Izvor: dw.com

Poslove u gradu zamijenili su uzgojem žitarica. Zaboravljene autohtone sorte oni vraćaju na domaće trpeze. Prije četiri godine u nerazvijenoj opštini Petrovac-Drinić, pokrenuta je proizvodnja heljde na površini od pet, a danas se parcela prostire na dvjesto dunuma.

Tridesetogodišnji Petar Radulović upustio se samostalno u ovaj poduhvat 2011. godine. Ideja je privukla i druge mlade ljude, tako da je danas ukupno sedam poljoprivrednih proizvođača okupljeno oko Centra za ruralni razvoj koji su sami osnovali. Ove godine očekuju prinos od 15 tona žitarica.

Heljda, raž, spelta, kukuruz bosančić...

Ove žitarice nedavno su bile sastavni dio ishrane lokalnog stanovništva. Za kratko vrijeme su pale u zaborav. Petar i njegovi prijatelji pokušavaju ispraviti tu nepravdu. Prethodnih godine on je svoje proizvode plasirao samo na području Banjaluke. Prepreka nema, objašnjava Petar. Jedini problem je mali obim proizvodnje, jer što god proizvedu bez problema nađe svoj put do kupaca.

„To je nevjerovatno i treba stalno ponavljati kako bi podstakli druge da se bave proizvodnjom zdrave hrane. Tržište stalno raste i ovo je način da se ekonomski opstane na ovim prostorima i da mladi ostanu ovdje“.

Centar za ruralni razvoj, koji je oformljen 2014. godine, ima za cilj da plasira proizvode iz ruralnog u urbano područje. Kako bi se osigurale što veće količine proizvoda, neophodno je udruživanje, pa su osnovali Omladinsku poljoprivrednu zadrugu Klekovača.

Zdrava hrana sve traženija

Ovi mladi momci su probili led, ostvarili kontakte i pozivaju sve koji imaju komad zemlje bilo gdje u BiH da im se pridruže i postanu zadrugari.

„Prvi i najvažniji cilj je organska proizvodnja žitarica. Pokrećemo i online platformu, odnosno web shop. Putem interneta će se proizvodi prodavati a potom dostavljati na kućnu adresu“, objašnjava Petar.

Ističe da su iskoristili sve mogućnosti koje su dostupne poljoprivrednim proizvođačima. „Ostvarili smo pravo na regresirano gorivo i subvencije koje nudi Ministarstvo poljoprivrede RS. Dobili smo i donaciju u vidu traktora sa sedam priključaka, to je ogromna pomoć za nas“, objašnjava drugi član zadruge Radomir Vukelić i dodaje: „Naravno, sve mašine koje smo dobili dajemo na korištenje i lokalnom stanovništvu koje sada mnogo lakše obrađuje zemlju, posebno ako imamo na umu da je riječ o starim ljudima“.

Prodaja preko Vibera i Facebooka

Osim što će omogućiti prodaju vlastitih proizvoda, poljoprivredna zadruga Klekovača već skuplja viškove od tamošnjih seljaka i uspješno ih plasira u gradske sredine.

„Prošle sedmice sam za sat vremena preko grupe na Viberu prodao oko 400 komada jaja. Četiri domaćinstva iz Petrovca skupljaju jaja tokom sedmice, a ja vikendom po Banjaluci prodajem domaća jaja od koki živičarki. Ti ljudi gore su nam jako zahvalni, jer teško žive i svaki dinar im mnogo znači“, dodaje Radomir.

Žitarice koje proizvedu trenutno se ne mogu naći u marketima, već se direktno plasiraju krajnjim korisnicima. Petar otkriva da je u toku priprema premijum brenda koji će sve proizvode svesti pod jedno ime. Usitnjene parcele su jedan od velikih neprijatelja domaćim poljoprivrednicima, smatraju oni. Neophodno je imati adekvatnu površinu koja će garantovati obim proizvodnje, a idući korak je udruživanje.

Omladinska poljoprivredna zadruga Klekovača se po mnogo čemu razlikuje od ostalih. Prvo po ovom prefiksu „omladinska“, njeni članovi su prosječne starosti oko 30 godina. Svi govore engleski jezik, što im omogućava da prate trendove, slušaju predavanja svjetskih stručnjaka i koriste svo dostupno znanje iz ove oblasti. U timu su poljoprivredni inžinjeri, tehnolog, komercijalisti i menadžeri. Kada je sjetva i žetva, svi su na parceli i nikom ne smeta da isprlja ruke.

Većinu vremena ovi mladići provode u Banjaluci, tu su odrasli i školovali se. Petar i Radomir su porijeklom iz Drvara, odnosno Petrovca pa otuda ljubav prema ovom kraju i prirodi. Zemlja na kojoj je pozamašna parcela nije u njihovom vlasništvu, dobili su je na korištenje.

Profit nije na prvom mjestu

Radomir je oženjen, ima dvoje djece. Nakon što je godinama radio kao komercijalista, napustio je taj posao i posvetio se poljoprivredi.

„Mnogo vodimo računa o porijeklu sjemena. Pronašli smo u Grahovu sjeme heljde koje je namanje osamdeset godina zanavljano. Takođe smo našli i sjeme viskoke raži s naših prostora i autohtonog kukuruza bosančića. To nam je mnogo važnije od profita“, kaže Radomir.

Za samo nekoliko decenija, nekada uobičajena hrana na prostoru BiH postala je kuriozitet. Sjemena su praktično preko noći nestala, a danas ih rijetki entuzijasti poput Petra i Radomira uspijevaju pronaći u seoskim domaćinstvima i umnožiti.

Posao hvale vrijedan

Još uvjek pioniri u poljoprivredno proizvodnji, svjesni su da im znanja nedostaje pa pomoć nerijetko traže od stručnjaka. Po savjet često odlaze u Poljoprivredni institut RS. Tamošnji šef zavoda za industrijsko bilje Miloš Nožinić kaže da ove mlade ljude treba podržati: „Oni vraćaju u život stare biljne vrste. Dolaze po instrukcije i slušaju šta im se kaže. Čini mi se da su dobro organizovani, a to je nešto što ovoj zemlji u bilo kojoj proizvodnji nedostaje i uzrok većine problema je uprvo u lošoj organizaciji“. Nožinić ističe da osjeća profesionalnu obavezu da pomogne ovakve inicijative.

Iako u samoj prodaji Institut ne može direktno pomoći proizvođačima, obaveza stručnjaka je, smatra Nožinić, da stanovništvo upozna sa dobrim osobinama ovih proizvoda, da se podigne svijest o tome kakav efekat na ljudsko zdravlje ima upotreba ovako proizvedenih žitarica. Država bi, smatra on, trebala više pomoći proizvođačima i omogućiti im organizovan pristup tržištu.

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/mr)