Ima pojedinaca u ovoj zemlji, čak i među ‘lingvistima’, koji smatraju da su turcizmi u našem jeziku trag nemile strane okupacije pa ih treba izbjegavati. Evo kako bi oni pjevali prelijepu Šantićevu Eminu:

Sinoć kad se vratih iz toplog javnog kupatila,
Prođoh pokraj vrta starog voditelja Islamske molitve.
Kad tamo, u vrtu, u hladu jasmina,
Sa vrčom u ruci stajaše Emina.

Isuse što je lijepa! Tako mi Islamske vjere,
Stid je ne bi bilo da je kod imperatora!
Pa još kada šeće i plećima kreće…
Ni zapis učitelja Islamske škole više mi pomoć’ neće!

Ja je uljudno pozdravih, al’ moje mi Islamske vjere
Nije htjela ni da čuje lijepa Emina,
No u srebren vrč zahitila vode
Pa po vrtu ruže zalijevati ode;

S grana vjetar zapuhnu pa niz pleći puste
Rasplete joj one pletenice guste,
Zamirisa kosa k’o Hyacinthus orientalis plavi,
A ja doživjeh blaži vertigo u glavi!

Malo ne posrnuh, Islamske mi vjere,
No meni ne dođe lijepa Emina.
Samo me je jednom pogledala mrko,
Niti mari, bezobraznica jedna, što za njome crkoh!…

(Behar.hr/DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/dh)