Netom prije nego što je iranski vrhovni vođa ubijen u zračnom napadu prvog dana rata, jedan je iranski dužnosnik natuknuo tko zapravo drži moć iza kulisa. "On je jedan od rijetkih ljudi koji se još uvijek mogu sastati s vođom, a zadatak mu je spasiti sustav", rekao je taj dužnosnik.

Čovjek o kojem je govorio bio je Ali Larijani, iranski šef nacionalne sigurnosti, koji je sada, prema tvrdnjama Izraela, mrtav - posljednji u nizu ubijenih visokih dužnosnika i dosad možda najvažniji, piše The Telegraph.

Navodno ubojstvo Larijanija bitno se razlikuje od napada u kojem je ubijen vrhovni vođa Ali Hamenei. Hamenei je bio poglavar iranske države, vjerski autoritet i ustavni vrhovni zapovjednik. Larijani je, s druge strane, bio čovjek zahvaljujući kojem je sustav funkcionirao.

Smatralo se da je od lipnja prošle godine bio de facto vođa Irana i jedan od rijetkih istinskih diplomata koje je Islamska Republika imala desetljećima.

Njegov službeni posao obuhvaćao je upravljanje protokom informacija među institucijama, koordinaciju diplomatskih kanala, suzbijanje frakcijskih sukoba i provedbu kontroliranog nasljeđivanja kako bi se spriječilo da se sustav rascijepi na konkurentske centre moći.

Tu je ulogu usavršavao tijekom 30 godina, stekavši golemo iskustvo kao ministar kulture, desetogodišnji šef državne radiotelevizije, tajnik Vrhovnog vijeća za nacionalnu sigurnost, predsjednik parlamenta punih 12 godina te, naposljetku, kao Hameneijev osobni izaslanik kod ruskog predsjednika Vladimira Putina. Prošlog mjeseca jedan je iranski dužnosnik izjavio: "Službeno, on ovdje vodi sve."

Sada se postavlja pitanje posjeduje li itko drugi u Iranu institucionalno znanje, povjerenje i praktično razumijevanje upravljanja potrebno da se sustav održi na okupu. Dokazi upućuju na to da je odgovor negativan.

Iranska Islamska Republika osmišljena je kao složen sustav institucija koje se preklapaju, s namjerno suprotstavljenim centrima moći. Da bi funkcionirala kao cjelina, zahtijevala je stalnu koordinaciju iz ureda vrhovnog vođe.

Predsjednik vodi civilnu vladu, ali odgovara vrhovnom vođi. Korpus čuvara islamske revolucije kontrolira velik dio gospodarstva i sigurnosnog aparata, ali je teoretski podređen autoritetu vrhovnog vođe. Skupština stručnjaka bira vrhovnog vođu, ali postoji njegovom voljom, dok Vijeće čuvara provjerava kandidate za izborne dužnosti prema kriterijima koje definira sam vođa.

Ovakva je struktura trebala spriječiti bilo koju pojedinačnu instituciju da stekne dovoljno moći za ugrožavanje vrhovnog vođe, ali je istovremeno osigurala da ništa ne može funkcionirati bez njegove koordinacije. Slabost sustava leži u tome što zahtijeva nekoga tko razumije sve te pokretne dijelove i može ih uskladiti.

Larijanijevo intimno poznavanje sustava ne može se brzo prenijeti niti lako zamijeniti. Znao je koji klerici u Komu imaju stvarni utjecaj, za razliku od onih s impresivnim titulama, ali malom moći. Desetljećima je gradio odnose s ruskim dužnosnicima, kineskim diplomatima i regionalnim silama. Znao je kako strukturirati pregovore da bi tvrdolinijašima pružio pokriće za prihvaćanje kompromisa.

Kada je 2020. ubijen Kasim Sulejmani, Iran je zapovjednika elitnih snaga Quds zamijenio Esmailom Ganijem. Kada su ubijeni nuklearni znanstvenici, novi se mogu obučiti. Ali ne postoji mehanizam za zamjenu osobe koja zna kako cijeli sustav uskladiti jer ta uloga nikada nije bila formalizirana niti priznata.

Pitanje s kojim se Iran sada suočava nije mogu li pojedine institucije preživjeti - jer mogu - već može li sustav u cjelini funkcionirati bez ljudi koji su ga znali koordinirati.

Iako je Iran izloženiji nego ikad, navodno ubojstvo Larijanija ne mora nužno značiti kraj rata. Država ima novog vrhovnog vođu, Mojtabu Hameneija, koji nije viđen sedmicama. Ipak, Larijanijevom smrću Iran ostaje bez ikoga ko bi mogao vjerodostojno pregovarati sa Sjedinjenim Državama.

On je bio jedina osoba kojoj su vjerovali i iranski tvrdolinijaši i strane vlade da može postići dogovor. To možda odgovara Izraelcima koji žele pad Islamske Republike, ali oni koji traže brzi izlaz iz rata koji izaziva globalnu energetsku krizu mogli bi ostati razočarani.

(DEPO PORTAL/dg)