balkans.aljazeera.net

Vjerovatno nigdje na svijetu ne postoji veći broj sugrađana koji će te sa prezirom gledati (čim se malo odmakneš) i ogovarati, ako si svojim uspjehom u životu malo digao glavu više od prosječno zamišljenog dizanja glave za jednog Sarajliju.

Iako cijeli svijet negdje žuri, u Sarajevu nikad nije žurba. Valjda smo nekako svi navikli da sve ide nekako bez srkleta i nervoze. Kada bi se zbrajali razgovori i poslovni dogovori "na kafi", vjerovatno bi neka statistika pokazala da smo u tome svjetski šampioni.

Uostalom i naši pozdravi su bez srkleta - "Đe si? Š'a ima?", ali i odgovori: "E'o".

I sve rečeno.

Nigdje na svijetu se više ne mrze navijači FK Sarajevo i FK Željezničar. Ali preko društvenih mreža. Ti isti koji tokom dana "laju" jedni na druge, navečer sjede zajedno i smiju se komentarima koje su sami pisali.

Iako cijeli svijet negdje žuri, u Sarajevu nikad nije žurba. Valjda smo nekako svi navikli da sve ide nekako bez srkleta i nervoze

A i to "lajanje" u kojem i sam vrlo često učestvujem, svodi se na broj titula, broj osvojenih kupova, pa se malo krene po historiji i dođe do podatka da je jedne godine Sarajevo izbacilo Želju iz lige, a da je Željo osnovan 25 godina prije Sarajeva.

Kada se dođe do prvog podatka ko je kome oteo kojeg igrača po dekretu, onda se vratimo na finansije i prepucavamo se ko je jeo viršle prije par godina a kome je isključena voda zbog neplaćenih računa.

I opet ćemo i pored Facebook antagonizma u svoja četiri zida, svi navijati za Sarajevo protiv Poljaka i navijati za Želju protiv Mađara.

Kako su neboderi dobijali imena

I sam pojam "zvijezde" u Sarajevu je vrlo relativan. Iznjedrilo je Sarajevo mnoge muzičke zvijezde. Teško bi bilo sve i pobrojati. A opet, i dan danas mnogi će reći da je najbolja sarajevska grupa ikad bila SCH, čiji su plakati stidljivo bili postavljeni po platanima oko "velikog parka" i na nekoliko bandera u gradu.

Ne sjećam se da sam ikad vidio (doduše, možda sam i zaboravio da jesam) neki njihov spot na TV-u. Oni su postali legende na neki drugi način. Samo Sarajevu poznat.

Ne znam kako su neki dijelovi grada dobijali imena, ali se dosta dobro sjećam imena nekih zgrada koja su u "moje vrijeme" nastala. Tako imamo "Vranicine" nebodere na Čengić vili ili "Gorenje" nebodere na Skenderiji, koji su imena dobili po reklami koja je stajala na vrhu nebodera. "Rapidov" neboder na Skenderiji je dobio ime po prodavnici u prizemlju.

Često smo kao djeca znali gledati u izlog te radnje u kojoj su svojevremeno bili izloženi najnoviji modeli satova "eminentnih" proizvođača "Ruhla" i "Poljot". JAT-ov neboder je dobio ime po JAT-ovoj poslovnici. Tu je i "Palmin" i "Velanin" neboder.

Hajde, to mi je nekako i razumljivo, to su skoro jedine radnje u tim objektima. Ali ostaće mi vjerovatno nepoznato zašto se zgrada kod Željinog stadiona zove zgrada "Lorisa".

Kad se sjetim da su u toj zgradi prije rata (kada je napravljena) bile prodavnice "Alpina", velika samoposluga, predivni restoran "Martini" naših prijatelja Fikreta i Seje, pa prodavnica fax aparata, onda i kafići "Di-di" i "Makijato", trafika, frizerski salon, nekako mi se činilo da je prodavnica sportske, lovačke i ribolovačke opreme "Loris" možda imala i najmanji promet u toj zgradi.

Isti slučaj je i sa zgradom "Metalka" koja je dobila ime po istoimenoj prodavnici. Iako ni ta prodavnica nije bila najveća u nizu radnji. A ipak cijela zgrada se zove po njoj.

Zašto? Vjerovatno niko ne zna.

Dijalozi Sarajlija

Donekle mi je i razumljivo što se ona šarena žuto-zelena zgrada zove "Papagajka". Bojama i asocira na neku vrstu papagaja. Ili što se jedna "napucana" zgrada u Sarajevu zove "Karingtonka" jer je napravljena u vrijeme Blejkovog "hadžijanja" na TV-ekranima.

Većine tih reklama i prodavnica odavno nema. Mi stariji znamo razloge zašto se koja zgrada tako zove. Oni mlađi, mogu samo da nagađaju zašto se oni neboderi zovu "Gorenje" ili ona dugačka zgrada "Loris", a nove generacije će vjerovatno dati neko drugo ime "Tomosovoj" zgradi na Marin Dvoru.

I teško je nekome objasniti dijalog Sarajlija:

- Oooo jarane, hajmo na kafu!

- Ha'e!

- Šta ''š ti?

- Sarajevsku točenu!

- Ja ću ovaj Staropramen da probam.

Uz obavezno dozivanje konobara na kraju: "Š' naplatit'?"

A otišli su zapravo - na kafu. Iako ta kafa može biti samo kafa, a može biti i sve ostalo.

Većine tih reklama i prodavnica odavno nema. Mi stariji znamo razloge zašto se koja zgrada tako zove. Oni mlađi, mogu samo da nagađaju zašto se oni neboderi zovu "Gorenje" ili ona dugačka zgrada "Loris"

Zato nije ni čudno razmišljanje jednog stranog ratnog reportera, nakon boravka u Sarajevu:

- Ono nigdje u svom životu nisam vidio... Ono je blesav grad.

- Kako? Po čemu?

- Ne znam... Padaju na grad stotine granata, hiljade metaka, svi negdje hodaju, šetaju, sjede... Svi su vani...

- Dobro, moraju ljudi negdje, možda imaju nekog posla, obaveza...

- Da, ali... Kako objasniti da kad padne kiša nema nigdje nikoga?

- E, to ne znam.

Ne znam ni ja. Ali i ja sam valjda šetao pod granatama i bježao od kiše. Valjda to tako ide u Sarajevu.

P.S. Željo je pobijedio Ferencvaroš u sred Ferencove varoši Budimpešte. I najviše čestitki sam dobio od "smrtnih neprijatelja", navijača FK Sarajevo, dragih mojih "Pitara".

P.P.S. Samo, nemojte im reći da ih volim. Pokvariće se ugođaj prepucavanja.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

Molimo čitaoce da se u svojim komentarima suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. DEPO Portal zadržava pravo da takve i slične komentare ukloni bez najave i objašnjenja.

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook