U potrazi za ekskluzivitetom "predstavnici" su evoluirali od toga da se predstavljaju kao ekskluzivni predstavnici ekskluzivnih grupa u borbi za njihova "eksluzivna ljudska prava" (od kraja osamdesetih kada su ekskluzivni predstavnici bili predstavnici ekskluzivnog nacionalizma u vlasti - preko ekskluzivnih predstavnika ekskluzivnih prava ugroženih manjina i grupa u "nevladi") do ekskluzivnih predstavnika ekskluzivnih prava određenih životinjskih vrsta. 

Radi se o istom principu ekskluzivnog predstavljanja i profitabilne skrbi koji se koristi dnevnom politikom i jeftinim politikanstvom, a kojemu je cilj zapravo sakupljanje i ubiranje novca na konto samoproglašenog ekskluzivnog zastupništva u za tako nešto povoljnoj klimi nestabilnosti fragmentiranog društva zavađenosti i podijeljenosti (kao što su to činile paritje na samom početku), jer se ne može reći da niti jedni ni drugi zaista, iskreno i predano teže integraciji i izgradnji jednakopravnosti svih u jedinstvenom građanskom društvu i funkcionalnoj političkoj zajednici. 

Drugim riječima: novac se u oba sektora troši za zavađanje građana i stvaranje problema u društvu i državi, a ne na mirenje građana i rješavanje problema u društvu i državi. Ako je novac uistinu bio namijenjen za to - onda su ispunili svoj cilj i zadatak i vjerovatno imaju dobre ocjene svojih poslodavaca. Ako nije namijenjen, onda moraju odgovarati građanima koji su taj novac izdvojili za njih, bilo da se radi o poreznim obveznicima ove ili neke druge države.

(DEPO TV/jk)