Ostali smo  zaprepašteni gomilom laži, obmana, proizvoljnih i tendencioznih kvalifikacija izrečenih na račun firme „Tuzla Kvarc“, kojima obiluje saopštenje Ministarstva industrije, energetike i rudarstva. Stoga se s pravom pitamo, do kada će najviši predstavnici Izvršne vlasti putem elektronskih i printanih medija obmanjivati građane našeg kantona o slučaju Tuzla Kvarc.

Ovdje se samo po sebi nameće i još jedno logično pitanje, zašto su se vlasti kada su u pitanju koncesije tako žestoko okomile i obrušile baš na firmu Tuzla Kvarc, želeći je na taj način satanizirati i uništiti, te izbrisati sa spiska registriranih privrednih subjekata? Zašto se od javnosti kriju podaci o tome koliko drugi koncesionari duguju po osnovu koncesinih naknada, a radi se o milionskim iznosima, pa ipak tim firmama nije izrečena mjera zabrane daljnje eksploatacije, nego im je dozvoljeno da i dalje nesmetano vrše eksploataciju prirodnih resursa, a da protiv njih nije podnešena čak ni krivičana prijava, kao što je to urađeno Tuzla Kvarcu, za dug od 120 hiljada KM, koji je u međuvremenu smanjen na, spram ostalih koncesionara, minornih 80 hiljada KM.

I laicima je ovdje više nego jasno, da se radi o dvostrukim standardima, i da se ovdje Tuzla Kvarc smišljeno, namjerno, ciljano i dirigovano dovodi u jedan totalno neravnopravan položaj u odnosu na ostale koncesionare. Smiješne su i tvrdnje kako se u Tuzla Kvarcu od 2010., pa sve do 2013 god. vodio predstečajni postupak, jer bi bar vladine Pravne službe, ako ne lično članovi Vlade, morale da znaju, da svaki predstečajni postupak, koji je u stvari presjek finansijskog stanja jednog privrednog društva, može trajati maksimalno 2 mjeseca, nakon čega Sud donosi odluku spram nalaza predstečajnog upravnika, da li će u određenom privrednom subjektu biti pokrenut stečajni postupak ili ne, što se u Tuzla Kvarcu naravno nije ni desilo.

Zašto se od javnosti kriju podaci o tome koliko drugi koncesionari duguju po osnovu koncesinih naknada, a radi se o milionskim iznosima, pa ipak tim firmama nije izrečena mjera zabrane daljnje eksploatacije?

Zato bi javnost trebala da zna pravu istinu u ovom slučaju, a istina je samo jedna,i ona glasi,da je firma Tuzla Kvarc kao prijavitelj korupcije u oblasti koncesija,zbog toga postala klasičnom žrtvom odmazde koju nad njom provodi Vlada Tuzlanskog kantona na čelu sa Premijerom Begom Gutićem. To je jedina i prava istina, koju ne može niko opovrgnuti.

Upravo je u slučaju Tuzla Kvarca, Vlada TK preuzela ulogu i sudije i tužioca, po onoj narodnoj, kadija te tuži, kadija ti sudi, pa je stopirala potpisivanje novog koncesionog ugovora sa Tuzla Kvarcom do okončanja sudskog postupka, znajući da će zbog hronične sporosti naših sudova taj proces trajati godinama, želeći time prejudicirati sudsku  odluku i na taj način konačno sahraniti Tuzla Kvarc. No ovdje je veoma važno istaći još jedan veoma bitan detalj, da su upravo radnici i vlasnici Tuzla Kvarca, pa se ne možemo oteti utisku da je i to jedan od razloga zašto se Tuzla Kvarc želi uništiti, jer je našim vlastodršcima jednostavno nepojmljivo da radnici budu vlasnici nečega, a ne tajkuni bliski političkim moćnicima i njihovim političkim strankama.

Isuviše je cinično, drsko i bezobrazno sa njihove strane na dan borbe protiv korupcije pozivati pojedince, institucije i organizacije da prijave svaki oblik koruptivnog ponašanja, jer je to u najkorumpiranijoj zemlji na svijetu kakva je BiH, u stvari klasičan javni poziv na njihov linč, što zorno pokazuju i slučaj Tuzla Kvarca i slučaj rahmetli Alme Šehović iz Zavoda za zapošljavanje, u narodu poznatijeg kao 'zavod za nepotizam i korupciju', koja je kao i firma Tuzla Kvarc bila žrtva odmazde, te je zbog toga na žalost svih nas običnih građana, tragično i okončala svoj ovozemaljski život.

Pa čiji je bio Bahir Imamović, pomočnik ministra Industrije, koji je uhvaćen na djelu, ako ne njihov?!

Korupcija, nepotizam i kriminal cvjetaju u Vladi i vladinim institucijama, dakle u njihovom dvorištu, a oni o tome navodno pojma nemaju, praveći nas obične građane naivcima, koji će u sve to povjerovati. A da su ove pošasti široko rasprostranjene u svim institucijama od Vlade TK, preko Skupštine TK, pa do policije, obrazovanja, zdravstva i javnih preduzeća i ustanova, dokazuju i hapšenja visoko pozicioniranih osoba iz vrha navedenih institucija, od ministra i pomoćnika ministra, preko poslanika Skupštine TK, pa do direktora KUIPA-a i VD policijskog komesara.

Pa čiji je bio Bahir Imamović, pomočnik ministra Industrije, koji je uhvaćen na djelu, ako ne njihov? Pa ipak taj isti Bahir Imamović koji je u saopštenju spomenut tek onako uzgred i stidljivo, i to tek pri kraju teksta, kao i ostali uhapšeni, Edin Ajanović, Besim Duraković, Samir Aljukić, Mersed Šerifović, Midhat Osmanović i drugi, svakog mjeseca uredno iz budžeta dobijaju  svoje izuzetno visoke plaće, i to sve po zakonu, kako to naši vajni političari imaju običaj reći, dok  na drugoj strani imamo 50, mahom mlađih radnika Tuzla Kvarca, kojima ta ista Vlada onemogućava ono osnovno ljudsko pravo, da u svojoj vlastitoj firmi, svojim vlastitim trudom, radom i zalaganjem zarade za koru hljeba, kako bi prehranili sebe i svoje najmilije.

Zato premijera i ostale članove Vlade TK javno pozivamo na direktno sučeljavanje, na TV duel, face to face, na bilo kojoj televiziji i u bilo koje vrijeme, i po pitanju Tuzla kvarca i po pitanju ostalih preduzeća poput Borca iz Banovića, Hotela Tuzla, Polihema, Poliolchema, Livnice, TTU-a, Aide, Dite i inih, navodi se u saopćenju Sindikata solidarnosti TK.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/aa)