Piše: Hasan HADŽIĆ

Pošavši na nedavnu tribinu Željka Komšića i Demokratske fronte u Tuzli, prisjetih se detalja od Opštih izbora 2006. godine. Nekako pred ponoć, kada su uglavnom bili poznati nezvanični rezultati, ili bar trendovi glasanja, za razne nivoe vlasti, nazvao me kolega iz Mostara i rekao da su u izbornom stožeru HDZ-a šokirani ozbiljnim izgledima da SDP-ovac Željko Komšić postane hrvatski član Predsjedništva BiH. Pošto su zbog nečega kasnili rezultati iz Tuzle koji su, valjda, presuđivali, kolegu je interesovala moja procjena kako bi se to moglo okončati. E, ako se baš na Tuzli lomi - bio sam brz i britak u odgovoru - onda moja sućut Ivi-Miri Joviću ili ko već bi tadašnji HDZ-ov kandidat za Predsjedništvo!
  
Poslije se pokazalo da je Tuzla zaista odigrala važnu ulogu u ovom svojevrsnom izbornom presedanu, ali to nije imalo nikakve veze sa HDZ-ovim tvrdnjama o svebošnjačkoj zavjeri i nekakvom strateškom zakidanju Hrvata. Ne, Tuzla je opet bila samo svoja - građanska, ne pristajući na „savršene“ nacionalne podjele i ekskluzivizme, čije posljedice su u ovom jadu i čemeru od zemlje dobro poznate. Jednostavno, Željko Komšić je dobio najveću podršku zato što je  ovaj grad smatrao da je on bolji, korisniji i dobronamjerniji za državu od ostalih na listi.

Preko hiljadu ljudi je došlo na nimalo reklamiranu, skoro poluilegalnu tribinu Inicijativnog odbora Demokratske fronte za TK u hotelu „Tuzla“. A ja sam se na samom ulazu u hotel baš pitao - može li ijedan političar, pa i taj Željko Komšić, privući i par stotina primjeraka ovog deprimiranog i raspamećenog naroda koji će htjeti da ga slušaju bar pet minuta, sve i da su idealni uslovi, a ne džehenem sa 40 stepeni, uz to  - na samo par sati prije iftara?

Tuzla je, dakle, bila svoja baš kao i na prvim višestranačkim izborima, devedesete godine, kada su „reformisti“ – politička stranka najuspješnijeg i poslednjeg premijera bivše zajedničke države, Ante Markovića - jedino u ovom gradu pomeli nacionalni blok koji je, uz izuzetak još i SDP-ovog uspjeha u Varešu, u ostalim mjestima u BiH nadmoćno uzeo vlast.

Trijumf „čistih ruku“

A na narednim izborima, 2010.  godine, u Tuzli je Komšićeva pobjeda nad rivalima, ali i nad sopstvenom strankom, bila još ubjedljivija. I ne samo u Tuzli, već u cijelom Tuzlanskom kantonu. Ako je kod prvog uspjeha akcenat, ipak, stavljan na Komšićev patriotizam i „zlatni ljiljan“, drugi put je nešto drugo bilo po srijedi. Tada je Komšić važio za rijetkog političara sa „čistim rukama“ jer, nakon prvog mandata u Predsjedništvu BiH, za njim nisu zvonila nikakava aferaška zvona.
  
To je itekako bilo značajno glasačkim masama Tuzle i Tuzlanskog kantona pošto su prethodnih godina, sa umiranjem mnogih industrijskih preduzeća u ovom kantonu, na svjetlo dana počele izbijati činjenice koje su upozoravale na sljedeće:  Privatizacijskom i svekolikom uništavanju ovog  ekonomski najpotentnijeg kantona, uz SDA i SBiH koje su decenijama hapale u tri smjene, zavidan doprinos je dala i SDP-ova Alijansa za demokratske promjene za svoje kratke, ali veoma „učinkovite“ vladavine, od 2000. do 2002. godine. Zbog toga su počele naglo da gasnu vodeće „patriotske zvijezde“, poput Selima Bešlagića, ratnog gradonačelnika Tuzle, a tadašnjeg guvernera TK-a.

Novi patriotizam

Bešlagićeva domoljubna i opća karizma bila je utemeljena u ratnim godinama na odličnoj organizaciji odbrane grada, očuvanju jedine oaze pravnog poretka u rasparčanoj BiH i na stamenoj građanskoj svijesti Tuzlaka koja nije dopuštala da se pripadnik bilo kojeg naroda osjeća manje vrijednim i ugroženijim od ostalih i u tom najdelikatnijemm vremenu. Ali, onda se sve urušilo preko noći, kada je osiljeni guverner Bešlagić borcima podrugljivo obećao i na kraju im jedino i dao „panjeve“, a za sebe, nakon značajnih položaja u pijačarskom miljeu Tuzle, herojski oslobodio i zacementirao strateške „kote“ u Cementari Lukavac. Onda je nadmoćno izgubio vlast, ali njemu vlast više i nije trebala. 
  
Ovo svakako nije jedini, ali u slučaju Tuzle i TK-a je reprezentativan primjer da je ratni patriotizam već odavno rahmetli kategorija i da se očajnički traži novi pod sloganom: Nađite mi političara koji nije krao i ja ću vam pokazati patriotu! E, baš u potrazi za tim patriotizmom, preko hiljadu ljudi je došlo na nimalo reklamiranu, skoro poluilegalnu tribinu Inicijativnog odbora Demokratske fronte za TK u hotelu „Tuzla“. A ja sam se na samom ulazu u hotel baš pitao - može li ijedan političar, pa i taj Željko Komšić, privući i par stotina primjeraka ovog deprimiranog i raspamećenog naroda koji će htjeti da ga slušaju bar pet minuta, sve i da su idealni uslovi, a ne džehenem sa 40 stepeni, uz to  - na samo par sati prije iftara?

Smrt fašizmu i kriminalu!

„Sa fašistima i kriminalcima nećemo razgovorati!“, već u holu me, preko zvučnika, dočekao mirno-lijeni Komšićev glas i euforičan aplauz nekoliko stotina onih koji nisu uspjeli da uđu u dupke punu hotelsku salu. Toliki bijes se osjećao kod ljudi zbog kriminalnog okruženja koje ih guši na svakom koraku da, čak i da je  je Komšić rekao „i sa fašistima ćemo razgovarati, a sa kriminalcima nećemo“, što se meni u prvi mah i učinilo, opet ovacije ne bi izostale. Pa, ne daje li i antifašistička Evropa sada u Srbiji izrazitu prednost aktuelnoj Vučićevoj borbi protiv državne mafije u odnosu na dojučerašnju đavolju prošlost?  U svakom slučaju, nije bilo ni traga onom starom „ljiljanovskom“ patriotizmu, Željku kao najmirisnijem „bošnjačkom cvijetu“, Dodiku kao mrskom zlotvoru i stoljetnom neprijatelju...Ne, ne! Fronta okreće front prema banditima, kriminalcima, narodnim krvopijama..., ma gdje i ma ko bili, i vezat će zastave u čvor sa svima koji se pridruže borbi protiv tog zajedničkog neprijatelja.
  
Dobro, ima ovdje malo i mog reporterskog nadahnuća i relaksirajuće stilizacije izrečenog, ali narednu poruku koju je neko iz publike uzviknuo, taj svojevrsni ustanički poklič, prenosim doslovno: Neka se zapamti ovaj dan koji je za Tuzlanski kanton historijski i koji ćemo obilježavati kao datum kad smo ustali PROTIV NJIH! (Gromoglasni aplauz publike u sali, u holovima, ispred hotela...).

Kad je Alija bio Tito

Komšićev trijumf nikako nije mogao zamaskirati stravičan poraz Socijaldemokratske partije na svim drugim nivoima, što je među SDP-ovim liderima u Tuzli i još nekim regijama doživljeno kao Lagumdžijino odvođenje stranke u propast, koje se mora zaustaviti šok terapijom – ustankom, bunom, revolucijom... Najvatreniji zagovornik te ideje, dakle tuzlanski Če Gevara, bio je, gle čuda nad čudima, Mirza Kušljugić, nešto prije toga ambasador BiH u Ujedinjenim narodima i zakleti Lagumdžijin intimus.rodima i zakleti Lagumdžijin intimus.

A tribina je već odavno bila završena, kada sam jedva uspio ući u salu i prisustvovati uistinu dirljivom prizoru: starice, pioniri, omladinci, ratni vojni invalidi u kolicima... strpljivo su čekali u redu da se slikaju zagrljeni sa svojom novom velikom političkom nadom – Željkom Komšićem. Takve scene u Tuzli nisam vidio još od predizbornog skupa SDA na stadionu Tušanj u jesen 1996. godine, kada je Alija bio Tito za kantonalno glasačko tijelo, naravno nikad i za Tuzlu. 

Željko Komšić je u Tuzli pokazao da zaista može podići ustanak PROTIV NJIH, a razmjere i ishod ustanka zavisit će, prevashodno, od izbora saboraca u glavnom i regionalnim ustaničkim štabovima. To je već znatno teži dio misije, no prije komentara o tome, želim podijeliti s vama sjećanje na tragikomičnu sudbinu jednog ranijeg ustanka, prisno vezanog sa ovim Komšićevim, i takođe iniciranog u „ustaničkom“ hotelu „Tuzla“, nekoliko mjeseci nakon Opštih izbora 2006. 

Kušljina buna

Naime, tadašnji Komšićev trijumf nikako nije mogao zamaskirati stravičan poraz Socijaldemokratske partije na svim drugim nivoima, što je među SDP-ovim liderima u Tuzli i još nekim regijama doživljeno kao Lagumdžijino odvođenje stranke u propast, koje se mora zaustaviti šok terapijom – ustankom, bunom, revolucijom... Najvatreniji zagovornik te ideje, dakle tuzlanski Če Gevara, bio je, gle čuda nad čudima, Mirza Kušljugić, nešto prije toga ambasador BiH u Ujedinjenim narodima i zakleti Lagumdžijin intimus. Poznat je kao neko ko se udarnički klonio bilo kakvog „talasanja“ i predvođenja ičega izuzev istrajnog boja za svoje interese, najprije u ratnom logističkom centru Tuzla, što zavređuje posebnu priču, a zatim na Elektrotehničkom fakultetu i unosnim političkim funkcijama. A sve je to bilo sjajno upakovano u oblandu nevinosti i finoće koja je imala odličnu prođu i kod tuzlanske ljevičarske raje, i kod SDA-ovog vrha koji ga je, ne slučajno, zadržao u Njujorku, i kod Lagumdžije koji ga je vazda tetošio kao potencijalno najozbiljnijeg stranačkog rivala. Svima su bila puna usta „Kušlje“.
  
Ustanak je dogovoren u ponoć, u najdubljoj konspiraciji, a bili su prisutni skoro polovina članova Predsjedništva SDP BiH, neki privrednici i lobisti općih namjena, zatim sarajevski medijski autoriteti koji su trebali da ublaže odanost Bakira Hadžiomerovića Zlatku, pa i ja sam, kao neki kurir za prenošenje ustaničke baklje na par neodlučnih regija, uz pomoć tamošnjih jataka, revolucionarno nastrojenih kolega-novinara.

Što propusti Starina Novače...

Molim vas, dragi čitaoci, da mi oprostite što ću izostaviti ostala imena i ostati samo na ovlašnim informacijama, jer ne smijem kvariti dragocjeni posao izdavačkoj kući koja će naredne, predizborne zime objaviti knjigu-stenogram o ovom ustaničkom dogovoru sa svim detaljima, historijskim fotografijama i audio-snimkom. Pričalo se i o nekom tajnom video-snimku, s tim što ja takav nikad nisam vidio i nisam siguran da li postoji. Ali, za ovu kolumnu i njene ključne poruke, i ovo je sasvim dovoljno.

Elem, nikada o Šefu SDP-a toliko i tako ružnih i teških riječi nisam čuo ni od najljućih neprijatelja iz protivničkih stranaka i medija, kao što sam te večeri od pola njegovog rođenog Predsjedništva. Počev od Starina Novaka pa do Djece Grujica, svi su imali svoje ispovijesti i svoje ljute rane od navodnih napada, zavjera i spletki Velikog Šefa, očito naročito hornog za pojedinačna mučenja. Gušili su se u suzama, cviljele su napaćene SDP-ovske duše, šikala je bol skrivana i zatomljivana punu deceniju, otkako je Šef naslijedio svog prethodnika i počeo da tlači i harči. A u svemu je prednjačio Kušljo. 

-nastavit će se -

(DEPO PORTAL/portal24h.ba)