Odbrana Ratka Mladića sugerisala je pred Tribunalom u Haagu da je u martu 1995. godine tadašnji predsjednik Republike Srpske (RS) i vrhovni komandant njene vojske Radovan Karadžić ''preskočio'' Glavni štab Vojske Republike Srpske (GŠ VRS) kada je nižim jedinicama naredio da u Srebrenici stvore ''nepodnošljivu situaciju'' za muslimanske civile.

Svjedok Manojlo Milovanović, koji je tada bio načelnik GŠ-a VRS-a i zamjenik komandanta Mladića, potvrdio je da je Karadžić svoju ''Direktivu broj sedam'' uputio direktno Drinskom korpusu VRS-a, umjesto da to učini posredstvom Glavnog štaba i generala Mladića.

''Direktivom broj sedam'', Karadžić je u martu 1995. godine naložio Drinskom korpusu VRS-a da u Srebrenici i Žepi, u to vrijeme zonama pod zaštitom Ujedinjenih nacija (UN), ''planiranim i dobro osmišljenim borbenim dejstvima stvori nepodnošljivu situaciju potpune nesigurnosti, bez nade u daljnji opstanak i život civilnog stanovništva''.

Milovanović je ocijenio da je ta Karadžićeva direktiva bila ''nezakonita'' i protivna Ženevskim konvencijama, nazivajući je ''političkom odlukom''.

Optužnica Mladića tereti za genocid počinjen nad oko 7.000 Muslimana u danima nakon što je VRS 11. jula 1995. godine zauzela tu enklavu.

Karadžiću se također sudi u Haškom tribunalu za isto djelo.

Na sugestiju branioca Lukića, Milovanović je potvrdio da je Mladić iz svog naređenja Drinskom korpusu VRS-a koje je uslijedilo izostavio nezakoniti Karadžićev nalog da se stanovništvo enklava podvrgne pritisku.

- Ispuštene su dvije stvari. Prva je sporna rečenica, da se stvore otežani uslovi za civile. Druga je nalog da se nasilno razdvoje Srebrenica i Žepa - precizirao je Milovanović.

Tokom unakrsnog ispitivanja, Milovanović je prihvatio niz sugestija Mladićeve odbrane da je UNPROFOR od proglašavanja Srebrenice, Žepe, Sarajeva i Bihaća za zaštićene zone UN-a djelovao u korist Armije BiH (ABiH).

Upitan da li je UNPROFOR djelovao kao ''živi štit'' ABiH, svjedok je odgovorio ''Kao 'živi štit' ne mogu da garantujem, ali kao saradnik i 'prednji odred' muslimanske vojske, mogu da garantujem''.

Milovanović je tvrdio da je komandant ''plavih šljemova'' Philippe Morillon, poslije srebreničke krize u proljeće te godine, iz enklave, pred ofanzivom VRS-a, evakuisao ''većinu pripadnika ABiH'' među 12.000 stanovnika.

Usprkos sporazumu o demilitarizaciji ''zaštićenih zona'' UN-a, po svjedokovom iskazu, u januaru 1994. godine u Srebrenici, Goraždu i Žepi bilo je ''16.500 muslimanskih vojnika''.

Iz srebreničke enklave, oko ''6.500'' pripadnika ABiH napadalo je okolna srpska sela.

- Naser Orić bio je bog i batina u Srebrenici, sva vlast bila je u njegovim rukama - rekao je Milovanović, tvrdeći da su vlasti namjerno preuveličavale broj izbjeglica u Srebrenici da bi dobile više humanitarnih isporuka, koje je raspoređivala i koristila vojska.

Orić je u Haškom tribunalu oslobođen krivice za zločine počinjene u Srebrenici.

Na pitanje zastupnika odbrane da li je vrh RS-a nudio demilitarizaciju Sarajeva, Milovanović je uzvratio ''Predsjednik Karadžić insistirao je da se Sarajevo prvo podijeli, a onda da se prekinu dejstva po Sarajevu i da se grad proglasi otvorenim, nebranjenim. Muslimani su to uvijek odbijali, uz neki izgovor''.

Mladić je optužen i za teror nad civilima u Sarajevu dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem, progon Muslimana i Hrvata širom BiH, koji je u sedam opština poprimio razmjere genocida, te za uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Nastavak suđenja zakazan je za 20. septembar, javio je BIRN -Justice Report.

(Fena/av)