Sinoć su u Domu Oružanih snaga BiH Sarajevo i sarajevska publika konačno ponovo udahnuli istinsku umjetnost punim plućima. U sali ispunjenoj preko planiranih kapaciteta bilo je jednostavno nemoguće pronaći slobodnu stolicu, ili čak dobro stajaće mjesto. Ovakva zainteresovanost premašila je čak i očekivanja organizatora, koji su, poučeni prošlogodišnjim iskustvom sa do tada nezapamćenom posjetom, sličan ishod i ove godine priželjkivali. 

U atmosferi ispunjenoj euforijom, napetošću i željnim iščekivanjem koncerta kojim će se svečano otvoriti treći po redu Sarajevo Chamber Music Festival, publici su se kratko obratili i izvršna direktorica Festivala Amila Ramović, dekan Muzičke akademije u Sarajevu, suorganizatora Festivala, prof. dr. Ivan Čavlović, te kodirektor Festivala, Dino Mulić. A, u spontanoj režiji, kao jedini prisutni ministar kulture, ministar kulture i sporta Kantona Sarajevo Ivica Šarić pozvan je da se obrati publici i proglasi festival otvorenim, uz poziv organizatora da svoje oduševljenje prenese i u ozbiljniju podršku Kantona Sarajevo u narednoj godini.  

Time je sve bilo spremno za muzičko putovanje predvođeno vrhunskim muzičkim umijećem i nadahnućem Manhattan String Quarteta i mladog violiste Lech Antonia Uszynskog, čija je konačna destinacija bio Beč 18. i 19. stoljeća. U prvom dijelu programa atmosferu ovog grada dočaralo je djelo njegovog najpoznatijeg stanovnika, Wolfganga Amadeusa Mozarta.

Kvintet za violu i gudački kvartet K. 515 u C duru nastao je 1787. godine upravo u Beču. Mozart je za ovo djelo iskoristio za to vrijeme pomalo neobičan sastav gudačkog kvinteta, gdje je udvostručio dionicu viole, umjesto do tada uobičajenog violončela. Već prvim odsviranim taktovima, Manhattan String Quartet i Lech Antonio Uszynski ispunili su prostor profinjenim, tipičnom mozartovskim kamernim zvukom. Vješto isprepletene dionice, u kojima glavni motiv prelazi iz jednog instrumenta u drugi, izvedene su s posebnom lakoćom i lepršavošću, vođene upečatljivim stacatto arpeđiranjem, prvo u dionici violončela, a potom i u dionicama ostalih instrumenata kvinteta. Izuzetna koordinacija, te besprijekorno usklađeno zajedničkom muziciranje proželi su svaki stavak ovog Mozartovog djela, dočaravajući specifične ugođaje, posebno kroz Menuet i Adagio (II i III stav). Iako potpuno stopljen sa zvukom Manhattan String Quarteta, u solističkim dionicama zvuk Stradivari viole u rukama Lecha Antonia Uszynskog stvarao je jedinstven zvučni ugođaj, uz upečatljivu tonsku boju. Tehnički zahtjevan, virtuozan IV stav djela članovi kvinteta izveli su sa gotovo nestvarnom ležernošću i lakoćom, što je oduševljena publika nagradila gromoglasnim aplauzom.

U drugom dijelu programa ovaj vrhunskim kamerni sastav publiku je ponovo muzikom ugostio u Beču, no, ovaj put u Beču romantičara poput Brahmsa. Kvintet za violu i gudački kvartet, op. 111 u G duru, poznatiji kao Prater kvintet Johannesa Brahmsa nastao je 1890, tačno 103 godine nakon Mozartovog prethodno izvedenog djela.

Iako samo djelo nije napisano u Beču, Brahms je ovim gradom, a naročito čuvenim bečkim parkom Prater, bio posebno nadahnut komponujući ovaj kvintet.

Potpuno novi muzički ugođaj kreirali su članovi Manhattan String Quarteta i Lech Antonio Uszynski, a brahmsovska snaga i energičnost obilježile su izvedbu od prvog odsviranog tona. Kratki imitacioni odsjeci, u kojima potpuno ravnopravno sudjeluju svi članovi kvinteta, izuzetne dinamičke, zvučne gradacije, te veliko bogatstvo zvuka i vibrata, učinile su da Brahmsova muzika u potpunosti okupira prostor i sve u njemu.

Smjena lirskih, meditativnih odsjeka sa izuzetno virtuoznim, energičnim dijelovima kroz sva četiri stava djela kreirala je niz različitih ugođaja, na momente vrlo jasno dočaravajući zvuke Beča kakvog ga je Brahms poznavao. Motoričan četvrti stav izveden je uz besprijekornu koordinaciju, stvarajući jedinstven zvuk u kojem svaki instrument ansambla ima iste zahtjeve pred sobom i zvuči u potpunosti jednako, pa je gotovo nemoguće ustanoviti koji instrumente na momente preuzima glavni tematski materijal.

Izuzetno energično finale ovog stava Kvinteta potpuno zasluženo nagrađeno je burnim aplauzom, pa su ga članovi ansambla ponovno izveli na bis i time na pravi način zaključili ovu izuzetno uspješnu premijernu večer ovogodišnjeg Sarajevo Chamber Music Festivala.

Kuriozitet ovog koncerta je da se po prvi put u Sarajevu našla i jedna od preostalih 9 Stradivari viola. Izuzetne akustičke kvalitete ovog instrumenta doprinijele su izražajnosti iznimno rafinirane izvidbe Lecha Antonia Uszynskog, violiste Stradivarius kvarteta, koji je bio MSQ gost u ovoj prilici. Potpuno je jasno zašo je Fondacija Stradivari ovom mladom violisti stavila na raspolaganje instrument neizmjerne materijalne i kulturološke vrijednosti.

Dah vrhunske umjetnosti, kojim je sinoć sarajevska publika konačno, nakon dosta vremena, ponovo prodisala, u preostalih sedam festivalskih večeri ostat će sveprisutna, univerzalna nit-poveznica umjetnika, djela i publike. Stoga, u nadi da će umjetnost i kultura, te svi njeni poštovaoci moći jednom disati punim plućima tokom cijele godine, i narednih večeri priuštite sebi dah svježeg umjetničkog vazduha, naravno, na SCMF-u potpuno besplatno.

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)