Piše: Omer ČEVRA

Kada je Alija Izetbegović potpisao dejtonski sporazum, on jeste zaustavio krvoproliće koje se odvijalo između 1992. i 1995. godine; međutim, istovremeno, ukinuo je međunarodno priznati Ustav Republike Bosne i Hercegovine, prema kojem je Bosna i Hercegovina sastavljena od ravnopravnih građana i naroda, te prema kojem narodi moraju biti biti zastupljeni proporcionalno u odnosu na njihovu brojnost prema popisu iz 1991. godine.

Ukidanjem jedinog legitimnog i građanskog ustava BiH, Alija Izetbegović je pristao na ukidanje građanske Bosne i Hercegovine, odnosno na stvaranje konsocijacijske BiH. Dejtonski sporazum nije ustav, nego mirovni sporazum ili svojevrstan ugovor.

Ovim ukidanjem jedinog legitimnog i građanskog ustava BiH, Alija Izetbegović je pristao na ukidanje građanske Bosne i Hercegovine, odnosno na stvaranje konsocijacijske BiH. Dejtonski sporazum nije ustav, nego mirovni sporazum ili svojevrstan ugovor. Taj ustav do danas nije potvrđen od Parlamentarne skupštine Bosne i Herceovine! Naime, tadašnje rukovodsvo SDA, neovisno o motivima, prihvatilo je  podjelu Bosne i Hercegovine na dva entiteta, te na taj način nagradila politiku koja je sprovela genocid, sto je potvđeno i presudom međunarodnog suda pravde u Hagu, te također pristala na podjelu jednog od ta dva entiteta na kantone, kako ne bi, ne daj bože, ispalo da su su Jadranko Prlić i ekipa Herceg Bosne džaba napravili etničko čišćenje, a da su za svoje zločine ostali nenagrađeni teritorijom.

Bosna i Hercegovina, dakle, nije više građanska, prema konceptu jedan čovjek jedan glas, niti kao takva može otići u EU! Ona je po svojoj definiciji i aneksu mirovnog sporazuma, koji je i de facto i de jure jedini legitimni dokument prema kojem ova država funkcioniše, zapravo višenacionalna konsocijacija, što znači da je njena temeljna svrha garancija pariteteta naroda u smislu zajedničkog upravljanja! To je dakle činjenično stanje BiH, a rješenje za normalnu budućnost i prospritet leži upravo u  iznalaženju adekvatno izbalansiranih reformi koje bi usitinu i faktički osigurale ovu novu državnu dimenziju, prema kojoj narodi moraju biti ravnopravni u kontekstu koncepta višenacionalne konsocijacije, tj. zajedničkog upravljanja ili pariteta.

Dok neki pokušavaju da ožive građansku Bosnu i Hercegovinu, oni zapravo samo jačaju hrvatsku i sprsku homogenizaciju, pa ako hoćete i nacionalizam! Zašto samo unutar bošnjačkog naroda postoji konflikt ili kriza nacionalnog identiteta? Ta kriza identiteta nacionalne pripadnosti zapravo je samo konfuzija i tajna želja koja je prisutna unutar najbrojnijeg naroda u BiH za građanskom državom, u kojoj će se prirodno i Bošnjaci najviše pitati! To je ista želja kao i želja Srba u (ex)Jugoslaviji koji su insistirali za ostanak u „zajedničkoj“ građanskoj državi, u kojoj će srpski narod biti najbrojniji, te se samim timi najviše pitati! Kako je ta priča završila svima je poznato!

Zašto se ni jedan Srbin, a niti i jedan Hrvat na dolazećem popisu neće izjasniti kao ostali, Bosanac, pravoslavac, katolik, Hercegovac, nego isključivo Hrvat ili Srbin?!? Pa zato jer su manjina u ovoj državi, zato jer postoje opravdani kolektivni strahovi za majorizacijom od strane brojnijeg naroda! Kada dva puta zaredom, brojniji narod svjesno bošnjačkim glasovima nameće hrvatskog člana predsjedništva Hrvatma, sasvim je razumljivo zašto će se svaki Hrvat isjasniti kao Hrvat na predstojećem popisu, a ne kao ostali! Ne treba, naravno, oduzimati pravo građanima da se izjašnjavaju na način kako se osjećaju, to je njihovo ljudsko pravo, i sasvim legitimno prema svim međunarodnim poveljama o ljudskim pravima!

Međutim, postavlja se pitanje kome je najviše u interesu da se najbrojniji narod prepolovi, pa da se nakon popisa pokaže da su zapravo u BiH Srbi najbrojniji?!? Neshvatiljvo je da nakon što nikada u historiji „muslimani“ sa ovih prostora nisu imali institucionalno zagarantovani nacionalni identitet, odnosno nakon što su uvijek bili ponižavani i svrstavani u vjersku kategoriju, a ne narodnu, što Dodik i danas radi kada Bošnjake naziva muslimanima, i dalje mnogi građani ne shvataju važnost jakog, izraženog i homogeniziranog nacionalnog identiteta! Bošnjački narod, kroz svoju dugu i trnovitu historiju, neovisno od današnjeg teškog ekonomskog stanja, nikad nije bio u manje lošem položaju kao narod, nego danas, odnosno uvijek je bio u gorem, jer nikad kao narod institucionalno nije ni postojao!

Zbog toga, ne smije se nasjedati na priče o „Bosancima“ kao četvrtoj nacionalnoj kategoriji! Ta priča je ideološki konceptuirana od Dobrice Čosića i Srpke akademije nauke i umjetnosti, sa krajnjim ciljem da se u miru postigne ono što nije moglo u ratu, odnosno razvijanje bošnjačke nacije, samo sto se to tada pokušalo tenkovima i etničkim čišćenjem!

Danas su nekadašnji četnici, ipak, postali demokrate, pa shodno tome i demokratski nastoje razvaliti bošnjački narod!

(DEPO PORTAL/aa)