Izvor: Oslobođenje/Autor: Vildana Selimbegović

Baveći se posljednjih dana Fabrikom duhana Sarajevo, slatko sam se nasmijala: povod je bio susret sa jednim od radnika koji je uza svu svoju muku (a progonjen je u FDS-u jer se u više navrata javno zapitao kuda direktor Edin Mulahasanović vodi Fabriku) došao da mi ispriča i priču "koju je čuo iz prve ruke".

Jedan od domaćih, fabričkih članova Nadzornog odbora, u želji da ga pridobije na stranu direktora, učeno mu je objasnio da nije problem Mulahasanović, već Vlada Federacije. "Onaj njihov (Jasmin Jaganjac; op. aut.) toliko je zavr'o da je odbio 50.000 maraka, a direktor je bio spreman platiti!". Radnik, koji svjedoči da mu je plaća bukvalno prepolovljena, priča da nije uspio sakriti šok, već je pregovarača upitao: A šta je to direktor spreman platiti? I čijim parama? Otkud mu 50.000 KM? Ama, sve je po zakonu, objasnio mu je upućeni obožavatelj Mulahasanovićevih menadžerskih sposobnosti, "FDS ima dobit, članovi Nadzornog imaju pravo na bonus". A mi, na šta mi imao pravo, upitao je zatečeni radnik mene, jer nije se s rogatim bosti, plaši se da će ostati bez posla, no nikako mu nije jasno "imaju li ti ljudi mrven obraza". Vjerujem da mu nije bilo pravo ni što sam se ja nasmijala, no kada sam mu objasnila – i on se osmjehnuo, ali s gorčinom.

Jedan od domaćih, fabričkih članova Nadzornog odbora, u želji da ga pridobije na stranu direktora, učeno mu je objasnio da nije problem Mulahasanović, već Vlada Federacije. "Onaj njihov (Jasmin Jaganjac; op. aut.) toliko je zavr'o da je odbio 50.000 maraka, a direktor je bio spreman platiti!". Radnik, koji svjedoči da mu je plaća bukvalno prepolovljena, priča da nije uspio sakriti šok, već je pregovarača upitao: A šta je to direktor spreman platiti? I čijim parama? Otkud mu 50.000 KM?

Evo zašto: epizoda koju mi je ispričao podsjetila me na gotovo identičnu, samo s drugim akterima. Negdje s proljeća 2009. najavljen je novi list u poslovanju FDS-a i to dolaskom Šerifa Isovića na mjesto finansijskog - izvršnog direktora. Isović je u FDS prešao iz BH Telecoma, gdje je slovio kao sposoban finansijski stručnjak. Sudski je vještak finansijske struke, ovlašteni revizor sa dugogodišnjim (prijeratnim) stažom u institucijama finansijske kontrole. Pa ipak su iz FDS-a nastavile stizati kontroverzne informacije o kupovini duhana čiji je glavni kriterij bio kvalitet veze prodavača s direktorom Mulahasanovićem, o čudnim duhanskim putevima koji su iz Švicarske do BiH vodili preko Makedonije i milionskim fakturama kojim se direktor rasipao. Negdje uoči izbora u BiH 2010. iz FDS-a je procurila vijest o smjeni Šerifa Isovića, koja je i objelodanjena nakon sjednice Nadzornog odbora 25. oktobra 2010. godine. Ali, nakon smjene Šerifu Isoviću su ponuđene pare da šuti!

Ponuđena mu je otpremnina, o čijoj je visini trebao pregovarati sa jednim od članova Nadzornog odbora. Razgovor, o kojem su i Dani i Oslobođenje tada pisali, tekao je otprilike ovako: "Što će ti frka? Uzmi pare i daj otkaz k'o gospodin", kazao je tada drug Član NO Isoviću. Ovaj ga je, k'o pravi finansijski stručnjak, pokušao prosvijetliti: "U mom ugovoru nema klauzule o otpremnini", rekao mu je, valjda vjerujući da je drug Član naivno uletio u cijelu priču. No, sve je shvatio nakon što ga je Član posavjetovao da zanemari ugovor, a i sam valjda ostao u šoku kada je na pitanje kako to misle isplatiti, dobio odgovor: "Ne brini, bez tragova!" i objašnjenje: "Direktor je spreman platiti!" Isović je tada odbio ponudu koja se ne odbija, Nadzornom odboru uputio 23 stranice gusto kucanog materijala upozoravajući bukvalno na najveći dio nepravilnosti, mahinacija i štete koju je Mulahasanović pravio i zbog koje je finansijski direktor i zapao u nemilost, a koju je svojim izvještajima krajem prošlog mjeseca potvrdila Finansijska policija FBiH.

Krivične prijave protiv Edina Mulahasanovića i nekolicine njegovih najbližih suradnika, danas su u Tužiteljstvu BiH, kod glavnog tužitelja Gorana Salihovića. U njima nedostaje jedan vrlo značajan dio na koji je svojedobno Nadzorni odbor upozoravao Šerif Isović: nema ciljanog presipanja novca u firmu-kćerku u Srbiji, nema sumnjivih pozajmica i svakogodišnjeg "dokapitaliziranja" beogradske ispostave, nema ni sumnjivih pozajmica koje su davane u Skopje, nema čak ni kupovine duhana za basnoslovne sume, po tristo puta veće nego što recimo u tome času ista marka duhana se prodaje na londonskoj berzi, nema čak ni obrazloženja za prekomjerno odgađanje plaćanja, nema ni uvoza duhana iz Švicarske preko Makedonije.

A nema ni Isovićevog pisma u čijem uvodu je i potvrda citiranog razgovora i rečenica: "Ja ću puno zadovoljniji izaći iz ove kompanije sa odlukom o smjeni i otkazom ugovora u džepu, nego sa u džepu nuđenom otpremninom nauštrb guranja istine i pravde pod tepih". Do tužitelja je hoće li ih biti, ali do Vlade Federacije i Skupštine dioničara je da već 22. jula odluče hoće li Edin Mulahasanović i dalje biti spreman da plaća da bi za svoje i račune svojih političkih i ostalih prijatelja FDS-ov novac završavao u tuđim, umjesto u džepovima dioničara. Jer već odavno nije riječ o 50.000 maraka, već o vrtoglavo većim sumama: u dosadašnjim krivičnim prijavama direktor FDS-a se tereti za štetu od 70 miliona KM!

Fabrika duhana Sarajevo je, uprkos Mulahasanovićevom menadžerisanju, još uvijek relativno uspješna firma. I nije nikakva tajna da njome od rata vedri i oblači SDA: upravo zato će odnos SDA spram borbe protiv korupcije i biti testiran na odnosu spram Edina Mulahasanovića. Ma šta o tome mislio Asim Sarajlić, stvari su prilično jasne – onoga časa kada politička partija ustraje u odbrani osumnjičenog za kriminal, sva priča o nacionalnim i državnim interesima pada u vodu. Naprosto zato što je bosanskohercegovački državni interes i ujedno viši bošnjački nacionalni interes da svoje kriminalce nazove pravim imenom i pošalje ih da odgovaraju za vlastita (zlo)djela. Pa šta košta da košta. Direktor i to treba biti spreman platiti.

(DEPO PORTAL/aa)