 2010. godine zavisila je od nivoa vlasti. Među ukupno 19 kandidata za člana Predsjedništva BiH našle su se samo dvije žene ili 10,52%. Obje kandidatkinje su bile iz Federacije BiH (12,50% od ukupnog broja kandidata), dok u Republici Srpskoj od tri kandidata nije bilo žena. Među 1442 ukupno kandidata za Zastupnički dom Parlamenta FBiH bilo je 560 ili 38,83% žena. Od ukupno 1539 kandidata za Narodnu skupštinu Republike Srpske bilo 560 ili 36,39% žena. |
Uspostavljanje pravnog okvira i javnih politika u oblasti promocije ženskih ljudskih prava još uvijek ne znači da zakonom objezbjeđena ravnopravnost osigurava iste mogućnosti. Zakon na državnom nivou o ravnopravnosti polova zabranjuje direktnu i indirektnu diskriminaciju u privatnom i javnom životu u svim segmentima društva.
Šta je sve urađeno za ravnopravnost žena u BiH...
Na institucionalnom nivou, osnovan je određen broj organa za promociju i zaštitu ravnopravnosti polova i nadzor jednakog postupanja prema ženama i muškarcima.
Na državnom nivou, tu je skupštinska Komisija za ravnopravnost i Agencija za ravnopravnost polova BiH. Na entitetskom nivou, uspostavljeni su gender centri kao i komisije za ravnopravnost polova pri entitetskim skupštinama.
Na nivou deset kantona u FBiH takođe su osnovane komisije za ravnopravnost polova bilo kao nezavisni organi ili kao dio odbora za ljudska prava. Uspostavljena je i struktura rodnih zaštitnih mehanizama na opštinskim nivoima u oba entiteta, kao i institucionalni mehanizmi za "gender mainstreaming" u izvršnim i zakonodavnim granama na državnom, entitetskim, kantonalnim i opštinskim nivoima vlasti.
Uprkos ovom sveobuhvatnom institucionalnom i političkom okviru, nedostaje implementacija, a efikasnost mnogih institucija zaduženih za nadzor i promociju ženskih prava i dalje je ispod optimalne.
- Važnost se ženi pridaje najčešće pred izbore, kada političke stranke imaju obavezu da na kandidatskim listama bude zastupljeno najmanje 30% žena. Kada prođu izbori, praksa je pokazala da se ne izaberu žene u onom broju koji odgovara procentu kandidiranja, što je znak manjkavosti sadašnje demokratije i potvrda činjenice da u društvu vlada muški model. Odnos prema ženama je jedan od najboljih pokazatelja demokratičnosti, jer samo jednaka i ravnopravna zastupljenost žena i muškaraca u odlučivanju može demokratiju učiniti pravnom i stvarnom - kaže Hafeza Sabljaković, koordinatorica Kluba parlamentarki.
Zašto žene u politici nemaju iste šanse kao njihove kolege...
Iako ima nekih pomaka u regulisanju ovog pitanja, oni su i dalje daleko od rješenja problema.
- Ovih dana na državnom nivou došlo je do izmjene Izbornog zakona BiH koji je usklađen sa Zakonom o ravnopravnosti spolova i obavezuje političke stranke na zastupljenost 40% žena na kandidatskim listima. To bi bilo idealno, ali nažalost nije garancija da će toliko žena i biti izabrano, jer žene nemaju iste šanse kao njihove kolege, prije svega zbog nedostatka iskustva u vođenju i učestvovanju u izbornim kampanjama.
|
U skladu s podacima Agencije za statistiku BiH iz 2009. godine, na osnovno školovanje upisano je 367.176 učenika na kraju školske 2006/2007. godine, od čega su 178.843 ili 48,6% bile učenice. Početkom školske 2008/2009. godine, upisano je 359.925 učenika u 1874 osnovnih škola, što je u poređenju s prethodnom godinom 3513 ili 1% učenika manje. Školske 2006/2007. godine, upisan je 160.497 srednjoškolac, od čega su 80.054 ili 49,8% učenice dok je 42.373 učenika okončalo školovanje, a od tog broja 20.846 ili 49,1% su učenice. Početkom školske 2008/2009. godine u BiH, 148.100 studenata upisano je u 306 srednjih škola, što je u odnosu na prethodnu školsku godinu 9350 ili 5,9% manje učenika. Postotak učenica srednjih škola mijenja se u zavisnosti od vrste škole, tako da gimnaziju upisuje 63% učenica, tehničke srednje škole 50%, umjetničke 57%, vjerske 45%, zanatske 34%, a škole za djecu s posebnim potrebama 40% učenica. U akademskoj 2008/2009. godini upisano je 105.358 redovnih i vanrednih studenata, što je 420 ili 0,4% studenata više nego prethodne godine. Od toga, 79,9% su redovni, a 20,1% vanredni studenti. Od ukupnog broja redovnih studenata, 56% su studenkinje. 2008. godine, 15.013 studenata je diplomiralo na univerzitetima u BiH. Od ukupnog broja diplomaca, 59% su studentkinje. |
Političke partije kreiraju politiku i one su nadležne da mijenjaju tradicionalne stavove, osnažuju i educiraju žene, te pružaju istinsku podršku izabranim ženama. To su samo neki od instrumenata koji bi se mogli vrlo jednostavno primjeniti, ukoliko postoji iskrena volja za povećanje broja žena. Međutim, to je izazov kojeg političke stranke u BiH još uvijek nisu spremne prihvatiti - ističe Sabljaković.
Uz to, fragmentacija nadležnosti i organa institucija, kao i ograničena raspoloživost budžetskih sredstava predstavljaju ogromne izazove za ispravnu primjenu rodnih politika u BiH. Na primjer, glavni izvor podrške za organe ravnopravnosti polova BiH, RS i FBiH – Finansijski mehanizam za sprovođenje Gender akcionog plana BiH (FIGAP Program) i budžet od 7.475.377,84 KM za period 2009-2014. godina (Švedska, Austrija, Švajcarska i Ujedinjeno Kraljevstvo) ističe 2014. godine.
Zašto žene šute o svom zlostavljanju...
Žene su i dalje žrtve diskriminacije u pristupu zapošljavanju i mehanizmima socijalne zaštite. Nasilje u porodici je uvećano u posljednjih nekoliko godina i "gender mainstreaming" je i dalje na embrionalnom nivou. Posebno je problematičan položaj Romkinja koje nemaju potrebno obrazovanje, obuku za pristup tržištu rada, te se i dalje suočavaju sa širokom diskriminacijom. Jedna od najvažnijih praznina i dalje je nedostatak pouzdanih rodno razvrstanih podataka i rodne analize potrebne za kreiranje politike koja je zasnovana na dokazima, te za podršku sprovođenju rodno relevantnih politika.
- Zabrinjavajuće je da velika većina žena žrtava nasilja nema povjerenje u institucije sistema, zbog nemogućnosti ostvarivanja fizičke zaštite i nadzora od strane policije, nesenzibilnosti socijalnih radnika, sporosti u procesuiranju i rješavanju slučajeva od strane sudova, te učestalih i kontinuiranih prijetnji i zastrašivanja od strane počinioca nasilja. Sve to utječe na akumiliranje straha kod žena žrtava nasilja - naglašava naša sagovprnica.
Kako je dalje navela, dodatni problem predstavlja činjenica da se fizičko nasilje sa vidljivim tjelesnim povredama dominantno prepoznaje kao osnovni i jedini vid nasilja, dok se seksualno, psihičko i ekonomsko zlostavljanje žena zanemaruje i nedovoljno prepoznaje u praksi.
- Praksa rada institucija ukazuje na duboko ukorjenjene stereotipne stavove prema kojima nasilje u porodici predstavlja privatnu stvar u koju se ne treba miješati, optužbe da su žene najčešće same krive za nasilje, jer su ga izazvale svojim ponašanjem, te da je neophodno očuvati cjelovitu porodicu radi ''dobrobiti i potrebe djece'' bez obzira na posljedice. Većina žena žrtava nasilja u porodici je prisiljena održavati porodičnu zajednicu, jer je ekonomski zavisna od počinioca nasilja - naglašava Sabljaković, te dodaje da u BiH ne postoje ni programi ekonomskog osnaživanja žena žrtava nasilja koji su podržani od strane institucije sistema.
Nakon boravka u sigurnoj kući, koji u prosjeku traje 3-6 mjeseci, žene žrtve nasilja uglavnom ostaju nezasposlene i bez riješenog stambenog pitanja te se, budući da nemaju kuda otići, u najvećem broju slučajeva vraćaju u nasilniku.
- Zbog toga žene najčešće šute i trpe, jer gdje god se obrate ne nailaze na adekvatnu pomoć i podršku, što obeshrabruje žrtve nasilja - kaže Sabljaković.
Kako poboljšati status žena u bh. društvu...
Druga važna, ali politički osjetljiva i složena tema je situacija u kojoj se nalaze mnoge žene koje su bile žrtve silovanja i seksualnog nasilja tokom sukoba 1991-1995. godine. U nastojanju da se njihove potrebe rješavaju na sveobuhvatan način MLJPI, zajedno s UNPFA i NVO-ima, pokrenuo je proces izrade Programa na državnom nivou za podršku žrtvama seksualnog nasilja tokom rata.
|
U skladu s podacima Agencije za statistiku BiH, u novembru 2009. godine, bilo je 687.309 zaposlenih u pravnim licima u BiH, od kojih je 275.165 žena. U odnosu na oktobar 2009. godine, broj zaposlenih u pravnim licima smanjen za 0,1%, dok se broj zaposlenih žena povećao za 0,1%. Stopa registrovane nezaposlenosti za novembar 2009. godine bila je 42,4%, što predstavlja 0,1% više u odnosu na oktobar. U skladu s podacima Agencije za rad i zapošljavanje BiH, 31. decembra 2009. godine prijavljeno je 510.580 nezaposlenih lica, što predstavlja 4136 lica ili 0,82% više u odnosu na 31. novembar 2009. godine. |
U slučaju usvajanja, Strategija će predstavljati veliki korak naprijed u garantovanju prava žrtava – ne samo što je program orijentisan ka žrtvama, već premošćuje i jaz između postojećih dispariteta u pravnim i društvenim sistemima zaštite dva entiteta. Međutim, puna politička podrška iz entiteta još uvijek izostaje, tako da je donošenje programa odgođeno.
Bitan faktor za poboljšenje statusa žena u bh, društvu je i ekonomsko osnaživanje žena.
Evidnetno je da žene imaju ograničen pristup tržištu rada i čine većinu nezaposlenog radno sposobnog stanovništva. Programi koje država provodi za stimulisanje zapošljavanja nisu prilagođeni ženama i nemaju utjecaja na povećanje broja zaposlenih žena.
- Žene su ograničene u pristupu poduzetničkim kreditima, jer nemaju nikako ili nedovoljno imovine koja služi kao sredstvo osiguranja kredita, te se ne mogu baviti biznisom. Postoje programi za podršku ženskom poduzetništvu, ali stepen realizacije ovih sredstava u praksi je mali.
Prekvalifikacija, dokvalifikacija ili nastavak obrazovanja žena sa ciljem povećanja vještina i znanja traženih na tržištu rada bi omogućila brže zapošljavanje žena. Subvencioniranje, a time i stimulisanje domaćih banaka (Razvojna banka), na otvaranje posebnih kreditnih linija omogućila bi ženama poduzetnicama da putem ovakvih kredita pokrenu biznis. Također bi bilo potrebno osigurati otvaranje biznis inkubatora za žene poduzetnice, kao i stručne edukacije, koje imaju za cilj sticanje poduzetničkih vještina. Potrebna je redovna razmjena informacija, kao i direktni susreti poduzetnica sa parlamentarkama, ministrima, predstavnicima Privredne komore, predstavnicima banaka - ističe Hafeza Sabljaković
Kako prevazići zidove tradicionalnog društva...
Glavni uzrok nedovoljnog angažmana žena u politici, prema njenom mišljenu, su duboko ukorjenjena shvatanja rodnih uloga, običaji i kolektivna svijest o ulozi žena u društvu prvenstveno kao majke, supruge i domaćice.
- Postoji čitav niz prepreka sa kojim se žene suočavaju u svom djelovanju unutar političkih partija i one su odraz tradicionalnog odnosa društva prema učešću žena u javnom i političkom životu. Angažman muškarca u politici se nikada ne dovodi u pitanje, dok se od žena očekuje da ulaskom u političke vode ''ne zaborave'' obaveze prema porodici. Iako se čini da većina političkih partija prihvata ravnopravnost žena, u stvarnosti žene se u većini slučajeva od strane muških kolega ne doživljavaju kao ozbiljan politički subjekt, kao neko ko zaslužuje da se nađe na vrhu stranačke hijararhije. Utjecaj žena na kreiranje politike unutar stranke je nikakav ili minoran, jer je pozicija moći rezervisana isključivo za muškarca - kaže ona.
O tome šta treba uraditi da bi se žene politički osnažile i aktivnije uključile u društvene procese, Sabljaković smatra da je potrebno poduzeti odgovarajuće zakonodavne, ali i druge mjere kako bi Vladine institucije, državne kompanije, organi upravljanja i odlučivanja na svim nivoima kreirali strategije i mjere za postizanje ravnopravnosti polova uz aktivno sudjelovanje žena i promovisanje prava žena na jednako učešće u javnom i političkom životu i odlučivanju.
- Neophodno je podsticati veće učešće žena u okviru izvršne i sudske vlasti i diplomatije. Veće učešće žena u pregovorima i drugim reformskim procesima od izuzetne važnosti je za budućnost BiH. U političkim strankama žene uključiti u procesima kreiranja programa političkih stranaka, omogućiti edukaciju i sticanje vještina žena za političko djelovanje. Potrebno je afirmisati pozitivne primjere učešća žena u političkom životu, kako bi se otvorili putevi i drugim ženama - smatra ona.
Paralela između BiH i zemalja Evropske unije, kada su prava i ravnopravnost žena u pitanju...- Teško je povući paralelu, jer BiH iako je potpisnica brojnih međunarodnih konvencija, protokola i ugovora koji zahtjevaju primjenu principa zabrane diskriminacije po osnovu spola, iako imamo zakone i javne politike koji garantiraju jednaka prava i slobode, bh. žene još uvijek nisu ravnopravne u ostvarivanju svojih prava. Pravila u EU su moraju poštovati, slijede sankcije ako nije tako. Ispunjavanje obaveza i brži put ka EU mogao bi pomoći, ali teško promjeniti položaj žena u BiH, bez većeg učešće žena u politici - zaključuje na kraju Hafeza Sabljaković, koordinatorica Kluba parlamentarki. |
|
VEZANI TEKSTOVI: Laži, obećanja i obaveze bh. političara na putu Bosne i Hercegovine ka Evropskoj uniji... Može li Bosna i Hercegovina imati jeftiniju struju?! Znače li novi pregovori sa MMF-om nestanak države Bosne i Hercegovine?! Provjerite - kako Bosna i Hercegovina može biti manje korumpirana nego zemlje Evropske unije?!? Znate li šta su IPA fondovi i zašto su jedini spas za Bosnu i Herecgovinu?! |
PODIJELI NA
Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook