Deseci hiljada navijača dočekali su večeras na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu hrvatsku rukometnu reprezentaciju, koja je na Evropskom prvenstvu u Danskoj, Norveškoj i Švedskoj osvojila bronzanu medalju. No sveopšte slavlje zasjenila je bura zbog učešća Marka Perkovića Thompsona, koji je glavna zvijezda svečanog dočeka rukometaša. 

Hrvatska je u tom pogledu podijeljena, o čemu je prije večerašnjeg euforičnog događaja u Zagrebu za Jutarnji list govorio ugledni politički analitičar Žarko Puhovski.  

- Radi se o tome da se Tomašević doveo u poziciju da ne može popustiti. Bio je predviđen razuman kompromis da Nenad Ninčević otpjeva ‘Ako ne znaš što je bilo‘. No, ljudi iz rukometa su, osnaženi medaljom, odlučili da oni trebaju dirigirati nasuprot demokratski izabranom gradonačelniku. Mislim da je prednost na strani gradonačelnika, kakav bio da bio", komentirao je prof. dr. sc. Žarko Puhovski prvobitno otkazivanje dočeka bronzanih rukometaša koji su insistirali na tome da im pjeva Marko Perković Thompson.

- Ono što je pozitivno je da se brzo pokazalo da je to jedinstvo koje se formira oko reprezentacije - za koju i ja navijam zajedno s navijačima ustaškog svjetonazora kojima je Thompson važniji od rukometa - raspalo u par minuta zbog Thompsona. Priča o tome da treba depolitizirati sport je utoliko pogrešna ako se radi o kontroli patriotizma.

Moraju li sportaši biti HDZ-ovi?

U Hrvatskoj se to desetljećima ponavlja prisiljavanjem svih reprezentacija da himnu pozdravljaju HDZ-ovim pozdravom, s rukom na srcu što nije službeni pozdrav u Hrvatskoj niti je većinski prihvaćen čak ni među navijačima. Jedini izuzetak su bili jedriličari Fantela i Marenić u Riju 2016.. Oni nisu držali ruku na srcu.

Naizgled ne može za reprezentaciju nastupati nitko tko nije u HDZ-u što ipak nije istina, ali istina je da je kod nas još uvijek nezamislivo da netko bude ljevičar i istaknuti reprezentativac u bilo kojem sportu od javnog interesa”, kaže Puhovski pa navodi slučaj njemačke nogometne reprezentacije iz 1974. koja je bila vjerojatno najjači Elf svih vremena.

U toj reprezentaciju su, dodaje, obranu držali legendarni Franz Beckenbauer, od malena konzervativno orijentirani mladić i kasnije javni govornik i Paul Breitner koji se u svojim najboljim danima u reprezentaciji deklarirao kao anarhist i ta obrana je jako dobro funkcionirala.

- Dakle to jest moguće, ali očito se u Hrvatskoj smatra da je sport domena desnice i dok to bude tako ponavljat će se obrazac u kojem politički neuki rukometaši rasprodaju svoju medalju za desničarske ekstremiste u pozadini. Od ovoga imaju korist i Možemo! i desnica desno od HDZ-a, a štetu će imati prije svega HDZ jer se nakon drugog vremena radi o nečemu što je ljudima važno, a o čemu HDZ ne odlučuje.

Svi su nekako navikli, posebice članstvo HDZ-a, da HDZ odnosno Plenković odlučuje baš o svemu. To bi moglo navesti HDZ na još neki korak u desno što će se pokazati veoma pogrešnim sa stajališta njihovog interesa, ali sam uvjeren da će već danas Plenković točno u podne veoma oštro napasti Tomaševića koji od toga može imati samo koristi. Možda bi bilo dobro da premijer, za promjenu, pozove građane na Mrkov trg da podrže rukometaše - govori Puhovski.

Hitno treba anketa

Prema njegovom mišljenju treba o tome hitno provesti ozbiljnu anketu među građanima Zagreba.

- Smušeni rukometaši i ovi oko njih stalno sebe doživljavaju kao predstavnike Nacije s velikim n, a moj je osjećaj da bi ozbiljna anketa, ispitivanje javnog mnijenja, pokazalo da se radi o dvjema pozicijama usporedive snage odnosne prihvatljivosti za građanstvo. Jednoj je dosta Thompsona, a drugoj je dosta zabranjivanja Thompsona. Dakako, realni politički i društveni problemi pritom se neometano perpetuiraju u pozadini - predlaže Puhovski.

Ističe da je nakon prvog velikog uspjeha nogometne reprezentacije 1998. koje je izazvalo masovno oduševljenje, nogometašima pjevala Severina. Danas je, dodaje, teško zamislivo da se to makar predloži, a kamo li dogodi.

- Volio bih da ovo bude početak nove dodatne društvene polarizacije jer bit društva je sukob, ali me brine primitivna izvedbe te polarizacije. To znači da će se opet po gradu motati crnokošuljaši i crnokapucineri, a na drugoj strani će ljevica organizirati ‘marševe za mir‘. To me brine jer se događa da smo radikalno patriotskom interpretacijom sportskih zbivanja u nizu situacija ostali na razini prividnog jedinstva. Dobro da je ovdje deklarirano da je privid.

A to se možda najbolje pokazalo posljednjih dana kada ama baš nitko nije osudio skupinu ‘navijača‘, a zapravo kabadahija, koji su bili spremni putovati 650 kilometara da se u Tuzli potuku s navijačima Crvene zvezde iako Hajduk već 35 godina nema nikakvog kontakta s Crvenom zvezdom. Ministar pravosuđa je, dapače, javno rekao da će Hrvatska sve učiniti da zaštiti svoje državljane u Tuzli umjesto da zatraži preuzimanje njihovog progona. Jedan čovjek je još uvijek u komi, a 14 ih je u pritvoru. Nikakve reakcije na to nije bilo jer se stvorila fama da su nogomet, rukomet i drugi sportovi u kojima smo uspješni, izvan područja slobodne rasprave - zaključuje Puhovski.

No doček uz Thompsona na koncu se ipak dogodio... Hrvatski rukometaši su na pozornicu stigli oko 18.40 sati prevođeni izbornikom Dagurom Sigurdssonom. Uzvici oduševljenja popratili su izlazak svakog od rukometaša na pozornicu, a pravi delirij je nastao kada je kapetan Ivan Martinović donio pokal za treće mjesto, navodi Hina.

- Ovo je čudo. Bili smo na ovom istom mjestu prije godinu dana i tada smo rekli kako bi bilo dobro da to ponovimo. Trudili smo se da pokažemo da ono od lani nije bilo slučajno. I evo tu smo, ova medalja je i za ove naše navijače - kazao je kapetan Martinović, dok je jedan od junaka dvoboja za treće mjesto David Mandić kazao kako je toliko sretan, da bi, unatoč brojnim ozljedama večeras mogao odigrati i pune dvije utakmice.

- Mi smo ratnici i poput gladijatora smo - kazao Mandić, kome su se na licu vidjele posjekotine iz dvoboja sa Islanđanima.

- Hvala ovim prekrasnim ljudima. Bili smo i lani tu i hvala vam na potpori - obratio se kratko okupljenima izbornik Sigurdsson, a nakon njega je na pozornicu izašao Marko Perković Thompson, otpjevavši svojevrsnu himnu rukometaša "Ako ne znaš šta je bilo".

- Donijeli ste nam veliku radost. Za mene ste vi hrvatski vitezovi, i kada ste gubili i kada ste pobjeđivali, i kada su se neke sporedne stvari događale oko vas, vi ste bili kao vitezovi - kazao je Thompson, koji je potom izveo svoje hitove "Moj Ivane", "Ravnotežu", "Geni kameni", "Lijepa li si" i druge, dok su se na velikom video-zidu nizali kadrovi s utakmica hrvatskih rukometaša na EURU.

(DEPO PORTAL/ad)