Vlatko Glavaš proslavljeni je fudbaler iz Bosne i Hercegovine. Cijenjen je u Njemačkoj, gdje je napravio zavidnu karijeru u Bundesligi, ali i završio trenersku školu, nakon koje dugi niz godina uspješno plovi i trenerskim vodama. Od prošle godine je u politici. U novembru postao je  vijećnikom u Općini Bugojno, a od 22. jula ove godine imenovan je za predsjednika Općinskog vijeća Bugojno.

„U politiku sam ušao na nagovor prijatelja, ali i sa velikim ambicijama. Ne mislim sjediti prekriženih ruku. Radio sam, radim i radit ću za dobrobit svoga grada i svih sugrađana  Bugojanaca ovdje i u svijetu“, rekao je u razgovoru za agenciju Anadolija (AA) Vlatko Glavaš, političar i sportista.

Čovjek koji je bio kapiten BiH u duelu sa slavnim Brazilom 1996. godine svjestan je, kako kaže, težine zadatka i izazova koji ga čekaju u politici.

„Da nisam spreman i sposoban da se nosim sa svim ne bih se ni hvatao politike. Nažalost, moj grad je poslije rata stvarno upao u rupu, a prije bio je najrazvijenija općina bivšeg sistema. Naša Iskra bila je prvoligaš, ovdje je odmarao Tito, u Bugojno su dolazili svjetski državnici… Nesretnim ratom sve je otišlo naopako. Bio sam 22 godine u Njemačkoj i to više nisam želio, niti mogao gledati. Sa ljudima sa kojima surađujem u politici ovaj grad želim vratiti na pravi kolosijek“, kazao je Glavaš, dodavši:

„Nije lako, ali nije ni nemoguće. Ljudima treba osigurati više radnih mjesta i to je prioritet svih prioriteta. U Općini Bugojno nema više međunacionalnih problema, i ona može biti primjer suživota. Napravljeni su veliki pomaci po tom pitanju. Osobno želim da se u ovaj grad vrate ako je moguće svi njegovi prijeratni stanovnici. Da bi se oni odlučili na povratak i životni standard mora biti bolji. U svakoj utakmici igrao sam na pobjedu, tako će biti i u politici“.

Bivši fudbaler Iskre, Fortune iz Dizeldorfa, Osijeka… smatra i da se mora zaustaviti odlazak mladih iz Bugojna.

„Naša djeca završe škole u Sarajevu, Mostaru, Banjoj Luci, Zagrebu i ostaju tamo trbuhom za kruhom. I razumijem ih. Ovdje nema posla kao tamo. Moramo napraviti ambijent da posla bude više i onda će naša djeca vraćati se u svoj grad i raditi za dobrobit Bugojna“, pričao je Glavaš, naglasivši: 

„Što se tiče ljudi koji su otišli iz Bugojna, oni se trebaju vratiti kući. Meni nije bilo ljepše u Njemačkoj, a sve sam imao. Sumnjam i da je nekom bolje u Kninu, nego li na svojoj rodnoj grudi“.

Glavaš se sjeća sretnih vremena i vjeruje da će ona opet zakucati na vrata Bugojna, ali i cijele BiH, pa i regije. Kaže da se treba više ulagati u sport, „što lokalna zajednica i čini u skladu sa svojim mogućnostima u Bugojnu“.

„Čovjek sam iz sporta i sport može napraviti procvat ove zemlje. Tamno sivilo koje se nadvilo nad svakodnevicom ljudi u BiH može se ambijentalno, ali i finansijski popraviti ako bi naša reprezentacija otišla na Svjetsko prvenstvo u Brazil naredne godine, tvrdi Glavaš. 

Glavaš je već ušao u historiju bh. fudbala. On je prvi nebošnjak koji je nastupao za državnu reprezentaciju BiH i kaže da se ne kaje što je to učinio, iako je mnogo patio zbog svog patriotskog opredjeljenja ratne 1994. godine.

„Zvao me tada Alija Izetbegović, predsjednik BiH i pitao lično da li bi igrao za BiH. Odgovorio sam predsjedniku države da drugu domovinu nemam i da nikada nisam ni pomišljao da igram za neku drugu selekciju. Roditelji, porodica, prijatelji godinama su patili zbog moje odluke. Bili su šikanirani i vrijeđani. I danas sam ponosan na svoj bh. patriotizam. Isto bih ponovo uradio. Na koncu probio sam led, a onda su moj primjer slijedili mnogi, tako da znam da sam uradio pravu stvar za svoju državu i sve njene građane“, govorio je Glavaš novinaru agencije Anadolija.

Glavašu, kako tvrdi, zbog odluke da igra za BiH u 90-im godinama prošlog vijeka „život se okrenuo i prijećeno mu je na razne načine“.

„Bila su to teška vremena i hvala Bogu za nama su. Danas imamo reprezentaciju za koju svi žele igrati i gdje se gleda samo kvaliteta, a ne kako se ko zove. Fudbalska reprezentacija BiH mora biti ponos i dika svakog stanovnika ove zemlje. To je jedina nepodijeljena institucija u BiH“, decidan je Glavaš.

I kao trener Glavaš je bio direktni sudionik „reformi“ u državnom fudbalskom timu njegove zemlje.

„Koliko sam ponosan na to što sam prvi zaigrao za svoju zemlju, toliko sam sretan i zbog činjenice da su Srbi iz Republike Srpske pristali igrati za BiH kada sam bio član stručnog štaba tadašnjeg izbornika Blaža Sliškovića. I od tada se stvaralo ono što danas imamo – jaku i jedinstvenu reprezentaciju“, kazao je Glavaš, koji je osim u reprezentaciji BiH, između ostalih, bio trener i tuzlanske Slobode, zeničkog Čelika, sarajevskog Olimpica. 

On ističe da mu je posebno drago što u posljednje vrijeme „dolazi i do ujedinjenja na navijačkom planu“.

„Stalno sam po utakmicama reprezentacije BiH i tu vidim ljude iz Gruda, Mostara, Širokog Brijega, Livna, Banja Luke, Bijeljine. Iz cijele BiH dolazimo, svi smo na okupu i navijamo za BiH. Drago mi je što sve veći broj ljudi u RS, Grudama, Širokom… navija za BiH. Ima još onih koju su oponenti svojoj zemlji i reprezentaciji, ali i oni moraju shvatiti da rezervnu domovinu nemamo. To rade i pod pritiskom određenih politika, ali i medija. Međutim, Hrvati iz BiH stranci su u Hrvatskoj, kao i bh. Srbi u Srbiji. Ma, mogu nam dati putovnice i pasoše, ali mi nismo njihovi, mi smo iz BiH. Svi u BiH moramo navijati za BiH, jer drugu domovinu nemamo! Imamo i za koga navijati, za 13. reprezentaciju svijeta“, rekao je Glavaš za agenciju Anadolija, zaključivši:

„Bio sam u jednom kafiću u Banjoj Luci i uvjerio se svojim očima da ljudi navijaju za BiH. Igrala je rukometna reprezentacija BiH i navijalo se kao u Sarajevu. Ljudi polako shvataju da drugu domovinu nemamo“.

Suživot kod Miše u Njemačkoj

Kao pozitivan primjer suživota ljudi sa Balkana Glavaš je naveo i kafić kod Miše u Njemačkoj.

„Kada sam u Njemačkoj često skoknem kod Miše, gazde iseljenika iz Srbije. Kada igra BiH stavi se zastava BiH i svi, ljudi iz svih dijelova bivše Jugoslavije, navijamo za BiH. Ako igra Hrvatska ili Srbija, onda stavimo njihove zastave i navijamo za te zemlje. Meni je nezamislivo da navijam protiv Hrvatske ili Srbije. To radim samo kada igraju protiv BiH. Isto tako, bilo bi normalno da svi ljudi iz okolnih zemalja BiH navijaju za nas, kada igramo, recimo, sa Korejom“, riječi su Glavaša.

(Anadolija/av)