Vlasti u Sarajevu dobile su nedavno ponudu iz SAD vrijednu više od milijardu i po maraka za projekte u energetskom sektoru. Riječ je, tvrdi se, o najmodernijoj tehnologiji iz oblasti gradnje termoelektrana, sa najmanjom emisijom plinova CO2 i Nox, uz visoki kvalitet i pouzdanost proizvodnje energije, sa najmanje negativnog uticaja na okoliš.

BiH kao najjači izvor evropske energije

Ne zna se stav državnih organa povodom ove ponude, premda je nedavno u posjeti Kini boravio predsjedavajući Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić i dogovorio gradnju Bloka 7 u Tuzli. Da li je temeljito sagledana i ova američka ponuda, nismo mogli dobiti odgovor od zvaničnih organa.     

Šta Amerikanci nude? Zadatak Federacije bi bio da uloži deset posto od učešća u projektu ili da to uradi već zainteresirani poslovni partner iz Turske. Ostatak obaveza finansirao bi bankarski sektor iz SAD. Ili bi čitavu finansijsku konstrukciju preuzeo strani partner, uz korištenje kapaciteta 20 godina.   

Razvojnim projektima Evrope predviđena je izgradnja 108 hiljada megawati električnih centrala. Od toga je na prostoru Bosne i Hercegovine predviđena izgradnja, čak, 4 hiljade MW i to na destinacijama: Tuzli, Doboju, Ugljeviku, Gacku, Kaknju, Bugojnu i Tomislavgradu.

Projekt koji su ponudili Amerikanci u jednoj od dvije centrale ima jačinu 565 megawati, odnosno 115 MW više od projekta Blok 7 kojeg su ponudili Kinezi. Cijena tog kineskog projekta 855 miliona dolara, i on je skuplji od američkog za 15 posto.

Povoljniji uslovi i uštede

Za razliku od ovih bh. grandioznih evropskih planova za Bosnu i Hercegovinu, u čitavom regionu neće biti toliko gradnje postrojenja za proizvodnju električne energije. U Hrvatskoj je planirana termoelektrana Plomin C, u Crnoj Gori u Pljevljima, u Srbiji kod Obrenovca  i Obiliću na Kosovu.     

Upravo zato je potrebno razmisliti o čistijim tehnologijama u gradnji termoelektrana u Bosni i Hercegovini. 

Dvije centrale koje su ponuđene od Amerikanaca u ovom projektu, tvrdi se, su sofisticirana tehnologija. Sa druge strane, tehnologija sa Istoka bi mogla napraviti problem u standardizaciji prema onome što traže evropski propisi.

Dvije američke centrale bi bile isporučene odmah, a izgradnja bi bila izvodiva za samo 18 mjeseci. U standardnoj proceduri potrebno je oko 8 godina kako bi se centrale stavile u funkciju. Tvrdi se da bi ušteda na toj investiciji iznosila oko 1,2 milijarde dolara. Bilo bi osigurano zapošljavanje oko 4000 ljudi.        

(nap.ba/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/dh)