Internetom kruže poruke koje lede krv u žilama. Posljednji slučaj koji smo imali priliku jučer čitati i gledati. Muškarac iz Zenice je uhapšen nakon što je pokušao namamiti djevojčicu od 13 godina. Jedan klik, nekoliko poruka i dijete postaje meta, piše N1.

"Mi smo, nažalost, kao društvo već davno dotakli dno dna i izgubili smo svaku vezu sa stvarnošću, izgubili smo svaku empatiju, izgubili smo svaki osjećaj da treba da se pokrenemo i da napravimo neke promjene. Ja ne bih jutros komentarisala taj slučaj, mislim da smo već imali dovoljno komentara, iako se to sve tek nedavno zbilo, ali bih samo rekla ono što je nama značajno, a to je da u BiH ipak imamo mjesta gdje treba prijaviti takve slučajeve. Imamo i pored ovih zvjeri koje imamo i u institucijama, imamo i časne i poštene ljude koji će ipak stati u zaštitu djece i koji će raditi za zaštitu djece. Znam da je teško i da smo svi izgubili povjerenje, posebno posljednjih dana sa ovim nemilim događajima, ali zaista ja bih evo i ovog jutra uputila svu djecu, sve roditelje, sve građane, sve žrtve da prijave posebno ovakve slučajeve ali i trgovinu ljudima i svaki vid zlostavljanja", rekla je Amela Efendić, direktoric Ureda Sarajevo organizacije EMMAUS.

Prijave svi mogu izvršiti na web platformi sigurnodijete.ba, Centru za sigurni internet u BiH koji dijeluje u Sarajevu, ili putem besplatnoe telefonske linije 0800 22323. Efendić je navela kako na svim prijavama sarađuju sa specijaliziranim odjelima policijskih agencija. Njihovim radom je itekako zadovoljna, ali ne i radom sudova.

"Ja sam vrlo skeptična prema našem pravosudnom sistemu. Trenutno, kazne koje se izriču takvim počiniocima su male. Kada bismo imali veće kazne i kada bismo primjenjivali zakone koji postoje, jer mi jesmo pravna država, onda bi sigurno imali manje takvih učinjenih djela. Frustrira me što je najmanja zapriječena kazna deset godina prema Krivičnom zakonu za zloupotrebu djeteta, odnosno za trgovinu djetetom, što ovi nedavni slučajevi jesu. Možemo mi njih zvati pedofilijom ovakvim ili onakvim, to je trgovina djecom. Znate, ima tu puno združenih slučajeva, da tako kažem. U ovom slučaju Tuzle se, koliko čujem, radi u organiziranoj grupi. Kada bi se sve to spojilo, a dobri tužioci rade na tome i nadam se da će dobro uraditi svoj posao, ali kada bi se sve to spojilo, mogle bi se tu izreći itekako velike kazne", dodala je Efendić.

Mirsada Bajramović, direktorica Udruženja Zemlja djece u BiH podsjetila je kako je krivično djelo Vrbovanje uvedeno tek u julu ove godine i ranije ovakvi slučajevi nisu mogli biti procesuirani. No, zakon i dalje nije obuhvatio sve segmente.

"To je jedan veliki iskorak, ali ono što takođe moramo da znamo je da posljednje izmjene Krivičnog zakona, znači nisu predvidjele sigurnosnu mjeru zabrane, trajne zabrane obavljanja bilo kakvog poziva, aktivnosti, djelatnosti za počinioca seksualnog nasilja nad djecom, odnosno trgovine djecom. To ustvari praktično znači da i kada počinioc odnosno pravosnažno osuđeni pedofil dobije određenu kaznu zatvora, odsluži je nakon izvjesnog vremena, on može da ponovo radi sa djecom, odnosno da ima direktan kontakt sa djecom. Znači te sigurnosne mjere su za sada samo ograničene ukoliko je pedofil uradio to vrbovanje ili seksualno zlostavljanje djeteta u kontekstu obavljanja svoje redovne djelatnosti, bilo kakvog posla ili tako dalje. I to je nešto na čemu moramo i dalje insistirati", naglasila je Bajramović.

Slučajevi se nižu, javnost brzo zaboravi. Jedan od takvih slučajeva je i "kuća strave" u Brčkom.

"Ja sam zaista razočarana djelovanjem Tužilaštva Brčko distrikta, s obzirom da je ovo zaista okarakterisano na kraju, nakon sprovođenja istrage, kao krivično djelo Zanemarivanja brige o djetetu. Mediji su prenosili mnogo činjenica koje su ukazivale na to da se zaista trebalo da ide na kvalifikaciju krivičnog dijela Trgovine ljudima, ali evo, nažalost, imali smo tu kvalifikaciju na, da tako kažem, manje opasna krivična dijela. Dobiće ili uslovnu kaznu, što je zakon tako i predvidio, vrlo su male kazne za to krivično djelo, i mi smo imali zaista sličnih iskustava ranije u takvim situacijama gdje je majka koja je prodala svoju djevojčicu, koja je čak i priznala da je prodala za 15.000 maraka radi koristoljublja, dobila uslovnu osudu na 6 mjeseci. I pored toga što to nije kvalifikovano kao krivično djelo trgovine ljudima, mene je još jedna činjenica jako uzrujava, a to je ustvari da se veliki broj djece vraća roditeljima. Znači vraća se ponovo onima koji su na određeni način svojim činjenjem, a nekada i nečinjenjem, uticali na to da ova djeca budu u ovoj kući strave i da u uslovima koji su nehumani, koji nisu dostojanstveni čovjeka, da ne govorimo prilagođeni potrebama i najboljim interesima djece, dobivaju mogućnost da, pod navodnicima kažemo, vode brigu o toj djeci", kazala je Bajramović.

Bajramović se osvrnula i na slučaj eksploatacije maloljetnica iz tuzlanskog doma za djecu bez roditelja.

"Činjenica da su te djevojčice bile u sistemu socijalne zaštite, da su bile pod brigom države i da su često bježale iz ustanove socijalne zaštite, a da ni na koji način prijava o njihovoj potencijalnoj seksualnoj eksploataciji ili nekoj drugoj vrsti eksploatacije, da nije došla iz sistema socijalne zaštite, iz ustanove koja je svakodnevno morala da vodi brigu o toj djevojčici, imala je svakodnevni kontakt s tim djevojčicama - to nas posebno zabrinjava. Mislim da nema veće činjenice od toga da zaista je krajnje vrijeme da mi u okviru i sistemu socijalne zaštite, a evo i u okviru ovoga dijela krivično-pravne zaštite poduzmemo konačno sve mjere i radnje da prije svega vidimo gdje su nam propusti, koje svojim činjenjem ili nečinjenjem doprinose u stvari da ovakve djevojčice zaista se jedno izvjesno vrijeme seksualno zloupotrebljavaju i na kraju krajeva ko je to odgovoran. Bez toga, bojim se da ćemo i tamo onako proći kroz ovaj slučaj i da ćemo pričati onoliko koliko mediji budu držali pažnju na ovom slučaju, da se ništa neće promijeniti u kontekstu kvalitetnije zaštite djece i da ćemo sutra, ne daj Bože, imati još uvijek ovakve i slične slučaje", navela je Bajramović.

Efendić ističe kako nijedan propust se ne smije napraviti kada su djeca u pitanju.

"Svo vrijeme ovih dana slušamo o tome ko treba da da otkaz. Otkaz, odnosno ostavka je najblaže što se može desiti odgovornima. Oni trebaju da budu uhapšeni, procesuirani i kažnjeni. Preuzimanje odgovornosti, jer se to desilo pod njihovim mandatom. Ja zaista ne očekujem preuzimanje odgovornosti. Kao što rekosmo, mi smo sa svojim institucijama dotakli dno dna u ovoj državi. Imamo odgovornosti kada su u pitanju pozicije, fotelje i funkcije. Tada zahtijevaju i plate za onu funkciju koju drže, ali kada se desi nešto ovako, onda se odriču svake odgovornosti. Ne postoje ni linijska odgovornost, ni ljudska odgovornost, ni moralna, ni bilo kakva druga, nego se, kako reče, ta ista ustanova socijalne zaštite. Svaki put kad mislite da vas nešto više ne može šokirati, vi se šokirate da su djevojčice samo privremeno bile smještene kod njih, pa oni zapravo nemaju odgovornost. Mislim, strašne su izjave. Vi tek tada vidite kako ljudi ne razumiju... Sve dok nemamo kazne za zločine koje su adekvatne, a to su zločini, krivična djela, ljudi će nastaviti činiti ta krivična djela", kazala je.

Ističe kako od pojave trgovine ljudima na našim prostorima 1999. godine, u tome su učestvovali.

"Nismo imali adekvatne kazne, imali smo nekih suspenzija, ali imate i suspenzije u drugim institucijama, pa čak tako i u pravosuđu gdje ljudi i dalje uredno primaju platu dok su pod suspenzijom i obično se vrate na svoje radno mjesto", dodala je Efendić.

Bjaramović je navela kako su djevojčice iz Tuzle koje su žrtve smještene na sigurno, ali da u BiH ne postoje adekvatni smješteni kapaciteti u Bosni i Hercegovini koji su prilagođeni svim potrebama i interesima djece kao žrtava trgovine ljudima.

"U Bosni i Hercegovini nema specijalizirane kuće za djecu žrtve nasilja i trgovine ljudima, djeca koja su žrtve bilo koje godine. Znači da su oni u smještajnim kapacitetima koji su namijenjeni prije svega za smještaj žrtava nasilja u porodici jer se sada žrtve trgovine ljudima smještaju u sigurne kuće koje su potpisale sporazume sa Ministarstvom sigurnosti Bosne i Hercegovine i koje su isključivo nadležne za smještaj žrtava nasilja u porodici. To znači da su djevojčice koje su, opet kažem, malodobne osobe smještene zajedno pod istim krovom sa punoljetnim osobama koje su žrtve nekih drugih oblika prvenstvenog nasilja u porodici. Znači, ono što moramo naglasiti jeste u stvari potreba za otvaranjem jedne specijalizirane sigurne kuće za djecu žrtve nasilja i trgovine ljudima", apelovala je Bajramović.

Efendić je navela kako je EMMAUS imao jednu ovakvu kuću prije dvije godine, ali da je ista zatvorena zbog nedostatka podrške.

"U jako velikom broju slučajeva djecu vrate roditeljima. Čak i onim roditeljima koji su bili umiješani u krivično djelo trgovine ljudima. Nije to uvijek slučaj, ali recimo da se neadekvatno postupa u takvim slučajevima. EMMAUS je vodio to sklonište u kojem u trenutku zatvaranja smo imali 27 djece i 3 odrasle osobe. Sve žrtve trgovine ljudima koji su neadekvatno raspoređeni po drugim skloništima. Mi smo godinama ukazivali državi da finansiramo državu, plaćali sopstvenim sredstvima, plaćali donatorskim sredstvima, imali određena sredstva od Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine, koja nisu bila dovoljna. Ukazivali ministarstvu i svim drugim nivoima vlasti, entitetskim i kantonalnim nivoima vlasti, da ne možemo da izdržimo pritisak, posebno sa novim globalnim dešavanjima, da ne možemo više sami da finansiramo, imali smo sklonište koje je bilo specijalizirano za trgovinu ljudima, koje je jedino u Bosni i Hercegovini primalo i BH državljane, i strance, i djecu, i odrasle, i djevojčice, i dječake, odnosno muškarce i žene, u skladu sa svim evropskim standardima, sa odvojenim prostorijama, sa svim što... I nikom u državi nije bilo bitno ni hoćemo li se zatvoriti", kazala je Efendić.

Bajramović je govorila o slučajevima bijega djece iz ustanova socijalne zaštite.

"Naš jedan slučaj koji je pravosnažno okončan sa kaznom zatvora od deset godina za roditelje koji su eksploatisali djecu, je bio upravo takav da je dijete bilo smješteno u ustanovu socijalne zaštite iz koje je pobjeglo. Dva dana je bukvalno lutalo po gradovima Bosne i Hercegovine, slučajno su ga naši uposlenici pronašli u jednoj općini u blizini Tuzle i onda su kontaktirali nadležne službe kako ustanovu socijalne zaštite, tako i njegovog staratelja iz određene službe socijalne zaštite, koji uopšte nisu imali informaciju da tog djeteta tu nema već dva dana. To su nam problemi sa kojima se mi trenutno susrećemo i mislim da upravo zbog toga nekako nam ni sama djeca koja su žrtve trgovine ljudima nisu zadovoljna tretmanom i kod njih se javlja taj bunt u kontekstu toga kad ih smjestimo, da oni ustvari žele ponekad, imam osjećaj, da se vrate u sredinu koja je nažalost bila eksploatatorska ili u sredinu koja je manje vodila brigu", kazala je Bajramović.

Govorila je i o užasnom slučaju u kojem jednu maloljetnicu nisu htjeli primiti u domove.

"Bila svjedok zbrinjavanja jedne od indirektnih žrtava trgovine ljudima u ovom slučaju, djevojčice koja je bliži srodnik djevojčice koja je žrtva trgovine ljudima. Tada sam ustvari vidjela s kakvim problemima se mi susrećemo u kontekstu zaštite žrtava nasilja, žrtava trgovine ljudima kad su u pitanju djeca. Nadležni centar za socijalni rad je taj dan poslao preko 20 upita na sve ustanove socijalne, zašto, uključujući sigurne kuće, nijedna nije htjela da primi to dijete. Ili iz razloga što nemaju kapaciteta slobodnih, ili iz razloga što ne primaju djecu bez pratnje. Znači, tražili su da sa tom djevojčicom bude u pratnji njen srodnik ili staratelj, što je nemoguće, jer je srodnik, bliži srodnik djevojčice, bio, između ostalog, uključen u to nasilje koje je vršeno nad tom djevojčicom. Nemoguće je da staratelj iz centra za socijalni rad boravi u Sigurnoj kući sa djetetom. Znači, ta djevojčica je bukvalno spavala u centru za socijalni rad i ja nikada, čini mi se, do kraja svog života ne mogu da zaboravim njenu rečenicu koju mi je tad rekla 'Ja sad kad hoću u dom za djecu, mene sad ne žele'. Znači, to je strašno i to je poražavajuće za ovo društvo", navela je Bajramović.

(DEPO PORTAL/dg)