Građani Sarajeva i visoke državne delegacije danas su polaganjem cvijeća, minutom šutnje i učenjem Fatihe, obilježili 18. godišnjicu masakra u kojem je ubijeno 43 i teško ranjeno 84 građana Sarajeva 1995. godine, javlja agencija Anadolija.

Minobacačka granata koja je eksplodirala kod sjevernog ulaza u sarajevsku Gradsku tržincu ispaljena je sa agresorskih položaja iz pravca Trebevića.

Suze, bol i tuga vidjeli su se na licima prisutnih, koji su došli da odaju počast nevino nastradalim Sarajlijama.

Među brojnim visokim zvaničnicima i delegacijama koje su položile cvijeće na spomen-obilježje ubijenim Sarajlijama bio je predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić, savjetnik člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića Haris Bašić, premijer Kantona Sarajevo Suad Zeljković, predsjedavajući Predstavničkog Doma Parlamenta FBiH Fehim Škaljić, predstavnici predsjednika i potpredsjednika FBiH, delegacija Vlade FBiH, gradonačelnik Grada Sarajeva Ivo Komšić i dogradonačelnik Aljoša Čampara, delegacija Udruženja civilnih žrtava rata Kantona Sarajevo, Udruženja roditelja ubijene djece Sarajeva, te delegacije opština Centar, Stari Grad, Novo Sarajevo, Novi Grad, JP Tržnice pijace.

"Ne može se dati utjeha onima koji su izgubili svoje najbliže, čak ni nakon ovoliko godina", kazao je predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić. Naglasio je kako je "važno da odgovorni, koji još uvijek nisu svi procesuirani, dođu na red da odgovaraju".

"Nakon ovoliko vremena u BiH, zemlji koja živi u miru i hoće da bude članica Evropske unije i NATO-a, ljudi koji su odgovorni za ovo još nisu procesuirani. Siguran sam da će, nažalost, nakon puno vremena, pravda ipak doći na svoje i da će ljudi koji su izgubili svoje najmilije bar u tom smislu biti zadovoljeni. Osamnaest godina je puno, kao cijeli jedan život, pa se zapitate koliko to ima smisla. Ali tragati za pravdom uvijek ima smisla i nikad ne treba stati", poručio je Komšić.

Amira Topčagić izgubila je majku Halidu Cerić kobnog 28. avgusta 1995. godine. Sjeća se kao da je danas bilo kada je majka nazvala da joj kaže da ide kupiti potrebne stvari za ramazan, izašla je iz tržnice, zakoračila i granata je pala.

"Svake godine dolazim ovdje. Bila sam mnogo vezana za majku. Taj dan sam i ja ranjena, išla sam da je tražim, jer je bila među neidentifikovanim, i granata me je pogodila. Sedam dana prije masakra, svake godine, je sanjam", kazala je kroz suze Topčagić.

Teškim glasom i sa suzama u očima, Nermin Crnčalo prisjetio se danas tog strašnog dana i odao počast svojoj majci, koja je nastradala u masakru. Sjeća se majke svaki dan, a stalno proživljava isto.

"Svaki ponedjeljak mi je isti. Pola mog života je nema. Bol i tuga stalno su tu. Praznina, nema je... Ali joj se želim zahvaliti na svemu što mi je pružila do tad. Hvala joj", rekao je Nermin.

U masakru 28. augusta 1995. godine kod Gradske vijećnice ubijeni su: Omer Ajanović, Hidajet Alić, Salko Alić, Zeno Bašević, Husein Baktašević, Sevda Brkan-Kruščica, Vera Brutus-Đukić, Halida Cepić, Paša Crnčalo, Mejra Cocalić, Razija Čolić, Esad Čoranbegić, Dario Dlouhi, Salko Duraković, Alija Dževlan, Najla Fazlić, Rijad Garbo, Ibrahim Hajvaz, Meho Herceglić, Jasmina Hodžić, Hajrudin Hozo, Jusuf Hašimbegović, Adnan Ibrahimagić, Ilija Karanović, Mesudija Kerović, Vehid Komar, Muhamed Kukić, Mirsad Kovačević, Hašim Kurtović, Ismet Klarić, Masija Lončar, Osman Mahmutović, Senad Muratović, Goran Poturković, Blaženka Smoljan, Hamid Smajlhodžić, Hajro Šatrović, Samir Topuzović, Hamza Tunović Ajdin Vukotić, Sabaheta Vukotić, Meho Zećo i Narima Žiga.

(Agencija Anadolija/ng)