Piše: Angelina ALBIJANIĆ-DURAKOVIĆ

Posljednja u nizu hit predstava na koju ovdašnji gledaoci naprosto hrle je pozorišni šou bh. glumca i komičara Branka Đurića Đure, koja u narednih pet dana igra u glavnom gradu BiH. Sa ukupno osam izvedbi zaredom "Đurologija" je oborila sarajevski i bh. rekord... No predstava koje su obarale razne rekorde i harale ne samo po BiH, nego diljem regiona i bh. dijaspore, u ovoj zemlji bilo je puno, a mnoge među njima su nastajale kao monodrame, nezavisne komedije, humoristički skečevi ili obične studentske predstave - i voljom publike prerastale u neprikosnovene hitove.

Ovo je DEPO izbor najglasovitijih među njima...       

1. On meni nema Bosne

I četiri decenija nakon što je nastala, malo je onih koji nisu čuli za čuvenu monodramu Josipa Pejakovića  „On meni nema Bosne“, kao i za pojedine njene dijelove koji se i danas počesto citiraju.  Te 1975., kao i mnogo, mnogo godina kasnije, poznati sarajevski glumac je svojom upečatljivom izvedbom punio pozorišne dvorane širom cijele bivše Jugoslavije, obarao rekorde po dijaspori, snimio ništa manje gledanu tv dramu i ostao za sva vremena upamćen po pitanju: Kako, bolan, nema Bosne?!  

U godinama posljednjeg rata na ovim prostorima ovo pitanje dobilo je posve drugačiju konotaciju te je Pejakovićena monodrama postala iznova aktuelna, zbog čega je preživjela i u postratnoj BiH, a posebno među raseljenim Bosancima po Evropi i svijetu... Podsjetite se kako zvuči!

B

2. Audicija
 

Ova kultna predstava na Otvorenoj sceni Obala prvi put je postavljena u decembru 1984. godine, kao dio nastavnog procesa na ASUu Sarajevu, i do danas je ostala zabilježena kao najuspješniji bh. teatarsko-studentski projekat svih vremena, koji ni prije, a ni poslije njega, niko nije nadmašio.

 
Studenti prvih generacija glume, razvijajući zadatak koji se zove "skica za lik i imitacija", uz pomoć tadašnjih svojih profesora Emira Kusturice i Bore Stjepanovića,stvorili su predstavu pod imenom "Audicija". Maestralnu postavu (i studentsku generaciju) činili su Željko Ninčić, Admir Glamočak, Emir Hadžihafizbegović, Haris Burina, Saša Petrović, Jasmin Geljo, Željko Kecojević, Senad Bašić, Branko Đurić i Mladen Nelević, a njihova imena gotovo preko noći postala su poznata u cijeloj bivšoj Jugoslaviji.

Mega popularna „Audicija“ izvedena je više stotina puta, a pamti se i kako su u Beogradu, za ovaj autentični bosanski humor, ispred Sava Centra redovi za kupovinu karata bili dugi i po nekoliko stotina metara. Ovo je jedini scenski projekat koji je doživio ex-yu turneju, a u teatarskim analima će ostati zabilježen i famozan podatak da ga je pogledalo preko 2,5 miliona ljudi.

„Audicija“ se nakon posljednjeg rata, u nešto izmjenjenom obliku i prilagođena novom vremenu, izvodi kao autorsko djelo glumca ove predstave, Željka Ninčića. No, povodom 25-godišnjice njenog nastanka,  specijalna izvedba „Audicije“ upriličena je u Sarajevu 20. decembra 2009. godine, kada su se skupili svi glumci iz originalne postavke i održali dvije predstave. Slika je bila ista kao i prije dvije decenije – tražila se karta više, a ASU je bila premala da primi sve koji su željeli biti u publici.

3. Top lista nadrealista

Oni su bili čisti futurizam temeljen na realnim događajima i njihovim mogućim varijacijama u budućnosti. Zvali su se „Top lista nadrealista“ i harali su tadašnjom BiH i bivšom zajedničkom državom nepatvorenim bosanskim humorom koji je nagovještavao nova suluda vremena.

No, ono što je tih rovitih, ali još uvijek sretnih i bezbrižnih osamdesetih bilo „proročansko i nadrealno“, u međuvremenu je postalo teška zbilja i surova hronika savremenog bh. društva. Ono što su autori serijala tada zorno ispijavali kao „društvene devijacije“, danas su postala „društvena pravila“.

Kako je s godinama popularnost urnebesnih skečeva, koji su na TV Sarajevo emitovani od 1984. (kada je snimljena prva sezona) pa sve do ratne verzije iz 1991., neprestano rasla, „Nadrealisti“ su zaživjeli i na pozorišnoj sceni, tačnije kroz dvije velike turneje koje su organizovali krajem osamdesetih godina širom ondašnje Jugoslavije.

Koncept turneja bio je vrlo jednostavan – red muzike, red šege, a sve u pratnji benda „Zabranjeno pušenje“, čijih je pola članova činilo tadašnji sastav „Nadrealista“. Uz njih, turneju su krasile sestre Burudžija, Eleonora i Izolda, za koje niko živ ne zna otkud one u „tom cirkusu“, a ekipu je po Jugi vozao bivši lični vozač Josipa Broza po imenu Rudi (Rodolfo), koji je u ex-historiji ostao zabilježen i kao jedini čovjek koji je Titu dao otkaz!

 
Danas se „Top lista nadrealista“ smatra najboljom tv satirom koju je Bosna iznjedrila, a stvarali su je Nenad Janković (alias Nele Karajlić), Zenit Đozić, Branko Šiber,  Dražen Ričl, Elvis J. Kurtović, Davor Dujmović, Branko Đurić, Dražen Janković, Darko Ostojić, Davor Sučić (alias Sejo Sexon), , Dado Džihan.  

4. Umri muški

Kada je u februaru 1990. prvi put izvedena u Kamernom tetaru 55, kao diplomski rad Tatjane Šojić, malo ko je mogao pomisliti da će niskobudžetska studentska predstava „Umri muški“ i dan danas, četvrt vijeka kasnije, biti hit na repertoaru i puniti pozorišne sale do posljednjeg mjesta.

Rađena po tekstu Alda Nikolaja „Nije bila peta, bila je deveta“ i u režiji Admira Glamočaka, koji igra i jednu od glavnih uloga, ova predstava je od prvog trenutka osvajala publiku, ne samo u Sarajevu i BiH, već i cijelom regionu, ali i van njegovih granica, te postala jedna od kultnih predstava Kamernog teatra. Tatjana Šojić, Admir Glamočak i Senad Bašić, u ulogama Eve, Bruna i Marija, iznjedrili su glumačke kreacije koje se danas s pravom svrstavaju u historiju bh. teatra.

Ovih dana ova predstava proslavlja svoju 25-godišnjicu i s puno uspjeha nasmijava nove generacije pozorišnih gledalaca, dok su godine i životno iskustvo glumaca učinili svoje, pa su današnje izvedbe, uz sjajan tekst, pune i usputnih improvizacija koje predstavu čine još duhovitijom, uvjerljivijom i publici prijemčivom.

        
5. Godine prevare

U jeku rata u BiH i nemilosrdnog ubijanja njenog glavnog grada, 1994. godine bravurozni bh. glumac Emir Hadžihafizbegović iznjedrio je tadašnji neprikosnoveni pozorišni hit – monodramu „Godine prevare“. U sarajevskim ratnim analima ostalo je zabilježemo da je ova predstava, rađena u organizaciji ondašnje (Slobodne) „Bosne“,  sedam dana zaredom punila dvoranu CDA i bila pravo teatarsko čudo.

 
Ova monodrama svojom sadržinom progovarala je o tadašnjoj krvavoj relanosti u kojoj je grcala cijela BiH te je, nakon Sarajeva, punila dvorane po slobodnim teritorijama ostatka zemlje, a onda postala apsolutni hit u dijaspori gdje je izbjegao bosanski čovjek u suzama gutao Hadžihafizbegovićev monolog koji je završavao riječima:

- Ko halali, dabogda ga rođena djeca proklela, jer mi, mi Muslimani ovaj rat nismo željeli, ali ako hoćemo, dobit ćemo ga, jer u Bosni rješenja nema - ili džehenem ili sloboda, kome to nije jasno, neka ide iz Bosne.

   
Dvadeset godina kasnije ove riječi, kao ni cijela predstava, nemaju ni blizu snagu koju su imale u trnutku nastanka, rođene kroz emotivni  krik glumca koji je na taj način izražavao vlastitu pobunu protiv nesreće u kojoj je nestajao njegov narod.  Iako mnogo puta osporavana, predstava „Godine prevare“ izborila je svoje mjesto u historiji bh. teatra kao svojevrsni pozorišni podvig u opsjedutom Sarajevu i napadnutoj BiH. 

       
6. Biće, biće  

Nastala neposredno pred početak rata, po tekstu Sene Mustajbašić i u režiji Sulejmana Kupusovića, komedija „Biće, biće“ imala je svoje dvije verzije – onu predratnu i postratnu. No, iako se veže za teške bh. godine, ova predstava spada u one jednostavne i beskrajno duhovite pozorišne projekte, koji naprosto moraju postat hit.

Prepuna oporog, životnog bosanskog humora, priča o gastarbajteru Veliji i mladoj Merimi, i njihovim nedaćama po Njemačkoj, godinama je nasmijavala hiljade i hiljade gledalaca, gostujući po BiH, ali i po cijeloj Evropi i svijetu.   

Prvobitnu (predratnu) glumačku postavu činili su Senad Bašić, Gordana Boban, Nada Đurđevska i Izudin Bajrović, da bi kasnije, sa ništa manje uspjeha, Gordanu Boban zamijenila, tada još uvijek studetnica, mlada Vanesa Glođo.  

Iako se ova predstava već odavno ne izvodi na pozorišnoj sceni, ostala je zabilježena u video arhivama YouTuba, pa se i danas često i rado gleda, i prepričava po internet forumima. Podsjetite se nekih dijelova...

7. Žena mog kolege  

Još jedna urnebesna komedija Sulejmama Kupusovića svojevremeno je obarala rekorde gledanosti... „Žena mog kolege“ nastala je 2001. godine posve neambiciozno, sa tri mlada sarajevska glumca u glavnim ulogama - Mirvadom Kurićem, Mirajem Grbićem i Medihom Musliović.  Prikazivala se u sali sarajevske Opštine Stari Grad, koja je iz večeri u veče neprestano bila krcata.

Nije dugo trebalo pa da predstava postane hit u cijeloj BiH i regionu. Komična priča o Sarajliji koji dolazi u Split da bi pronašao i upoznao muža od svoje žene, koja ja radi u autobusnom transportu pa je vješto udata za obojicu, nasmijavala je publiku godinama, te je nakon nje nastala nova uspješna komedija „Kidaj od svog muža“ , u kojoj su nastavili da igraju Grbić i Kurić.

Tih godina Sulejman Kupusović je, kao dokazani i vrsni bh. komediograf, sa svojom suprugom Svetlanom pokrenuo inicijativu za osnivanje teatra komedije u Sarajevu, no za tako nešto u bh. prijestolnici nije bilo interesa ni podrške. Svoju ideju nikada nije uspio sprovesti u djelo, no ostale su da žive njegove predstave i da i dalje uveseljavaju ljude.    

8. Glumac...je glumac...je glumac

Kultna monodrama Zijaha Sokolovića „Glumac...je glumac...je glumac“ na sceni živi već 37 godina. Prvi put pred publikom je izvedena 30. marta 1978. u okviru festivala MESS. Od tada pa do danas, Zijah Sokolović igrao ju je preko 1600 puta, uvijek iznova uveseljavajući gledaoce svojom specifičnom glumačkom izvedbom, koja će, čini se, istim žarom puniti sale sve dok glumac bude imao snage da je igra.

Sokolovićev kolega, poznati hrvatski glumac Pero Kvrgić, svojevremeno je zapisao:

„Zijah je… Zijah je… Zijah je jedinstveni glumački fenomen u kojemu su se osoba i glumac spojili u jedno histrionsko lice te čovjek ne zna tko koga glumi: glumac Zijaha ili Zijah glumca. Laurence Olivier bi rekao: Zareži glumca ispod glumca, opet ćeš naći glumca."

Tekst za predstavu „Glumac je glumac“ napisao je Zijah Sokolović, a u njemu ismijava samog sebe. Tekst predstave preveden je na njemački, francuski, poljski, engleski,  italijanski i esperanto jezik, a izvodilo ga je 18 glumaca u 20 zemalja svijeta . Čak su i tri nova pozorišta u svijetu otvorena upravo ovom predstavom, jer ona priča tragikomičnu priču o Glumcu - osnovi svakog pozorišta.

Ostalo je zabilježen i jedan frapantan podatak – da je Zijah Sokolović svoju predstavu igrao neprekidno 130 dana!

9. Ja, mahaluša

Prvo su nastale sočne kolumne, a potom su one pretočene u ništa manje sočnu knjigu pod nazivom „Ja, mahaluša“, u kojoj se autorica Indira Kučuk Sorguč pozabavila (bosanskom) svakodnevnicom žene i muškarca, kako sama pojašnjava, „temeljenom na istinitim pričama iz našeg susjedstva, podvučenom bosanskim humorom i zavijenom u univerzalnu ambalažu“.

Nakon što je knjiga osvojila čitaoce, u novembru 2011. podine dogodila se premijera istoimene pozorišne predstave, sa Nelom Đenisijević u ulozi bosanske mahaluše, i preko noći pobrala simpatije publike. Iako je pozorišni kritičari često oporavaju i ne priznaju kao teatarsko djelo, „Ja, mahaluša“ je svih ovih godina apsolutni hit u pozorišnom repertoaru, ne samo u BiH, nego i daleko van njenih granica.    

 
Gdje god je igrala, tražila se karta više, a do sada je zabilježila 78 izvedbi pred više od 50.000 gledalaca. I tu joj zasigurno nije kraj, jer sa istim uspjehom i dalje igra pred publikom.

 
Na tragu ove predstave nastale su još dvije pozorišne izvedenice – „Ja, mahalac“ i „Tako ti je mala moja kad ljubi Mahalac“, no oni nisu dio ovog izbora.

    
10. Đurologija

Ono što jezapočeo kroz „Nadraaliste“, pa nastavio kroz filmske uloge i razne produkcijske projekte, popularni bh. glumac Branko Đurić poentirao je kroz vlastiti (anti) stand-up show „Đurologija – šio mi ga Đura“, kojim posljednjih mjeseci gazi po regionu! Nakon što je napravio lom po Beogradu, gdje je šest puta do posljednjeg mjesta punio dvoranu Doma sindikata, a potom do suza nasmijao Banjaluku, Zenicu i Tuzlu, totalnu pomamu napravio je u Sarajevu.

U njegovom rodnom gradu karte su se rasprodale brzinom vjetra, dok je Sarajevodisk, kao organizator sarajevskih predstava, zbog nezapamćenog interesa publike ugovorio čak devet izvedbi (premijeru i osam repriza), čime je „Đurologija“ definitivno oborila rekord koji je u ovom gradu držao Đurin generacijski kolega sa akademije, sa ratnom hit dramom „Godine prevare“.   

 
I dok sam Đuro priznaje da nije ni pomišljao da njegov show može napraviti takav učinak i da ne zna u čemu je tajna uspjeha „Đurologije“, Sarajlije će to otkrivati narednih dana. Nakon Sarajeva na redu su Hrvatska i Slovenija,  a da li će se euforija nastaviti, ostaje da se vidi.

BONUS:  Fazlinovići... Na njih se još čeka... Najpopularnija tv serija sa ovih prostora nastala u postratnoj domaćoj produkciji, nakon što je porušila sve rekorde gledanosti u BiH i među bh. dijasporom, te osvojila Hrvatsku i Srbiju, zasigurno bi postala i apsolutni teatarski hit. Za sada, doduše, nema naznaka da će „Lud, zbunjen, normalan“ i zgode porodice Fazlinović, vođene vještim perom scenariste Feđe Isovića, zaživjeti i na pozorišnim daskama, no nikad se ne zna. Dok je Izeta Fazlinovića, sve je moguće...

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN)