FIKRET MEHOVIĆ/ TIHI PLAN FRANJE TUĐMANA
Hrvatska tišina: Da li je Zagreb (namjerno) omogućio ulazak stranih boraca u Bosnu i stvorio mit o 'islamskoj prijetnji'?
16.05.25, 11:17h
Narativ o uhićenju Lionela Dumonta, bivšeg francuskog legionara, radikalizovanog borca i osuđenog kriminalca, savršen je primjer kako su Bošnjaci tokom rata u Bosni i Hercegovini bili sistematski prevareni, zloupotrijebljeni i instrumentalizirani, a njihova vjera korištena protiv samih njenih sljedbenika. U slučaju Dumonta ne radi se samo o ličnoj devijaciji jednog čovjeka, već o simptomu dubljeg i sofisticiranijeg mehanizma u kojem su ekstremni elementi, uz prešutnu ili otvorenu podršku stranih obavještajnih kanala, infiltrirani u ratni haos kako bi dugoročno kompromitirali bošnjački politički i moralni legitimitet.
U velikoj rekonfiguraciji narativa o ratu u Bosni i Hercegovini, jedan od najopasnijih i sistematski prešućivanih elemenata ostaje uloga Republike Hrvatske u stvaranju slike o Bosni kao sigurnosnoj prijetnji Evropi. Dok se međunarodna pažnja fokusirala na krvoproliće i pregovore, hrvatske službe tada pod direktnom političkom kontrolom Franje Tuđmana i njegove paraobavještajne mreže tiho su provodile plan koji je imao dva cilja: podijeliti Bosnu i uvesti strane borce čiji bi ekstremizam kompromitovao međunarodni legitimitet bošnjačkog otpora.
Već sredinom 1992. godine, brojni obavještajni izvještaji (uključujući i deklasificirane dokumente CIA-e i UNPROFOR-a) ukazuju na to da je velik broj tzv. "mudžahedina" ušao u Bosnu upravo preko teritorije Hrvatske, najčešće kroz splitsku luku, pa zatim autobusima i kamionima do srednje Bosne. Te rute nisu mogle funkcionisati bez znanja hrvatskih obavještajnih struktura.
U velikoj rekonfiguraciji narativa o ratu u Bosni i Hercegovini, jedan od najopasnijih i sistematski prešućivanih elemenata ostaje uloga Republike Hrvatske u stvaranju slike o Bosni kao sigurnosnoj prijetnji Evropi
Još 1993. godine, italijanski novinar Stefano Vaccara u magazinu L'Europeo iznio je tvrdnje da je “tajni prolaz” iz zemalja Bliskog Istoka ka Bosni, vođen uz pomoć određenih elemenata iz hrvatskog MUP-a, bio ne samo tolerisan, već i aktivno organizovan. Strani borci su imali posebna dokumenta vlade Republike Hrvatske.
Postavlja se pitanje: zašto bi Hrvatska pomogla dolazak boraca koji su kasnije prikazani kao prijetnja za Evropu? Odgovor leži u strateškoj manipulaciji narativom. Ulazak stranih boraca omogućio je hrvatskoj politici da međunarodnoj zajednici proda lažnu sliku – da se u Bosni ne vodi borba za opstanak jedne multietničke države, već da prijeti stvaranje radikalne "muslimanske enklave" u srcu Evrope.
Ova podvala imala je duboke i dugoročne posljedice: legalizirala je hrvatske paradržavne tvorevine poput Herceg-Bosne, osigurala geopolitičku korist u pregovorima, i usmjerila međunarodne pritiske prema bošnjačkom političkom vrhu.
Postavlja se pitanje: zašto bi Hrvatska pomogla dolazak boraca koji su kasnije prikazani kao prijetnja za Evropu? Odgovor leži u strateškoj manipulaciji narativom
Zanimljivo je da su mnogi od tih boraca misteriozno nestajali iz evidencije čim su obavili svoju funkciju, neki su se kasnije pojavljivali u zonama pod kontrolom HVO-a, a određeni izvještaji UN-a čak navode primjere u kojima su ti isti ljudi pomagali u operacijama koje su išle na štetu Armije RBiH. U decembru 1993. godine, UN-ov vojni posmatrač u srednjoj Bosni zabilježio je “neobično koordinirano djelovanje između navodnih mudžahedinskih grupa i hrvatskih vojnih jedinica” u incidentima koji su prethodili zločinima u Bugojnu i Travniku.
Iako su kasnije bošnjačke vlasti pokušale staviti pod kontrolu i eliminisati strane borce, šteta je već bila učinjena. Bosna je u očima mnogih zapadnih vlada etiketirana kao “nestabilna”, “radikalizirana” i “sigurnosno upitna”. Taj narativ bio je plod pažljivo režirane operacije u kojoj su hrvatski interesi ispisivali poglavlja buduće diplomatske i medijske izolacije BiH.
Do danas, nijedna ozbiljna politička struktura u Hrvatskoj nije otvorila ovo pitanje. Umjesto toga, njeguje se mit o pomoći Bosni, dok su arhivi puni dokaza da se u sjeni ratne solidarnosti vodio tihi plan destrukcije iznutra.
Iako su kasnije bošnjačke vlasti pokušale staviti pod kontrolu i eliminisati strane borce, šteta je već bila učinjena. Bosna je u očima mnogih zapadnih vlada etiketirana kao “nestabilna”, “radikalizirana” i “sigurnosno upitna”
I kao što je jedan visoki međunarodni službenik rekao 1996. u povjerljivom depeši: "Nisu Bošnjaci prizvali strane borce – dovedeni su. Ne kao vojnici vjere, već kao alati jedne hladne i proračunate igre".
Vrijeme je da se ta igra konačno razotkrije.
Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.
(DEPO PORTAL/ad)
PODIJELI NA
Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook