"Alija Izetbegović je u Dejtonu morao pirhvatiti entitet Republiku Srpsku, koji bi se prostirao na pola teritorije BiH, u zamjenu za obećanje da će se sve izbjeglice i raseljeni moći vratiti svojim domovima. No, on je bio svjestan da će to biti teško provodivo u entitetu koji sebe naziva 'srpskim'. Izraz koji bi njabolje mogao opisati tu situaciju je: od sigurne pobjede, Muslimani su dobili poraz, ili u najboljem slučaju 'neriješen rezultat'", tvrdi Daniel Serwer.

Daniel Serwer, ugledni američki ekspert za Balkan i profesor na američkom John Hopkings univerzitetu je, za švedski list “Axxess”, izjavio da je prvi predsjednik Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović bio prisiljen na prihvatanje Dejtonski mirovni sporazum 1995. godine, pritom kazavši da je to "mir, ali ne i pravedan mir".

"Alija Izetbegović je u Dejtonu morao pirhvatiti entitet Republiku Srpsku, koji bi se prostirao na pola teritorije BiH, u zamjenu za obećanje da će se sve izbjeglice i raseljeni moći vratiti svojim domovima. No, on je bio svjestan da će to biti teško provodivo u entitetu koji sebe naziva 'srpskim'. Izraz koji bi njabolje mogao opisati tu situaciju je: od sigurne pobjede, muslimani su dobili poraz, ili u najboljem slučaju 'neriješen rezultat'", rekao je Serwer.

Ovaj poznati američki profesor tvrdi da je Izetbegović prihvatio Dejton samo zato što je bio dobar prijatelj i saveznik s Amerikancima.

"Amerika je bila njegov bliski saveznik, ali i šef i diplomatska podrška tokom cijelog rata. Nije imao izbora. Izetbegović je mislio da bi Washington mogao presijeći dotok novca iz arapskih zemalja Bošnjacima, ako ne prihvati Dejton. Holbrooke je, također, Izetbegoviću kazao da je srpski otpor ojačao i da će srpske snage ponovo napasti muslimane. Nakon što su Tuđman i Milošević pristali na Dejton, Izetbegović je morao učiniti isto", tvrdi Serwer.

Istakao je da je Dejtonski sporazum samo produžio neslaganja i mržnju među bh. narodima kao što je bilo i tokom rata.

"Iako je Dejtonski sporazum trebao donijeti okončanje rata koji je u BiH trajao od 1992. do 1995. godine, stanje koje sada imamo u Bosni je karikatura ratne Bosne. Srbi su u konstantnoj svađi s Bošnjacima, dok Hrvati koaliraju s obje strane, u zavinosti od ponuđenih pogodnosti", rekao je ovaj eminentni američki profesor.

On smatra da strane diplomate koje su pokušale pomiriti zaraćene strane u BiH nisu dobro shvatile cijelo stanje na terenu i odnos snaga u bosanskom ratu.

"Priča o Dejtonu je trebala biti jedna snažna poruka, ali je postala zabluda. Nikada nije donio mir u Bosnu kakav sam ja priželjkivao tokom pregovora u Dejtonu. Shvatio sam da su strane diplomate tokom pregovora išle u pogrešnom smjeru, jer nisu shvatili pravo stanje rata u Bosni", kazao je Serwer.

Tvrdi da je Slobodan Milošević u Djetonu iznudi najbolji mogući sporazum za Srbe u BiH "koji su pred kraj rata bili u defanzivi i pred mogućim vojnim i političkim porazom".

"Nije imao izbora. Izetbegović je mislio da bi Washington mogao presijeći dotok novca iz arapskih zemalja Bošnjacima, ako ne prihvati Dejton. Holbrooke je, također, Izetbegoviću kazao da je srpski otpor ojačao i da će srpske snage ponovo napasti muslimane. Nakon što su Tuđman i Milošević pristali na Dejton, Izetbegović je morao učiniti isto"

"Miloševića na pristanak na sporazum nije natjeralo NATO bombardiranje, nego strah od gubitka vlastite moći. Bio je lukav i pretvarao se da se odupire mirovnom sporazumu sve do posljednjeg trenutka, te je na kraju i dobio vrlo povoljan dogovor za Republiku Srpsku. Dobio je 49 posto teritorija BiH dok su se snage u Federaciji morale povući s određenih dijelova onih 66 posto, koliko su kontrolisale prije postizanja mira u Djetonu. Štaviše, Milošević je vrlo dobro znao da je sporazumom međunarodna zajednica prihvatila RS kao jednu političku realnost”, istakao je američki profesor.

On također, tvrdi da su i bosanski Hrvati sporazumom iz Dejtona ostvarili vrlo značajnu političku i stratešku pobjedu.

"Hrvati u BiH su dobili dobar kolač u Dejtonu, jer su tim sporazumom dobili pola Federacije i jednu trećinu vlade u Sarajevu, iako ih u cijeloj državi ima samo 17 posto. Ali, osnivanje trećeg entiteta kojeg traže bh. Hrvati nije dobra ideja. To bi direktno vodilo formiranju izoliranog i radikaliziranog muslimanskog entiteta u srednjoj Bosni", smatra Serwer.

Iako mnogi misle suprotno, Serwer smatra da Dejtonski sporazum nije pobjeda američke vanjske politike na Balkanu.

"Dejton nije nikakav trijumf američke diplomatije u svijetu, nego je dobra lekcija zašto neko ne bi trebao biti najbolji prijatelj Amerike. Ako ste dobar prijatelj onda morate učiniti ono što prijatelj od vas traži", mišljenja je profesor na američkom John Hopkings univerzitetu.

Naglasio je da je i sama međunarodna zajednica podijeljena oko strana u BiH i da im ne nude zajedničku budućnost i održivu zemlju.

"Međunarodna zajednica u BiH je karikatura svojih prethodnika. Amerikanci su bliži Bošnjacima i jačanju centralne vlade u Sarajevu. Rusi podržavaju Srbe i maksimalnu autonomiju RS-a. Evropljani još nemaju zajednički stav i misle da će članstvo balkanskih zemalja u Uniji riješiti sve probleme na Balkanu", kazao je Serwer, uz tvrdnju da je Dejtonski sporazum kreirao ambijent za vođenje etničke politike koja dijeli umjesto da spaja narode u BiH.

"Dejton je kreirao ustav koji previše zagovara jačanje etničkog identiteta, a koji određuje sveukupnu bh. politiku. To je donijelo i polarizaciju bh. političke scene po etničkim linijama. Također, Dejtonom je kodificiran pravni poredak koji se teško može mijenjati, ali i donesen trajni ustav, onako kako su Amerikanci insistirali", rekao je Serwer, naglasivši da svi oni koji u Dejtonskom sporazumu vide uspjeh zaboravljaju da je njegova provedba problematična i da je Sporazum skoro pred kapitulacijom.

(Anadolija/aa)