Izvor: Jutarnji list

Kada je prije tri godine bosanskohercegovački pjevač narodne muzike Halid Bešlić zaražio hrvatsko državljanstvo, dobio je odbijenicu. Hrvatsko ministarstvo kulture zaključilo je da Bešlić nije pridonio hrvatskoj kulturi.

Taj slučaj ponovno je postao aktualan, nakon što je 625 osoba ove godine dobilo hrvatsku putovnicu, a među njima i Bešlićev sunarodnjak, ugledni glumac Emir Hadžihafizbegović. Za Bešlića je to davno zaboravljena priča, u njega nema ni najmanje jala, zavisti prema drugima, ali se i dalje ne slaže s mišljenjem Ministarstva.

Zašto ste zatražili hrvatsko državljanstvo?

Prvo zbog popularnosti koju tu uživam a, drugo, htio sam pokrenuti neki biznis. A i s hrvatskom se putovnicom putuje puno lakše.

Imali ste u planu i kupiti nekretninu?

Ma neku kuću na moru, ili apartmane. Mali hotel, nešto što bih iznajmljivao. Ali ništa veliko. Nisam ja neki biznismen, živim iznad prosjeka, ali nije to ništa posebno, nemam ja mnogo novca.

Je li vas iznenadila odluka hrvatskog Ministarstva kulture?

Da. Makar bi meni svaki hrvatski predsjednik dao državljanstvo da sam ga direktno zatražio i bez njih. Ali nisam htio koristiti svoj utjecaj, popularnost, već sam želio, kao običan građanin, ići normalnim, regularnim putem. Ma nije to meni važno, bitno mi je da me tu ljudi vole. Nastupam više u Hrvatskoj nego u Bosni.

Kako komentirate stav Ministarstva kulture koje je zaključilo da vaš rad nije pridonio hrvatskoj kulturi?

Možda i nije. Ako tako oni misle, to je njihovo mišljenje, pravo. Oni a priori proglašavaju da je sve glumačko kultura, a ono što je glazbeno nije.

Što je tačno pisalo u obrazloženju?

Da nisam napravio ništa za hrvatsku kulturu. A ja sam prije toga nagrađen priznanjem za pjevača zabavne glazbe godine u Hrvatskoj. Bilo je to u Opatiji, a tamo su bili i Tony, Severina, Nina Badrić...

Osjećate li se zbog toga diskriminirano, s obzirom na to da su vaši sunarodnjaci Edo Maajka i Emir Hadžihafizbegović dobili hrvatsko državljanstvo?

Smatram da su obojica vrhunski umjetnici. Kada je u pitanju rap, Edo Maajka je prvi na Balkanu, a Emir je jedan od najboljih glumaca na Balkanu.

Koja je, po vašem mišljenju, vrijednost narodne muzike?

Temeljna, sve su muzike uvozne, samo je narodna autentična na ovim prostorima. Sve ostalo se zalijepilo, čak i ona ozbiljna je došljačka. Samo narodna je naša. Naravno da, kao i svugdje, i tu ima svega, i dobrog i lošeg. Ali samo po narodnoj mi možemo biti prepoznatljivi, a u svemu drugome smo tek loša kopija originala.

Jeste li reagirali, žalili se na tu odluku?

Nisam, ma što ću se žaliti? Već bih i zaboravio na sve to, da ponovno medijski nije pokrenuta cijela priča.

Planirate li ponovno pokrenuti postupak?

Ne planiram, šta ću ga ponovno pokretati? Sve ima svoje vrijeme. Tada sam zatražio, bilo je to nakon mojih velikih uspjeha u Hrvatskoj. Imam i njemačke papire, neograničenu dozvolu za rad. Sve bi bilo drukčije da sam državljanstvo zatražio kada je počeo rat. Mogao sam ga dobiti među prvima, ali tada sam bio u Njemačkoj i nije mi bilo potrebno, a poslije su se kriteriji povećavali, što je normalno.

Imate li u Hrvatskoj neograničenu dozvolu za rad?

Nemam neograničenu, ali je stalno produljujem. Slični su zakoni pa mislim da mogu na osnovu toga isto tako dobiti i tu, stalni boravak ili nešto slično.

(Jutarnji.hr, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)