Iza BiH su još jedni parlamentarni izbori. Mnogi su u njima željeli vidjeti začetak korjenitog društvenog zaokreta ove zemlje. Dogodilo se, međutim, gotovo pa suprotno – građani su masovno podržali status quo, stanje čije blagodati konzumiraju već četvrt stoljeća.

Ozbiljan je svijet očekivao, prije svega, političku promjenu u Republici Srpskoj – pa makar ona bila i samo personalne naravi. Jer, koliko god ju se svelo na to, u simboličkom bi joj smislu pogrešno bilo ignorirati bilo kakvo značenje. Potpuno suprotno, personalni poraz Milorada Dodika bi značio poraz jedne autoritarne, bahate, ali i antidržavne politike – i mogao bi poslužiti kao vjetar u leđa i nekim drugim, za BiH mnogo važnijim promjenama.

Sve to se, nažalost, nije dogodilo. U konačnici bi se udružena opozicija mogla zadovoljiti tek pobjedom za člana državnoga predsjedništva – sve ostalo bi, kako stvari stoje, moglo ostati tamo gdje je i do sada bilo. A to, u prijevodu dakako, znači još četiri godine negiranja vlastite zemlje – ovaj put i snažnije nego do sada jer će tu vrstu akcija mnogo učinkovitije u prilici biti podržati i Dodikov mostarski dvojnik.

Građani su masovno podržali status quo, stanje čije blagodati konzumiraju već četvrt stoljeća

Ništa očekivanog se, međutim, ne dogodi ni na prostoru većeg entiteta. Prosvjede s početka godine neki doživljavaše kao uvod u svojevrsnu „revoluciju“. U odnosu na njihove domete sam, za razliku od većine, i u vrijeme kada se događaše, imao velikih rezervi. Tvrdio sam, zapravo, kako bi oni, budući se događaju osam mjeseci prije parlamentarnih izbora, nacionalistima mogli poslužiti kao „kec na deset“ – u zbijanju nacionalnih redova uz njihove političke filozofije.

Zbog tih sam stavova nerijetko bio i kritiziran. Ali, danas je i više nego bjelodano kako se tu vrstu upozorenja moralo tretirati puno ozbiljnije no što je u stvarnosti činjeno. Pogledajte, uostalom, što izbori donesoše. SDA je ostvarila rezultat kao rijetko kada od 1990. godine. Nacionalni konsenzus je, potom, postignut i oko projekta HDZ-a. Na simboličkoj ravni, gotovo da smo vraćeni u ambijent s početka devedesetih. Izostalo je još samo vezivanje u čvor barjaka pa da se može govoriti o bukvalno preslikanom stanju.

Ne želim, istina, vjerovati kako bi moglo doći do reprize i svih ostalih godina nakon toga. Ali, ne dvojim da nam slijedi period pojačanog etnobalahanja – i još prazniji stomaci dakako. No, to je već dio jedne druge, i priče koju bih danas radije zaobišao.

Personalni poraz Milorada Dodika bi značio poraz jedne autoritarne, bahate, ali i antidržavne politike – i mogao bi poslužiti kao vjetar u leđa i nekim drugim, za BiH mnogo važnijim promjenama

Ako se, s druge strane, i može govoriti o veselijoj strani tek okončane izborne priče, to je, bez dvojbi, ulazak u političku arenu na širom otvorena vrata nove partije lijeve političke orijentacije. U pitanju je, da ne duljim, Demokratska fronta, koju prije godinu i nešto utemelji dosadašnji član državnoga predsjedništva i dotadašnji drugi čovjek SDP-a – Željko Komšić. Tak petnaestak mjeseci života Komšiću i frontovcima je bilo dovoljno da – apstrahira li se još uvijek nedodirljivi SDA – bukvalno pometu svoju političku konkurenciju.

Promatrano izvan ukupnog bh. konteksta, čovjek bi mogao pomisliti kako je Demokratska fronta krunski dokaz jačanja lijevog političkog spektra. Nažalost, nije tako. Ona je, zapravo, samo izolirani bljesak u dugom i mračnom bh. tunelu – usput, i partija koja je onemogućila totalno nestajanje organizirane političke ljevice ove zemlje. Na izborima prije četiri godine SDP je, prisjetimo se, osvojila gotovo pa 300 tisuća glasova. Ovaj put je, zahvaljujući kontinuiranom srljanju vlastitoga vodstva pala i ispod stotke – u tisućama dakako.

Takav fijasko sam joj, prije dvije godine – nakon lokalnih izbora 2012. – najavljivao i sam. Nažalost, na ta upozorenja se lakonski odmahivalo rukom – kao, tko vodi računa o silnim intelektualnim spekulacijama.

Misija koju je na sebe preuzela Demokratska fronta je, barem u ovom vremenu, obrana lijeve političke ideje – nikako ne i atak na nju što joj Komšićevi bivši drugovi nerijetko spočitavaju

Sprečavanje gubitka tih glasova se, vratimo se suštini, zahvaliti može baš Komšiću i partiji koju nakon napuštanja SDP-a formira. Jer, te su glasove u najznačajnijem dijelu preuzeli oni. A da nisu,  s istima se moglo dogoditi štošta – da ih prisvoje stranke koje potporu tih birača stvarno ne uživaju, da dodatno poraste ionako visoka razina izborne apstinencije, nešto sasvim treće. Misija, hoću reći, koju je na sebe preuzela Demokratska fronta je, barem u ovom vremenu, obrana lijeve političke ideje – nikako ne i atak na nju što joj Komšićevi bivši drugovi nerijetko spočitavaju.

Treba priznati, Demokratska fronta s ovom izbornom snagom nema potencijal da odigra ulogu efikasne brane etnonacionalističkim deformacijama. Istina je, potom, da se, zbog ostvarenih izbornih rezultata, našla i u situaciji da razmišlja o različitim postizbornim križaljkama – pa i ulasku u vlast. No, ta mogućnost u sebi nosi i rizike – jer, barem što se moga viđenja tiče, ni u vlast ne treba pod svaku cijenu. Ne zna li se to, i ide li se „glavom bez obzira“, računi za naplatu bi – baš kao SDP-u na ovim izborima – mogli biti ispostavljeni već za dvije godine, na slijedećim lokalnim izborima.

Jesu li ljudi s vrha ove stranke u stanju sa svim tim i nositi se? I jesu li spremni masi izazova odgovoriti na najoptimalniji način? U to, da ne bude dvojbi, želim vjerovati. Jer, ispravne političke ocjene nisu samo u funkciji očuvanja i jačanja vlastite partije nego i lijeve političke ideje koja se, političkim revizionizmom vrha SDP-a, našla na vjetrometini – i pred opasnošću da na duže vrijeme bude i bukvalno pometena. I dakako, želim im i dovoljno pameti i još više političke mudrosti.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, a ne stavove DEPO Portala.

Molimo čitaoce da se u svojim komentarima suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. DEPO Portal zadržava pravo da takve i slične komentare ukloni bez najave i objašnjenja.

(DEPO PORTAL/aa)

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook