Život Bože Vreće obilježili su teški gubici i bolna iskustva koja su ostavila dubok trag na njegovu ličnost i umjetnost. Poznati interpretator i autor sevdalinki, čiji glas osvaja publiku širom regiona, ranije je otvoreno govorio o porodičnoj tragediji, ali i gubitku prve ljubavi.

Borba s bolešću

Božo Vrećo rođen je 18. oktobra 1983. godine u Foči, a danas živi i radi u Sarajevu. Odrastao je uz majku i dvije starije sestre, dok je oca izgubio kada je imao svega pet godina.

Govorio je i o zdravstvenim problemima s kojima se suočio u mladosti. Kako je ranije ispričao, od 18. godine bolovao je od epilepsije, a vjeru i muziku smatrao je važnim izvorima snage i unutrašnjeg mira.

– Božanska milost me je izliječila, a moja pjesma me je regenerisala. Onda kada život počnete živjeti bez stresa i razmišljanja šta neko misli te se prepustite svojoj slobodi, onda je i život magičan i ljekovit. Moj lijek je u posvećenosti Bogu i fokusiranju na umjetnost koja ima božansku komponentu iscjeljenja – govorio je Vrećo za Telegraf.

Očeva smrt

Jedna od najtežih porodičnih tragedija s kojom se suočio bila je smrt oca, koji je izvršio samoubistvo. Vrećo je ranije govorio o tome koliko je njegova majka morala biti snažna kako bi sama podizala troje djece i porodici pružila sigurnost.

– Moj otac je izvršio samoubistvo, a majka je tu morala da zauzme dvostruku ulogu i bude snažna za oboje. Izvela me je na pravi put, da budem dobra osoba... Svi ti ožiljci su se pretvorili u moje pjesme. Svakako je bilo teško, ali Bog se postara za sve i sve kockice postavi na svoje mjesto – ispričao je ranije.

Lična iskustva i bolna sjećanja, kako je isticao, postali su dio njegove umjetnosti, kroz koju publici prenosi snažne emocije.

Prva ljubav

Posebno bolno mjesto u njegovim sjećanjima zauzima Elma, njegova prva ljubav, kojoj je posvetio i pjesmu. Prema njegovom ranijem svjedočenju, bila je dvije godine starija od njega, a ubijena je tokom rata u Foči, na kućnom pragu.

Vrećo je opisao potresne trenutke i nemoć koju je osjećao dok je gledao kako se tragedija odvija.

– Ona je bila dvije godine starija od mene, to je moja prva ljubav. Ubijena je u Foči, na kućnom pragu. Nije joj se moglo pomoći, jedino se mogla pozvati Hitna pomoć, koja je, naravno, kasnila. Svuda okolo je bila ta vojska koja dolazi da napravi nemir i ostavi iza sebe pustoš. Dok ona zaziva majku i umire, ja to sve u sebi doživljavam kao dio svog umiranja – ispričao je Božo Vrećo.

Iza sevdalinki po kojima je prepoznatljiv tako stoje i duboko lična iskustva, a bol i gubici o kojima je govorio ostavili su neizbrisiv trag u njegovom životu i stvaralaštvu.

(DEPO PORTAL/ad)