Izvor: Dani/ Autor: Vuk Bačanović

DANI: Izabrani ste nedavno za predsjednika HDZ-a 1990. Stranka je do sada svoju politiku vodila u okvirima hrvatskog bloka. Koliko će se ova pozicija nijansirati sada kada ste Vi predsjednik? Koja je to bila pozicija Bože Ljubića, a koja je Vaša danas?

Pa vidite, ja sam već od najave kandidature koja je bila na Dan Evrope, do danas vratio HDZ 1990 u središte političkih zbivanja u BiH. Mislim da se tu krije najveći dio odgovora. Znači ono što ja osobno želim, a dobio sam za to mandat, demokratski čist kao suza, jest transparentna kandidatura, konkurencija, tajno glasovanje, više kandidata, komunikacija s javnošću, ne samo članstvom i strankom plus međunarodnim, ključnim, faktorima i partnerima... Sve se to odigralo u jednom kratkom vremenu i prepoznato je kao jedna vrsta novog demokratskog iskoraka.

DANI: Šta je tu prepoznato? Možete li tu biti malo konkretniji?

To je znači promjena paradigme. To je ono što ja želim i svim bićem živim i što pokušavam prenijeti. Vidjet ćemo koliko ću uspjeti. I ja i stranka. Naravno niko ne može sam, a to je promjena paradigme koja je ovu zemlju prikovala debelo na dno svih zbivanja u Europi. A to je paradigma konfrontacije, konflikta na dnevnoj osnovi, manipulacije bilo sa državnim, bilo sa nacionalnim, bilo sa bilo kakvom vrstom identiteta ili ciljeva, izbjegavanje kontinuiranog dijaloga, institucionalnog pristupa i činjenica, dakle da se kompromis ovdje doživljava kao slabost. Ja želim, dakle, tu paradigmu da mijenjam.

DANI: Koja su to politička oružja koja ćete koristiti? Imamo sistemske slabosti i SDP je obećavao da će odblokirati i mnoge stranke su to obećavale. Vi ste rekli, komentirajući susret Dodika i Čovića, da ćete izbjegavati takvu politiku dva protiv jednog i slične kombinacije. Koje su to, u ovako postavljenom političkom sistemu, načini i političke poluge kojima se to može izbjeći?

Pa to je izvanredno pitanje. Prvi put, ustvari, dobijam takvu vrstu pitanja. Slažem se da je reduciran i prostor i instrumenti, eto ja bih nazvao to instrumentima, za realizaciju jedne takve nove političke paradigme koja ustvari znači dijalog i znači javnost. Javnost smatram najznačajnijim instrumentom, odnosno jednim od najznačajnijih instrumenata i transparentnost zauzimanja političkih stajališta, i odgovornost u njihovoj implementaciji odnosno realizaciji. U smislu otvorenog izazova i bačene rukavice svima ili će prihvatiti jednu takvu vrstu pristupa ili će odlaziti u defanzivu, a tu javnost treba biti najznačajniji korektiv plus, naravno, i partneri i standardi koji se nameću na europskoj agendi. Jer tako su i druge zemlje tranzicijski morale proći tu vrstu katarze. Jer mi sami to, objektivno, ne možemo napraviti, ali možemo stajući na europske tračnice, što se izbjegava od određenih krugova uporno, jer njima status quo odgovara, dolazimo onda na dnevnu provjeru ko prati standarde, kroz koji zakon, kroz koje rješenje, kroz primjenu tog zakona i kroz ukupan jedan pravni i demokratski okvir.

DANI: Kažete rukavicu u lice. Kome biste prvom sada to bacili?

Ne želim to individualno, niti personalizirati, ja ću ovaj tjedan imati, na najvišoj razini, sastanke sa svim predsjednicima stranaka. Respektiram njihovu spremnost da se u vrlo kratkom roku na najvišoj razini razgovara. I treba dati šansu razgovoru i dijalogu.

DANI: Najavili ste da ćete se sastati sa Sulejmanom Tihićem, Mladenom Ivanićem, Mladenom Bosićem i sa drugim predsjednicima stranaka. Kako ćete se postaviti prema SDA, PDP-u i SDS-u?

Ja sam sa Ivanićem već jučer imao razgovor, a u četvrtak, u Sarajevu, imat ću razgovore, osim sa SDA i SDS-om, i sa SDP-om, i vjerojatno i sa SBB-om. A već sam dobio poruku iz Banje Luke iz SNSD-a.

DANI: Kako ćete se Vi postaviti konkretno prema njima s obzirom na igru koju oni igraju, da su manje-više svi malo u vlasti, malo u opoziciji?

Prvi korak je, dakle, međusobna razmjena informacija o ciljevima. Želim jasno iznijeti ciljeve političkog djelovanja stranke na čijem sam čelu. Bez ambicije da to namećem već jednostavno da testiram spremnost u razumijevanju da se mora deblokirati ova agonija u kojoj se našla BiH. I to je moguće samo ako se pristupi ovome o čemu smo već govorili, ako se postane kredibilan u ispunjavanju rokova koji se preuzimaju, ispunjavanju međunarodnih obaveza i razumijevanju ukupne složene ekonomske, finansijske, socijalne i svake druge situacije u BiH koja postaje apsolutno neodrživa.

I vraćanje povjerenja institucijama koje su ključni instrument za rješavanje, nije sramota imati problem, sramota ga je ne rješavati. A oni se mogu rješavati samo na određenoj vrsti principa, a to je druga stvar koju ću testirati, jer bez principa sigurno HDZ 1990 nema potrebu, s obzirom na to da nema neku veliku ulogu u sadašnjoj vlasti, da preuzima odgovornost za ovako loše stanje. I dat ćemo prostora u naredna dva-tri mjeseca da se ovi prioriteti pokušaju, sa jednom novom energijom, inicijativom, fleksibilnošću, manevarskim prostorom riješiti, kada je u pitanju presuda europskog Suda i imovina i mehanizam za koordinaciju da bi dobili mogućnost da apliciramo za status kandidata, jer ako se Srbija i Kosovo povijesno dogovaraju ne vidim više nijednog minimalnog znaka da iko više ima pravo igrat se sa vremenom i neracionalno ga trošiti kada je u pitanju BiH i njen europski put, jer taj put zaista mislim da nema alternativu.

DANI: Ako stavimo po strani integracije i sve to, šta se može govoriti o politici ekonomskog razvoja BiH. Dakle, kakvo je tu Vaše stanovište i kakvu ćete zauzeti tu pregovaračku poziciju sa drugim strankama?

Da ponovim, bitna je razlika između deklarativnog i preuzimanja odgovornosti za proklamirano i to ste me u prvom pitanju pitali i na tom pitanju ja testiram vlastitu odgovornost, kao predsjednik stranke, zato sam i dobio toliku potporu. Ljudi vjeruju u taj pristup. Druga stvar, dimenzija ekonomske stabilnosti BiH je poslije ovog političkog koncepta kojeg sam izložio krucijalna. Zašto? Jednostavno uzmite podatke koliko je bilo investicija u BiH u ovoj godini. To je minimum minimuma koji ukazuje na trend drastičnog pada interesa da se ovdje investira, jer je politički ambijent apsolutno nepoželjan za investitore.

Znači, prvo je ta politička stabilnost, stajanje na europske tračnice, podakcijski plan prema NATO-u kao preduvjet stvaranja sigurnosno-političkog ambijenta za ovaj povijesni momenat kada je Europa došla direktno u kontakt s nama. Znači to je taj momenat kada se od tih fondova koje objektivno možemo početi konzumirati, do resursa koji su blokirani, uzmimo samo energetske potencijale zemlje, poljoprivredu, infrastrukturne projekte koji se rade sporo, užasno sporo i koji uopće ne valoriziraju mogućnost da se BiH spoji na najvažnije prometne koridore u Europi i tako napravi jednu vrstu promaje, koja će omogućiti ekonomski prostor koji neće biti limitiran sitnim dnevno-političkim kalkulacijama, što je sad činjenica, i naravno u interesu je ta politička stabilnost oba entiteta, da budem izravan i Republike Srpske, bez obzira što je ona institucionalno funkcionalnija, ona ima još veće probleme čak nego Federacija, gospodarski.

Dakle, prvi element je ta stabilnost i poruka – ovdje vrijedi ostajati i investirati. Drugo, strategija potjecanja energetskih resursa i na temelju energije zasnovanih gospodarskih potencijala. Imali smo nedavno kulminaciju krize s Aluminijem koji je formalno najveći izvoznik, zašto bi se ti aluminijski trupci izvozili kao i drveni vani, zašto najveći dio ne bi ostao za preradu BiH? Zašto ne bi imali deset vrhunskih tvrtki poput Aluminija koje bi se po čitavom prostoru BiH disperzirale na način da otvore proces zapošljavanja uz podjelu energije koju imamo, a koja je glavni ulazni faktor za aluminij, a nema strategije i dogovora i na koncu ulaskom u suštinsku stratešku koncepciju vlasništva od strane Elektroprivrede i drugih partnera da se to rješava.

Samo navodim jedan primjer. Ili poljoprivreda gdje pristup poticajima mora biti najveći politički imperativ na strateški način, a ne na ovaj način koji smo imali do sada. I razvijanje jedne strateške dimenzije na razini BiH, to je jedini način da se valoriziraju poljoprivredni potencijali, jer vidimo kakva su tu europska iskustva. A druga stvar je znači prekogranična suradnja. Tu imamo skoro stotinu općina na granici koja je u interakciji, samo kroz te projekte u ovoj krizi investicija možemo otvoriti jedan potpuno novi prostor i, naravno, paralelno tome, i to jasno želim podvući crtu, zato sam rekao da je reforma Federacije jedan od najvažnijih političkih prioriteta, radikalno kresanje javnog sektora koji angažira najveći dio GDP-a i ustvari postaje sam sebi svrha. A ne samo da to postaje nego se počinje urušavati i kolabirati. Tako da ove tranše MMF-a, pitanje je hoće li više moći popunjavati te rupe u proračunu ili će biti angažirane za kamate.

DANI: Nedavno je domaća ekspertska grupa pod patronatom Ambasade SAD-a sastavila više prijedloga reforme Federacije. Kakvo je Vaše mišljenje o tome?

Federacija koja je u Washingtonu, uz snažan angažman SAD-a, uspostavljena u tom trenutku kao hrvatsko-bošnjačka federacija uz konfederalni ugovor sa Republikom Hrvatskom, organizirana kroz 10 kantona, trebala je poslužiti kao model za čitav prostor BiH. Nažalost, to se nije desilo. Desila se jedna asimetrična struktura i Federacija je u jednom vremenu nakon Daytona bila pozitivni element, dinamičniji, čak je dolazila jedna pozitivna energija za razinu BiH, za institucije i njeno kapacitiranje. Ali, jednom tihom revizijom i kontinuiranim pokušajem centraliziranja, uzimanja ovlasti kantonima, a sa jednom hiperglomaznom i neučinkovitom strukturom, ona je došla u situaciju da postaje crna rupa i generator političkih konflikta. Ako tome dodamo ove eksperimente sa uspostavom vlasti bez poštivanja legitimne volje jednog od konstitutivnih naroda, šta god i kako god ko to razumijevao, to mora biti jedan važan elemenat, konsenzualni, za jednu multietničku zemlju poput BiH. Znači, ako uzmemo sve te elemente, moramo poći od činjenice da je najvažniji prioritet zaustaviti taj negativni trend kada je u pitanju Federacija.

DANI: Kako biste Vi reformisali Federaciju?

Za to treba politička volja ključnih aktera koje, nažalost, još uvijek nema, onda se tu uključuju SAD što je dobro i što sam ja pozdravio. Prvo želim reći, važno je da se taj proces otvori, ne kao kraj reforme nego kao početak reforme za BiH i drugo, mora se puno više racionalizirati ova struktura nego što su to preporuke ponudile. Jer ostanak ovakve strukture Federacije organizacijski znači, po meni, i dalje kozmetičko kresanje troškova, što mora biti imperativ i ove preporuke koje su, što se tiče integriranja, drugačijeg načina odlučivanja van pravnog okvira reforme pravosuđa, koje imaju dobre strane treba ojačati sa jednim racionalnim prijedlogom organizacije Federacije, smanjivanjem broja kantona na jedan racionalan broj, što nužno ne znači prekrajanje granica nego funkcionalizaciju o kojoj se često priča i kresanje javne potrošnje i jednu realnu decentralizaciju u evropskom smislu. To su neka fundamentalna polazišta koja ja osobno zagovaram da bi bili uspješni, da ne bi prokockali tu priliku.

DANI: Vi mislite da ovo rješenje sa pet kantona nije loše?

Ne bih sada špekulirao sa brojem kantona. Ja mislim da može biti i manji broj kantona, da to treba biti na jednoj realnoj osnovi, da taj kanton onda može odgovoriti zadaćama onih kojih se tiče, jedne autonomnosti u smislu kulture, obrazovanja i svega ostalog na evropski način, ali i funkcionalnosti. Jer ja ne vidim sada da je ijedan kanton održiv, osim možda Sarajeva.

DANI: Kako biste cijenili, u tom smislu, rad Vlade Federacije gdje sve funkcioniše metodom ucjena? Dakle, gdje Stranka za boljitak ima jednog ministra s kojim onda trguje bilo sa “crvenom” bilo sa “zelenom” stranom vlade?

Ako uzmemo taj upitnik i hipoteku legaliteta i legitimiteta pod kojim je nastala Vlada, što ne smijemo nikada zaboraviti, da je svaki taj pokušaj, prvi je bio sa Alijansom za promjene, pa ovaj sad sa Platformom, završio tako da imamo dvije vlade u vladi, da imamo skoro dnevnu komunikaciju među članovima vlade preko Ustavnog suda i imamo činjenicu da se netransparentno odvijaju čitavi procesi donošenja odluka o vrlo važnim pitanjima, resursima od interesa za sve građane u takvoj vladi. I imamo činjenicu da nemamo odgovora na najveće izazove pred kojima je Federacija od strane Vlade i imamo činjenicu da takva Vlada ne odražava novu parlamentarnu većinu. Dakle, mi želimo, HDZ 1990, od sabora, mada i prije mi nismo mogli biti identificirani kao generatori te krize, mi želimo napraviti apsolutni diskontinuitet od takvog načina odnosa. Ako to bude moguće sada uraditi, da se realizira transparentno ova volja parlamentarne većine – onda u redu, ako ne, mi se sigurno, kako sam i najavio na prvoj pressici nakon Sabora, nećemo valjati u takvom blatu i ne želimo preuzimati odgovornost i fokusirat ćemo se na 2014. na način na kojim sam ja već najavio u saradnji sa partnerskim strankama, narodnjačkim, dakle da pokušamo prije izbora uspostaviti određenu vrstu programske koordinacije, da tako nazovem, o najvažnijim politikama koje treba preuzeti i da to bude, prvi nakon Daytona, da neko prije, a ne poslije izbora dogovara određenu vrstu uloga u tom kontekstu i ako bi to uspjeli napraviti 2014. bio bi to već jedan veliki pomak, a mislim da je to jedina ozbiljna alternativa ovakvom sadašnjem stanju.

DANI: Znači treći entitet tu nije opcija?

Pa vidite, da se ne zavaravamo. Tri naroda, dva entiteta, država svih građana. Sve dok su ovakva dva entiteta uvijek će biti otvoreno pitanje i trećeg entiteta. Druga je stvar šta je realno, šta je moguće i šta je racionalno. Znači ako nije treći entitet, kao što neki govore i mnogi govore, onda šta je rješenje? Znači ja ne ulazim u stereotipe, ja ulazim u središte problema i to sam najavio na Saboru i u svim svojim istupima. Pokušaj političke marginalizacije Hrvata u BiH i njihove potpune eliminacije u jednom realnom političkom smislu po meni je propao i sad trebamo vidjeti koje je rješenje. Hrvati nisu problem, oni su rješenje. Pogotovo u ovakvom prostoru udaljavanja Sarajeva i Banje Luke na dnevnoj osnovi, kao jedan srednji put i vezivno tkivo za jedan realan pristup kakva treba biti jedna multietnička, evropska BiH, gdje Hrvati trebaju preuzeti svoj dio odgovornosti za cjelinu, za državu sa drugima i onda kroz to popraviti svoju poziciju. To je moguće institucionalno, kroz standardizaciju kolektivnih prava i indvidualnih prava, što je sada na stolu oko presude evropskog suda. Ali, isto tako, kroz racionalizaciju teritorijalne organizacije što je moguće, a da se ne prekrajaju granice nego da se funkcionalizira. Mislim da i Hrvati tu trebaju biti realni i pozitivni, a ne da ovise bilo o volji Sarajeva ili Banja Luke, nego da kroz jednu svoju autentičnu politiku doprinesu rješavanju najvećih izazova i ojačaju svoju poziciju. To je nešto što ja sada apsolutno zagovaram.

DANI: Jedan ste od rijetkih političara koji je podržao JMBG proteste. Rekli ste čak da ste u očima demonstranata mogli vidjeti nezadovoljstvo radom institucija, pa me zanima kako komentirate sve ove druge optužbe da se radilo o jednonacionalnim protestima, da je to podmetnuto, da je to upereno protiv ovog ili onog naroda?

Jučer sam bio na sjednici Doma naroda, jer je to bila točka dnevnog reda, govorio znači da apsolutno kao odgovorni ljudi, ako želimo realno promatrati našu zbilju, ne možemo gurati glavu u pijesak i reći sve je OK. Apsolutno stvari nisu u redu, institucije nisu na razini odgovornosti, a svi smo dio te odgovornosti i ja osobno kao izaslanik i kao politički djelatnik. Znači moramo se suočiti s odgovornošću za neracionalno trošenje vremena i za jedno katastrofalno stanje i standarda ljudi i ogromnu nezaposlenost, male mirovine, besperspektivnost, nepostojanje jednog realnog tržišta na kome se mladi ljudi mogu ovdje zapošljavati i činjenica da čitav pravni okvir i gubljenje ritma u toj evropskoj perspektivi pogađa ljude i da su ljudi zaista na kraju snaga i da su s tim počeli javno izražavati svoje nezadovoljstvo. I to je apsolutno legitimno i to treba biti demokratski standard i načelo i pravo. Ali, to treba odvojiti od onoga što se desilo. Ja sam se tada zadesio u zgradi parlamentarne skupštine, znači to treba odvojiti od činjenice da sve to potpuno opravdano nezadovoljstvo ne smije dovoditi u pitanje rad institucija. I to je ta distinkcija koja se mora napraviti i tu se ušlo u prostor sa tom manipulacijom. I onda su to prebacili da su protesti bili fokusirani i režirani. Ja u to uopće neću ulaziti.

DANI: Jeste li se Vi prepali te noći kada je zgrada zajedničkih institucija bila blokirana?

Stvarno se nisam prepao, ali isto tako ne možemo prihvatiti činjenicu da je 1.700 ljudi u najvišem zakonodavnom tijelu blokirano od zastupnika do međunarodnih predstavnika, i gdje nije omogućena normalna komunikacija sa vanjskim svijetom. Bez obzira na opravdano nezadovoljstvo. E, tu treba napraviti razliku, da se na baci mrlja na ljude koji s pravom protestiraju od neupitnog rada institucija. Dakle, to je jedno vrlo važno pitanje i ja vas molim da me tu razumijete. Ja sam jučer citirao izvješće ove Direkcije za koordinaciju policijskih struktura koja kaže dva sata, od 14 do 16 sati, nisu uspostavili kontakt sa nadležnim kantonalnim policijskim strukturama. Zatim, gdje kažu jasno, pismeno, da nemaju kapacitete za kontrolu takvih protesta, do nepopunjenosti vlastite... Ja sam govorio o elementima koji se ne smiju ponoviti, ali protesti se uvijek moraju omogućiti na jedan regularan i demokratski način.

DANI: Znači Vi se osjećate sigurno u Sarajevu?

Osjećam se sigurno u Sarajevu, ali sam siguran da će ovaj režim upravljanja, od sigurnosti do ukupnog rada institucija morati doživjeti redefiniranje, ako Sarajevo želi zaista zadržati potencijal jednog multietničkog i evropskog grada, što bi mnogima, na neki način, odgovaralo da to dovedu u pitanje. Ja mislim da je svima kojima je u interesu do Sarajeva kao glavnog grada Bosne i Hercegovine, da omoguće uvjete koji će osigurati neupitni rad institucija i da je to najveći politički prioritet, jer neki su jedva dočekali da kažu “tu je nesigurno”, tu je nemoguće raditi” itd.