Vlasnici ukradenih vozila, pronađenih na autootpadu Mate Šimića, godinama čekaju na informaciju o svojim vozilima. Sud je odredio da se ukradena vozila vrate na autootpad na kojem su i zaplijenjena.

U dvije policijske akcije kod Šimića je pronađeno preko 120 ukradenih vozila i drugih dijelova.

Mladen Sučić, ratni invalid iz Stare Bile u srednjoj Bosni, u junu 2007. godine je na kredit kupio automobil Golf IV. Vozilo je bilo prilagođeno vozačima bez jedne noge. Dva mjeseca nakon kupovine automobil je nestao iz Sučićeve garaže.

Dijelove tog i drugih ukradenih automobila Federalna uprava policije (FUP) je pronašla u oktobru 2007. godine prilikom pretresa autootpada u Grudama u Zapadnoj Hercegovini koji je vlasništvo Mate Šimića.

Policajci su na autootpadu i drugim objektima koje posjeduju ili koriste Šimić i njegovi saradnici pronašli 87 vozila, čitavih ili u dijelovima. Vještačenjem je utvrđeno da su vozila ukradena na području Bosne i Hercegovine (BiH), Hrvatske i zemalja Evropske unije. Osim vozila pronađeni su i različiti dokumenti za njihovu identifikaciju, bjanko vlasnički kartoni iz Švicarske i drugi dokazi koji su upućivali na to da je Šimić kupovao i preprodavao ukradene automobile te falsificirao vlasničke dokumente.

Sučića i ostale vlasnike policija nikada nije obavijestila da su njihovi automobili pronađeni i da ih mogu preuzeti. Da stvar bude gora, Sud u Širokom Brijegu je presudio da se ostaci pronađenih vozila vrate na Šimićev autootpad.

Informaciju o svom automobilu Sučić je tek nedavno dobio i to od novinara Centra za istraživačko novinarstvo (CIN). Bio je neprijatno iznenađen. Kaže da je krađu odmah prijavio lokalnoj policiji, ali ga nikada nisu obavijestili o rezultatima potrage.


Motor i drugi dijelovi Sučićevog auta su u proteklih šest godina stajali na policijskom depou u Ljubuškom, zajedno sa drugim vozilima i zaplijenjenim dijelovima na Šimićevom otpadu. Korišteni su kao dokazni materijal na suđenju Šimiću. On je 2010. godine nepravomoćno osuđen na tri godine i osam mjeseci zbog prikrivanja ukradenih vozila i namjere da ih proda. Međutim, godinu i po kasnije, u ponovljenom postupku, Šimić je oslobođen krivice. Iako je Sud utvrdio ko su pravi vlasnici vozila, oni nisu obaviješteni gdje se njihovi automobili nalaze.

Sučić je novinaru CIN-a objasnio da mu je automobil bio neophodan jer je često morao putovati do ljekara radi pregleda. Dva mjeseca nakon krađe podigao je novi kredit i kupio drugi automobil.

„Znate kako je osobi kojoj je potrebno vozilo, koja ne može metra maknuti bez vozila?“, kaže Sučić koji danas otplaćuje više od 23.000 KM kredita za oba automobila.  „Možete li sad zamisliti kako sam se osjećao?“

Sučić je otac troje maloljetne djece i jedini ima primanja u porodici.

U međuvremenu je kontaktirao Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) Srednjobosanskog kantona gdje mu je rečeno da se obrati FUP-u. Iako je nekoliko puta slao upite, iz FUP-a do danas nije dobio odgovor.

Krađa džipa

Sličnu sudbinu dijeli i Philip Lilleyman, penzionisani britanski vojnik i diplomata čiji je Jeep Cherokee pronađen na istom autootpadu. Vozilo je ukradeno u Trebinju u istočnoj Hercegovini, gdje je Lilleyman sa suprugom Lindom kupio kuću za odmor.

Jeep je starije vozilo za koje je jako vezana njegova supruga. „Ona je voljela taj auto. Ono je na neki način dio naše prošlosti“, objašnjava Lilleyman novinaru CIN-a. Kaže da su ga kupili 1999. godine u Americi, poslije koristili u Africi i Britaniji, da bi ga na kraju ostavili u Trebinju.

Njih dvoje svake godine u ovom gradiću provedu nekoliko mjeseci, a ostatak su u rodnoj Britaniji. Tamo ih je i zatekla informacija o krađi automobila. Lilleyman se prisjeća da se krađa dogodila početkom 2007. godine i da kradljivci nisu odmah ukrali auto, jer u njemu nije bilo akumulatora.

„Oni su ukrali akumulator iz jednog auta koji je bio u blizini kuće, stavili ga u džip i odvukli ga“, kaže Lilleyman.

Prvu vijest o automobilu dobio je prije tri mjeseca od novinara CIN-a. Prema navodima iz presude Mati Šimiću, Lilleyman je svoj automobil dobio natrag prije skoro tri godine. On kaže da to nije istina. Nakon razgovora sa novinarom otišao je u policiju u Trebinju gdje je i prijavio krađu, a oni su kontaktirali kolege u Ljubuškom.

Tamo je Lilleyman pronašao svoj džip, ali je ostao razočaran. "Vozilo je stajalo na otvorenom i bilo je u vrlo tužnom stanju. Vozačev prozor je bio otvoren, sve je ulazilo u njega, a u njemu je bila i gomila nekog smeća.“

Auto nije mogao uzeti natrag. Policija mu je objasnila da supruga mora formalno identifikovati vozilo, jer je ona vlasnik.

„Moj problem je što je moja žena veoma potresena zbog krađe automobila koji je toliko voljela i stvarno mislim da neće uživati kada ga vidi u ovakvom stanju“, kaže Lilleyman.

Na vozilu su izbrisani originalni brojevi sa šasije i utisnuti novi, čime su kradljivci pokušali prikriti stvarno vlasništvo. U policiji su mu objasnili da će prije vožnje morati odvesti automobil na Mašinski fakultet u Sarajevo koji ima ovlaštenja da ponovo utisne originalne identifikacione brojeve.

Lilleyman kaže da se nakon svega ne isplati prolaziti komplikovanu proceduru za vraćanje auta u vozno stanje: „Sada je auto star skoro 16 godina i znam da u Velikoj Britaniji mogu kupiti takav džip, istog godišta za manje od 4.000 KM“.

Kaže da ga planira prodati za rezervne dijelove. „Koštao me puno novca. Ne samo da sam izgubio vozilo, nego sam morao kupiti novo“. Za novi auto i džip Lilleyman je platio oko 22.500 KM.

Njemu su u policiji objasnili da mu za automobil nisu mogli javiti ranije zbog navodne greške koju je neko u policiji napravio pri unosu identifikacionog broja njegovog vozila u bazu podataka pronađenih vozila. Kaže da je razočaran i da mu izgleda kao da nije bilo prave akcije pronalaska njegovog ukradenog vozila.
Vraćanje automobila na autootpad

Nakon policijske akcije iz 2007. godine Mati Šimiću je suđeno na Općinskom sudu u Ljubuškom. Sud mu je oduzeo sva vozila čiji su vlasnici tokom istrage identificirani.

Međutim, ona nisu vraćena vlasnicima jer se Šimićeva odbrana žalila na presudu Kantonalnom sudu u Širokom Brijegu. Sudija Katica Artuković, koja je vodila prvostepeni postupak, kaže da se radilo o dokaznom materijalu koji se čuva dok se postupak pravomoćno ne okonča.

Prvostepenom presudom u oktobru 2010. godine Šimić je osuđen za krivična djela prikrivanja stvari pribavljenih krivičnim djelom i pripremanje krivičnog djela na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i osam mjeseci. U drugostepenom postupku Sudsko vijeće Kantonalnog suda u Širokom Brijegu donijelo je oslobađajuću presudu. Prema navodima iz te presude Tužilaštvo nije dokazalo da je Šimić znao da su vozila i drugi predmeti ukradeni.

Širokobriješki sud je naredio da se svi oduzeti automobili i autodijelovi moraju vratiti Šimiću. FUP, u čijoj nadležnosti se nalaze ukradena vozila, odbio je izvršiti tu naredbu. Umjesto toga uputili su dopis Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH, nadležnom tijelu za pravosuđe, žaleći se na ovakvu odluku Suda. Do sada nisu dobili nikakav odgovor.

Iz FUP-a kažu da su uputili pritužbu, jer je utvrđeno da su vozila i drugi pronađeni dijelovi na Šimićevom otpadu ukradeni te da je vještačenjem nesporno utvrđeno da je na tim vozilima izvršeno krivotvorenje identifikacionih brojeva.

Iako nije željela komentarisati odluku Kantonalnog suda, sudija Artuković objašnjava da se ukradeno vozilo ne može vratiti počiniocu.

„Bilo bi najpoželjnije da se to vozilo vrati vlasniku“, kaže Artuković.

Ona objašnjava da vlasnici mogu pokrenuti parnicu u kojoj bi vještačenjem bila utvrđena visina štete na vozilima koja su godinama propadala na policijskom depou.

„U principu, to bi na kraju trebalo pasti na teret proračunskih sredstava“, kaže Artuković.

U ponovljenoj policijskoj akciji u decembru 2012. godine Federalna policija je ponovo kod Šimića pronašla ukradene automobile. Na autootpadu Mate i njegovog brata Blage pronađeno je više od 30 automobila za koje postoji sumnja da su ukradeni. Kod Šimića su pronađeni i bjanko dokumenti za vozila, ali i oko 12 kilograma droge kanabis, eksploziv i veća količina drugog oružja. Dan poslije hapšenja svi su pušteni iz pritvora.

Državni tužilac Saša Sarajlić, koji je tada vodio akciju, odlučio je da neće saslušati osumnjičene, niti će zatražiti određivanje pritvora, uprkos upozorenjima policije da Šimić sa slobode može ugroziti istragu, utjecati na svjedoke i uklanjati dokaze.

Sredinom aprila u predmet je uključen tužilac Dubravko Čampara. Šimići su ponovo uhapšeni pod optužbom da su planirali ubiti policijskog komesara Zapadnohercegovačkog kantona. Policija je i tada na Šimićevom otpadu pronašla još deset automobila za koje sumnja da su ukradeni.

Danas su obojica u pritvoru gdje čekaju eventualno podizanje optužnice.

(cin.ba/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/av)