Izvor: Oslobođenje/ Autor: Samir Karač; Foto: Arhiv DEPO Portala

Belma, koja vjerovatno živi neki novi život, uvijek će se rado prisjetiti svoje nekadašnje ljubavi i sretnih trenutaka u srebreničkoj kotlini. Senaidove uspomene, nezaboravni trenuci i maštanja sa Belmom o zajedničkom životu, zauvijek su ugašeni u julu 1995. godine.

Ni oca, ni djeda

- Znam samo da se zvala Belma i da je imala jednu sestru, koja je radila kod IFOR-a u Srebrenici. Samo to znam. I znam da su živjeli u Kazanima. Poslije jula 1995. godine za Belmu ništa više nisam čula, priča nam i plače Senaidova sestra Senada Omerović iz mjesta Lolići kod Bratunca.

Razgovaramo ispred Identifikacijskog projekta Podrinje u Tuzli, gdje Senada čeka sastanak kod Rifata Kešetovića, specijaliste sudske medicine. Na sastanku će dati saglasnost za ukop brata Senaida, koji je posljednja, 409. žrtva identifikovana za ovogodišnju dženazu.

- Svi su nastradali. I djed Ismet Omerović. I otac Bajro Omerović. Evo sad sam došla da identifikujem brata Senaida. Ostale smo majka Jasminka, sestra Samira i ja. Majka je svake godine iščekivala i nije dočekala. U 59. godini je umrla, priča nam Senada.

Tragična je sudbina porodice Omerović, baš kao i hiljade drugih u Podrinju.

- Bili smo u Konjević-Polju do 1993. godine, pa smo otišli u Srebrenicu. Živjeli smo gore iznad škole, svi porodično. Tu smo bili do 11. jula 1995, kada smo se rastali ondje gdje je vezionica u Srebrenici. Mi smo otišle pješke prema Potočarima, a muškarci tamo prema Kazanima. Otišli su pješke šumama, priča nam Senada.

Tada je zadnji put vidjela djeda, babu i brata. Djed i babo su ukopani na ranijim dženazama, a brat je smiraj našao ovog 11. jula.

- Bio je dijete, bio je najbolji učenik. Učenik generacije u svojoj školi, u Mašinskom centru u Bratuncu. Bio druga godina. Znači, sad bi bio, možda, neki inžinjer, profesor... Bio je pametan, dobar dečko..., priča nam Senada, koja se sjeća zajedničkog kupanja sa svojim bracom na podrinjskoj ljepotici Drinjači, nedaleko u Kušlata.

Veli, ni ona, a ni brat nisu ništa proživjeli. Rat u Konjević-Polju. Rat u Cerskoj. Granatiranje. A onda dvogodišnja srebrenička patnja.

Bio je zarobljen

- Da su nas bar pustili da izađemo svi živi, govori nam Senada.

Prema posljednjim informacijama koje je dobila, brat Senaid je zadnji put viđen u Konjević-Polju, na lokalitetu nekadašnjeg magacina otkupa, prekoputa crkve u avliji nene Fate Orlović.

- On je zarobljen. Prolazili su u koloni iz Pobuđa prema onoj tamo drugoj strani, ispričala nam je Senada, koja danas živi u mjestu Lolići sa mužem i dvoje djece.