Senad Selimović kandidat je SDP-a BiH za načelnika Donjeg Vakufa. Po zanimanju je profesor matematike.

Nakon diplome na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu, radno iskustvo sticao je u školama u Zenici, Bugojnu i Donjem Vakufu. U više navrata bio je biran u Općinsko vijeće Donji Vakuf kao kandidat SDP-a. Također, nekoliko puta bio je i zastupnik u Skupštini SBK, čiji je i danas član.

U periodu od 2010. do 2014. godine bio je najprije ministar obrazovanja, nauke, kulture i sporta, a zatim ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva u Vladi SBK. Preko 20 godina je aktivni učesnik društveno-poilitičkog života u Donjem Vakufu i SBK. Pored političkog rada, u manjoj ili većoj mjeri aktivno je uključen u rad brojnih sportskih klubova i različitih udruženja građana.

Za DEPO Portal govori o problemima u Donjem Vakufu, kaže da ih poznaje sve i da je spreman, ukoliko pobijedi, da stvari mjenja radikalno i u korist svih građana ovoga grada.

Kakvo je danas opće stanje u Donjem Vakufu? Kako ocjenjujete dosadašnji rad načelnika i općinske uprave?

Stanje u Donjem Vakufu ne razlikuje se mnogo od stanja u cijeloj državi, s tim da su neki pokazatelji, posebno životni standard građana, u Donjem Vakufu daleko ispod državnog prosjeka. Službeni statistički parametri smještaju općinu Donji Vakuf na samo dno liste indeksa razvijenosti gradova i općina u BiH. Razloge za to, prije svega, treba tražiti u nesposobnosti i inertnosti lokalne vlasti da na vrijeme detektuje goruće probleme, te da strateškim planiranjem i provođenjem mjera odgovori na sve izazove tranzicijskog poslijeratnog perioda. Dodamo li na to korupciju, nepotizam, stranačko zapošljavanje i političko uplitanje u sve sfere društvenog života, stanje u kojem se nalazimo samo je logična posljedica lošeg upravljanja.

Šta prepoznajte kao glavne probleme sa kojima se danas susreće ova općina?

Glavni problem svakako je nezaposlenost, odnosno nedostatak kvalitetnih radnih mjesta na kojima se može zaraditi plata dovoljna za iole pristojan život. Primanja u realnom sektoru u Donjem Vakufu izuzetno su niska, a radnici za 48 ili više sati rada sedmično dobijaju minimalnu ili tek nešto malo višu platu. To za posljedicu ima veliki odliv produktivnog mladog stanovništva, kao i veliki broj onih koji rade u susjednim općinama u kojima im se nudi mogućnost da zarade značajno više. 

Kako procjenjujete snagu vaše stranke SDP-a u odnosu na druge političke stranke u Donjem Vakufu?

Snagu svake organizacije, pa i političke, najprije čine njeni članovi, a snagu SDP-a u Donjem Vakufu, zanemariću ovaj put svoju kandidaturu, najbolje oslikava lista kandidata za općinsko vijeće. Uspjeli smo okupiti tim ljudi raznovrsnih obrazovnih profila i različitih polja djelovanja. Također, naši kandidati dolaze iz svih dijelova općine. Svi ti ljudi, zajedno sa mnom, okupljeni su oko ideje jednog drugačijeg, boljeg Donjeg Vakufa i mislim da je to ključna razlika u odnosu na većinu drugih lista. Nije riječ o prostom skupu pojedinačnih interesa, nego o ozbiljnoj namjeri da se Donjovakufljanima ponudi drugačija vizija razvoja i zajedničkog prosperiteta.

Šta Vi nudite građanima ovoga grada ukoliko pobijedite?

Mi nudimo zajedništvo, umjesto podjela. Nudimo svim Donjovakufljanima, pa i onima koji se trenutno ne slažu sa nama, zajednički rad na realizaciji našeg programa, dokumenta koji je samo osnova onoga što bismo svi, ne samo SDP ili druge političke opcije, nego svi građani trebali uraditi kako bismo, za početak, okrenuli razvoj naše općine u pravom smjeru. 

Donji Vakuf, kao i većina gradova u SBK, je danas ekonomski gledano u stagnaciji. Zašto je to tako i kako to mijenjati?

Nepošteno bi, s moje strane, bilo reći da u Donjem Vakufu nije bilo pokušaja da se stvari poprave. Ima tu i otvaranja nekih novih proizvodnih pogona, samim tim i radnih mjesta, ali sve to ide presporo i u većini slučajeva je neučinkovito, jer je riječ o niskokumulativnim djelatnostima. Na prste se mogu izbrojati radnici u proizvodnji koji mogu dobaciti bar do prosječne plate, što se direktno odražava na ukupni kvalitet života. Kako već rekoh, loše upravljanje i nedostatak strateškog planiranja osuđuju Donji Vakuf i njegove građane na ispodprosječne životne uslove, vrlo često na samoj ivici siromaštva. Mi to kanimo promijeniti.

Mladi odlaze. Jedan od razloga, osim ekonomske krize, jeste i nedostak povjerenja u demokratske procese, naročito u malim sredinama gdje se prilika za zapošljenje uglavnom dobiva preko pripadnosti nekoj političkoj stranci. Koliko je tu praksu teško izmijeniti?

Pitanje o mladima i njihovom odlasku iz Donjeg Vakufa najčešće se postavlja ovih dana. Na to pitanje uvijek prepričam sastanak sa članovima našeg Foruma mladih, kanidatima za članove Općinskog vijeća. Naime, na jednom od sastanaka s njih desetak postavio sam im pitanje: kada bismo mi imali vlast i raspisali konkurs za bilo koje radno mjesto u javnom sektoru, da li bi oni insistirali da zaposlimo baš njih zbog zasluga u političkom angažmanu, iako postoje kandidati sa boljim referencama? Nekako uglas svih petnaestak prisutnih mladih ljudi mi je odgovorilo da ne bi, da je upravo zapošljavanje po rođačkim i stranačkim linijama ono protiv čega žele da se bore. Mladi ne odlaze isključivo zbog loših uslova, vrlo često uzrok tome je što mi nismo napravili društvo jednakih šansi, nego živimo orwelovsku Životinjsku farmu u kojoj su formalno svi jednaki, ali su neki jednakiji od drugih.

Koja je vaša lična izborna poruka građanima Donjeg Vakufa? 

Pozivam sve Donjovakufljane da, nakon 16. novembra, svi zajedno krenemo graditi jedan drugačiji, bolji i ljepši Donji Vakuf.

(DEPO Portal/ak)