Njemački nadregionalni listovi donose opširne intervjue sa piscem Miljenkom Jergovićem, dobitnikom Lajpciške nagrade za evropsko razumijevanje, u kojima govori o netoleranciji u BiH i nacionalizmu u Hrvatskoj

U članku lista Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) Michael Martens piše da u romanu „Crveni jaguar", ali i u zbirci priča „Ludo srce", Jergović opisuje Sarajevo iz perspektive srpskih stanovnika koji su tokom opsade od 1992. do 1995. ostali u gradu. Na pitanje šta ga privlači toj perspektivi, Jergović odgovara:

- Prije svega, perspektiva manjine je u svakoj životnoj situaciji uvijek zanimljivija i vjerovatno tačnija od perspektive većine... Iskustvo sarajevskih Srba neposredno prije rata, a zatim i tokom rata, zanimljivo je upravo zato što je u duhovnom, emocionalnom i moralnom smislu najzahtjevnije. Kako je živjeti u gradu koji opsjedaju vlastiti sunarodnjaci, često čak rođaci ili rođena braća? I šta je teže: podnositi stalnu opasnost od ranjavanja i smrti ili činjenicu da komšije u tebi vide sunarodnjaka ili rođaka onih koji pucaju na grad? Uvjeravam vas: mnogo je teže ovo drugo. U očima tog čovjeka vidi se najautentičnija slika opsjednutog grada. Užas nije ničim ublažen, nije kolektiviziran, nije ukorijenjen u duh zajednice, ne nalazi utjehu ni u jednom vjerskom sistemu. Taj čovjek je potpuni usamljenik na kojeg se sručilo svo zlo ovoga svijeta. U Teheranu postoji mala jevrejska zajednica – pokušajte zamisliti kako se ti ljudi danas osjećaju. Pogled takvih manjina na svijet čini temelj književnosti - kaže Miljenko Jergović za FAZ, prenosi DW.

U romanu „Crveni jaguar" piše i da su Srbi, koji su nakon rata ostali u Sarajevu, kasnije protjerani od muslimanske većine jer im više nisu bili potrebni kao dokaz tolerancije prema svijetu, konstatuje Martens, na što Jergović replicira ovako:

- Možda je riječ „protjerani" prejaka; preciznije bi bilo reći da su bili nepoželjni ili da im je različitim gestama stavljeno do znanja da Sarajevo nije njihov grad...Ako vam se to desi u gradu u kojem ste rođeni i odrasli, gdje donedavno niste ni znali da ste manjina, poželite otići upravo zbog takve samodopadljive tolerancije. I često zaista odete. Tolerancija Sarajeva i Bosne, suživot i multikulturalnost postojali su u nekim davnim vremenima, kada ti pojmovi nisu imali današnje značenje. Usudio bih se čak reći da je sve nestalo onog trenutka kada se o tome počelo govoriti kao o društvenim vrijednostima. Kada se većina počne hvaliti vlastitom tolerancijom, tolerancije, suživota i multikulturalnosti više nema.

O nacionalizmu u Hrvatskoj čitajte u nastavku teksta ovdje. 

(DEPO PORTAL/ad)