Nakon jutrošnjeg sastanka u švedskom parlamentu i javne debate o „Novoj Generaciji Demokratije“, uz učešće devet bivših šefova drzava i vlada, članova Club de Madrida, i eksperata za demokratske procesa iz devet međunarodnih institucija, preko Beča, krećem nazad za Sarajevo.

Na Bečkom aerodromu telefoni puni poruka, mejlova i propustenih poziva.

Kratki pregled internet portala mi jasno govori šta sam „propustio“... „Ne postoji više parlamentarna većina u Federaciji“.

Sada vidim da su mislili da postoji, osim na papiru. Ne znam šta misle - ima li je u kantonima, na drzavnom nivou i u javnim ustanovama i preduzećima gdje uredno i dalje sjede njihovi ministri, sekretari, direktori...  Dilemu mi otklanja sljedeca izjava:

„Odlučili smo da budemo opozicija u Parlamentu, a da naši ministri ostanu u Vladi".

E to je već ozbiljna inovacija o kojoj nikada ništa ni nalik nisam čuo od uglednih svjetskih drzavnika i eksperata za demokratske procese sa kojima sam proveo zadnjih par dana. Nisam ih o tome ni pitao. Istina, nije mi ni moglo pasti na pamet, jer sam se fokusirao na promociju proširenja EU na zapadni Balkan pa tako i na Bosnu i Hercegovinu.

Zna čovjek posle 18 godina vlasti koje je to čudo, kako se cakle oči i gubi razum. Ili bi možda bolje to znao da nije tolike godine proveo na raznim budžetima

Ovo me ne bi natjeralo da se oglasim, ali svi od mene traže da im kažem šta će se dalje dešavati jer to, po riječima lidera DF-a, znamo samo Bakir Izetbegović i ja.

Umjesto da odgovara kako je do ovoga došlo, šta sada rade i šta im je plan – da izvedu zemlju iz krize i povedu je na euroatlantskom putu – lider DF-a skreće pažnju javnosti po već oprobanom principu „Držite krivca, šta ja imam s tim“, kada kaže:

„Saznao sam informaciju da je Zlatko Lagumdžija jutros razgovarao sa Bakirom Izetbegovićem oko formiranja vlasti. Vlast je čudo. Oči se počinju sijati. Ljudi izgube razum.“

Zna čovjek posle 18 godina vlasti koje je to čudo, kako se cakle oči i gubi razum. Ili bi možda bolje to znao da nije tolike godine proveo na raznim budžetima. Ali o tome malo kasnije. Šta su činjenice?

Laž je da sam jutros, ili ovih dana, o bilo čemu, razgovarao sa Bakirom Izetbegovićem. Već sam rekao s kim sam jutros, ozbiljno, razgovarao.

Laž je da sam bilo kada o formiranju vlasti razgovarao sa predsjednikom SDA, od vremena kada je lider DF-a otišao iz SDP-a i preuzeo ulogu ekskluzivnog pregovarača sa Bakirom Izetbegovićem o očuvanju, interesima i formiranju vlasti u kojoj po svaku cijenu mora biti SDA.

Istina je da je vlast čudo. Istina je da se oči počinju sijati i da ljudi izgube razum, ukoliko nemaju bez vlasti i politike nikakvu ozbiljnu profesionalnu alternativu i ukoliko su nedorasli tom čudu. Ja, Bogu hvala, sada nisam vlast, imam privatni i profesionalni život i karijeru bez vlasti i operativne politike, pa mogu objektivno posmatrati ljude kojima je vlast čudo neviđeno. Kojima se oči zbog toga sijaju i koji – u poslednje vrijeme to često vidim – ne samo pamćenje nego čak i razum gube.

Bakira Izetbegovića znam preko 40 godina, duže nego bilo koga iz njegove familije. Išli smo u istu gimnaziju. Bili politički i ideološki protivnici, ali i saradnici kada sam cijenio da je to bilo u interesu države ili partije kojoj pripadam i ljudi koje cijenim

Jedino što ne mogu sa sigurnošću tvrditi da li je istina ili laž, iz navedene rečenice, da li je i od koga čovjek stvarno jutros „saznao informaciju“ koja izgleda kao da je izašla iz „provjerenih“ doušničkih izvora...

Ono što ipak znam, od ranije, je da nešto čuti i misliti nije isto što i znati...

Ovom prilikom želim biti potpuno jasan, Bakira Izetbegovića znam preko 40 godina, duže nego bilo koga iz njegove familije. Išli smo u istu gimnaziju. Bili politički i ideološki protivnici, ali i saradnici kada sam cijenio da je to bilo u interesu države ili partije kojoj pripadam i ljudi koje cijenim.

Naročito ne pristajem da se bilo kome pravdam što sjedim, družim se ili razgovaram sa bilo kim za koga vjerujem da treba ili želim to da činim.

Naročito se nemam namjeru pravdati lideru DF-a koji je uvijek bio vlast i dio vladajuće koalicije, pa i onda kada je SDP bio u opoziciji. Od opštine, grada, diplomatije i šefa države pa do lidera vladajuće koalicije koja je u vladama, ali po već starom dobrom običaju, ne zeli da odgovara kao vlast.

I sve to vrijeme, a naročito poslednjih pet godina, čovjek je bio u mnogo intenzivnijoj „komunikaciji“ sa liderom SDA nego bilo ko drugi iz SDP-a.

Prirodno, ovo ne pišem zbog istina koje sam ovde naveo, već prije svega zbog doušničkih laži o mom „jutarnjem razgovoru“.

Na žalost, ljudi koji su „hrabro“ preuzeli da vode zemlju još uvijek misle da se sve može spinovanjem, sa tom rječi koju toliko vole, umjesto odgovornim i osmišljenim radom, voditi država. Još uvijek podcjenjuju ljude i misle da svi imaju pamćenje zlatne ribice – ne duze od dnevne vijesti.

U laži su kratke noge – nešto čuti i misliti nije isto što i znati!

Zato se nije zgorega podsjetiti važnih iskustava koja nisu zaboravljena. Podsjetiti se, u pet kratkih tačaka, kako je današnja vladajuća koalicija, koje (ne) ima, nastala i šta sada sa njom možemo činiti?

Prvo, čim su glasovi prebrojani, (dojučerašnja) vladajuća koalicija, pa tako i DF sam, obavijestili su javnost da su pobijedili.

Drugo, konstatovali su da imaju plan kako uspješno vladati zemljom četiri godine i ubrzati njen euroatlantski put. Strašno im se žurilo, jer tvrdili su, brzo se mora raditi a ne svađati.

Treće, konstatovali su da su upravo oni odlučili da budu vladajuća koalicija i da će sada sve biti drugačije.

Konstatovali su, sa ponosom, da „neće napraviti Lagumdžijinu grešku pa ne dati HDZ-u sva hrvatska mjesta“. Jer oni su ipak ljudi kompromisa i interesa države.

Legenda kaže da su naučili iz moje greške što prije 15 godina nismo Jelaviću dozvolili da sa „samoupravom“ i vojnom pobunom napravi Herceg Bosnu i tako pomogne da Bošnjaci, bez njihove krivice, dobiju svoj, istina drugi, entitet.

Onda je, legenda se nastavlja kako neki tvrde, postalo logično da i Wikipedija promijeni definiciju „kompromisa“ kao „riječ koja znači da će sve biti onako kako HDZ i njen lider kažu“. Istina, juče su se nešto kao naljutili, ali ostaje da se vidi kakav „skriveni“ plan sada imaju.

Četvrto, u pobjedničkoj, sveznajućoj, koalicijskoj atmosferi su zaboravili da nemaju kapacitet za potpredsjednika Federacije iz reda srpskog naroda. Zato su morali, na vrat na nos, moliti SDP da im „pokloni“ onoga koga DF smisli, kako bi oni, kao „pobjednici“, napravili vlast sa svojim pobjedničkim partnerima koje su već probrali i sve sa njima dogovorili (osim nekih, sada to saznajemo, nevažnih, sitnih detalja). Istina, u isto vrijeme su združenim snagama izabrali domove naroda u Federaciji i BiH, gdje se sada zbog toga teško, ili bolje rečeno nikako, može napraviti (efikasna) vlast.

Konstatovali su, sa ponosom, da „neće napraviti Lagumdžijinu grešku pa ne dati HDZ-u sva hrvatska mjesta“. Jer oni su ipak ljudi kompromisa i interesa države

Peto, tako su nas lijepo, svojim patuljastim, taktičkim pokušajima strateških poteza, doveli do toga da smo na sve njih, čas uskladjenim čas posvađanim, osuđeni do novih izbora ili do novog izlaska naroda na ulice. Ili do oboje zajedno. Prirodno, može i do prijevremenih ili vanrednih izbora, ali znajući sada sa kim imamo posla, od toga nema ništa dok se ne promijene Ustav i zakoni. A pošto su nam sada dokazali da se ne mogu dogovoriti ni oko Vladine uredbe, koja će, i kada je promjene, da bude i neustavna i nezakonita, ostalo nam je samo da ih za prijevremene ili vanredne izbore narod opet „pogura“.

Za kraj, gdje je u svemu tome SDP, iz ugla jednog člana?

SDP je izgubio izbore, ali neovisno o tome, mnogo prije izbora sam javno i jasno rekao da ja danas svakako ne bih više bio predsjednik SDP-a. Moja uloga od izbora do Kongresa je bila da ne dozvolim podjelu partije, da demokratski izaberemo rukovodstvo, da u kasnim kongresnim noćnim satima ubijedim kvalifikovanu većinu delegata da usvojimo izmjene Statuta po kojem smo već položili prvi ispit i birali opštinske i kantonalne predsjednike po principu „jedan član jedan glas“, te da djelom, a ne samo riječima, pokažemo da smo krenuli u proces širenja i ujedinjavanja ljevice sa USD-om pod zastavom SDP-a.

Od tada sam član SDP-a koji ima i može da razgovara kada i gdje hoće, sa kim hoće, i sve to o čemu god hoće. Zato, kao član SDP-a, koji je krenuo da otvara vrata za punu demokratsku participaciju svih članova i u kadrovskoj politici, koji je vodio prvu fazu procesa ujedinjavanja ljevice, kao čovjek koji dobro poznaje ljude koji se danas pitaju u DF-u, imam pravo da im dobronamjerno preporučim šta je najbolje što mogu uraditi da taj proces nastavimo. Ako su se već trudili da svašta od mene pokupe, kako bi što više ličili, onda im prije svega sugerišem da budu iskreni, bar kada su sami sa sobom.

Izađite iz vladajuće koalicije onako kako se to svugdje u pristojnom svijetu časno radi. Pridružite se SDP-u u opoziciji na svim nivoima. Budimo zajedno sa narodom i spremajmo se za predstojeće izbore!

Prvo, izađite iz vladajuće koalicije onako kako se to svugdje u pristojnom svijetu časno radi. Pridružite se SDP-u u opoziciji na svim nivoima. Budimo zajedno sa narodom i spremajmo se za predstojeće izbore. A to znači da izađete i vratite ključeve izvršne vlasti, ministarskih i direktorskih pozicija u kantonima, Federaciji i državi. Tako će te državi, ljevici, a i sebi najviše pomoći.

Prirodno, recite i potpredsjedniku Federacije, kojeg vam je SDP „poklonio“, da slijedi svoje ministre kako bi onda mogli izabrati nestranačku ličnost, koja će odgovarati, u tehničkom mandatu, samo narodu, u mjeri u kojoj to bude narod tražio. Nemojte čekati da vas smjenjuju ljudi za koje svakako tvdite da niste isti. U protivnom, borite se da ostanete „važni“, ostanite isti kao i oni, i zaboravite sve ovo što sam vam toplo preporučio. Izgleda da ja još nepopravljivo vjerujem da ste vi onakvi kakve sam vas nekada znao. Da ste bolji nego što sada pokazujete da jeste.

Drugo,kada izađete iz vlasti, vratite se u SDP, kolektivno ili pojedinačno, sasvim je svejedno, kako bi brže krenuli u širenje ljevice. Kada ostanete sami sa sobom, vi to odlično znate, SDP je još uvijek najbolja partija koja jeste izgubila izbore, ali nije i poražena. Vi ste tvrdili da ste pobijedili na izborima, a sada i vi znate da ste poraženi. SDP je firma u kojoj može biti dobro i kada nisi dio vlasti, kada nisi ni u rukovodstvu partije, i kada si „samo“ iskreni član.

Čak sam priznao kao svoju grešku i ljude koji su bili greška. Ali i za njih ima mjesta u SDP-u!

Treće, svoju veličinu možete pokazati i tako što priznate svoje greške. Ne morate to učiniti ni meni niti bilo kome. Dovoljno je da to iskreno priznate sami sebi. Ja sam, kao predsjednik SDP-a, o svojim greškama govorio tamo gdje je bilo mjesto za to. Na Kongresu SDP-a.

Čak sam priznao kao svoju grešku i ljude koji su bili greška. Ali i za njih ima mjesta u SDP-u. Jer i oni, kao i svaki čovjek, su za nešto dobri, ako već nisu za ono što su bili kao dio mojih grešaka.

Samo onaj ko padne, uspravi se, i nastavi se boriti, samo onaj ko prizna sebi i nauči iz svojih grešaka, može računati na nove uspjehe i pobjede.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

Molimo čitaoce da se u svojim komentarima suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. DEPO Portal zadržava pravo da takve i slične komentare ukloni bez najave i objašnjenja.

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook