Razgovarala: Kristina LJEVAK

Koliko je realno očekivati da se pored ogromne popularnosti ''Đurologije'' obaveza i gostovanja diljem svijeta, uskoro objavi i knjiga dnevničkih zapisa koje ste najavili i čije smo fragmente već imali prilike čitati na Radio Sarajevu?

Knjiga je skoro gotova i trenutno je pomalo “peglam”, ali nekako ne bih volio previše zamarati ljude svojim stvarima. Sačekaću još malo, možda do jeseni sa izdanjem i u taj dnevnik možda uključiti i sve ovo što se događa oko ''Đurologije'', naravno s pogledom u zakulisje predstave.

Na jednom mjestu u dnevničkim zapisima pominjete vlastiti doživljaj odnosa prema nerazumljivim umjetničkim djelima. Kad smo i zašto zaboravili da umjetnost treba i smije biti i zabavna?

To je jedna od stvari koje me najviše nerviraju. Mislio sam priču o tome uključiti i u svoj show ali nisam, jer me to ipak malo previše nervira i možda ne bi bilo zabavno. Danas smo svjedoci velike podjele u svemu pa čak i u umjetnosti. U pozorištu, u kinu, u galerijama gledamo samo dvije vrste umjetničkih ostvarenja; totalno, jeftino sranje koje zadovoljava najniži sloj nezahtijevne publike ili hiper-umjetnost koju ne razumiju niti njeni autori sami. Ovi drugi kao da se takmiče u tome ko će napraviti dosadniji film, a njihova publika se samo pretvara da im je jasno o čemu se radi u ostvarenjima njihovih omiljenih autora. Nedostaju mi oni autori  koji znaju da umjetnost mora dotaći gledaoca, da može biti kvalitetna a zabavna, i zato cijenim umjetnike koji svoje neznanje ne kriju iza mračnih, crno-bijelih, sporih “umjetničkih zahvata”.

Da li bi ''Đurologija'' bila jednako uspješna da joj nisu prethodili brojni autorski projekti? S druge strane čemu trošiti energiju i novac na filmove kad se posjeduje humor i ličnost koja je sama po sebi dovoljna... Pretpostavljamo da ipak nije sve tako jednostavno, a ponajmanje izaći 'sam sa sobom' pred više hiljada ljudi na scenu?

Da, nije jednostavno, vjerujte. Znam da ima i težih poslova od ovog mog ali sam zabavljati hiljadu ljudi skoro dva sata…nije baš najjednostavnije na svijetu. Mnogo je lakše raditi na seriji, filmu, pozorištu…kad imaš na raspolaganju svoju ekipu. Zadnjih desetak godina sam bio nekako privilegovan jer sam zaista imao odličnu ekipu oko sebe.

Zašto se ranije niste odlučili za ovu formu? Je li možda razlog tome što Vam je dosadilo 'da budete smiješni', zbog očekivanja ljudi da ćete ih zabavljati ako se sretnete slučajno na pješačkom prelazu?

To jeste taj teret koji nose glumci. Svi očekuju da ih zabavljamo jer nam je to kao u opisu radnog mjesta. Ono kao: Šta si po zanimanju? Glumac. OK, daj neki štos izvali! Niko ne kaže konobaru kad ga sretne na ulici - Daj jedno pivo! Ili bokseru - Može jedan aperkat, pliz!

Ovih dana se konačno obnavlja Otvorena scena Obala na Akademiji scenskih umjetnosti. Koliko je po Vama Obala osamdesetih bila važan generator ukupnih kulturnih zbivanja u Sarajevu?

Scena Obala je bila centar kvalitetnog kulturnog događanja u gradu. Nešto što mi danas jako nedostaje. Mjesto na kom se igra Šekspir, Krleža, Duško Kovačević, gdje Ljuba Tadić studentima glume odigra ''Sokratovu odbranu'', a gdje isto tako održe koncert Pankrti, Lačni Franc ….

Očekivano, veliku pažnju pobudio je dokumentarac na Al Jazeerri o tome... Šta je po Vašem mišljenju presudan razlog zanimanja za ono što je bilo prije skoro trideset godina? Nostalgija, potreba da uljepšavamo prošlost ili potvrda da se ništa regionalno važno i veliko nije desilo nakon novoprimitivnog djelovanja u sumrak mira u Jugoslaviji? 

Drago mi je da se ljudi vežu toliko za ''Nadrealiste'' i to vrijeme, ali mi je u isto vrijeme i jako žalosno da poslije toliko godina nemaju ni o čemu drugom da govore.Tada sam svemu tome pristupao jebivjetrovski i potpuno neobavezno, a danas mi ozbiljni ljudi postavljaju ozbiljna pitanja o tome, u stilu - “Kako ste znali da će se sve to dogoditi?” Tužno je to i nadrealno da je grupa zajebanata iz Dedana znala bolje od vrha politike, šta će se dogoditi sa našom zemljom.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN)