Mi danas imamo jednu paradoksalnu situaciju: s jedne strane imamo festival čiji rejting svake godine raste, prijave za takmičarski program stižu u sve većem broju iz cijelog svijeta, sve je veći broj ljudi koji žele da budu tima, a s druge strane radimo sa sve manjim budžetom koji se na kraju sveo na minimalne okvire koji pokrivaju tek osnovne troškove, ističe izvršna direktorica Kratkofil Plusa, Sandra Josović za Frontal. Ove godine ovaj prestižni festival kratkog filma održava se od 24. do 28. jula u Banja Luci, a s obzirom na tešku finansijsku situaciju do nedavno je bilo i upitno njegovo održavanje.

Ove godine sedmi put za redom održava se međunarodni festival kratkog filma Kratkofil Plus. U proteklim godinama šta se promijenilo u samom fokusu festivala, ali i u organizacijskom i programskom dijelu?

Od osnivanja festivala do danas u programskom smislu najveća promjena se desila 2010. godine kada je uveden program Panorama Plus u okviru kojeg se prikazuju dugometražni filmovi koje publika nema priliku da pogleda u bisokopu. Ja nisam od samog početka bila dio festivala, ali s obzirom da imam uvid u organizaciju od njegovog osnivanja do danas, i u odnosu na prošlu godinu od kada sam dio tima, u organizacionom smislu stvari su se promjenile, na žalost, na gore. Do toga je došlo isključivo zbog smanjivanja budžeta za kulturu, pa samim tim i festivalskog budžeta. Budžet s kojim danas radimo je krajnje nerealan, a to najbolje oslikava činjenica da više nismo u mogućnosti ni da obezbjedimo odgovarajuću tehniku za filmove koje bismo voljeli da uključimo u program. Mi danas imamo jednu paradoksalnu situaciju: s jedne strane imamo festival čiji rejting svake godine raste, prijave za takmičarski program stižu u sve većem broju iz cijelog svijeta, sve je veći broj ljudi koji žele da budu tima, a s druge strane radimo sa sve manjim budžetom koji se na kraju sveo na minimalne okvire koji pokrivaju tek osnovne troškove. U tim okvirima je jako teško raditi, jer ste finansijski krajnje ograničeni. Mi smo se naravno potrudili da i u tim okvirima obezbjedimo odličan program, ali uvijek može biti bolje.

Simbolično po cijeni od 1 KM na ovogodišnjem festivlau naplaćivaće se poslijepodnevne projekcije. Koliko je zapravo potrebno finansijskih sredstava za organizaciju jednog ovakvog festivala, i na koji način uspijevate obezbjediti novac?

Ove godine odlučili smo se na naplaćivanje ulaznica, jer je u ovom obliku festival postao neodrživ. Sa minimalnom cijenom od jedne marke mi nećemo finansijski spasiti festival. Zarada od prodatih ulaznica pokriće tek same troškove njihove prodaje: cijenu fiskalne kase i poreze. Ali, ulaznice će nam otvoriti šansu da apliciramo na Medija program Evropske unije koji finansijski podržava ovakve događaje, a prošle godine su odbili našu aplikaciju najvećim dijelom zbog besplatnog ulaza. Njima, kao i brojnim drugima donatorima relevantnost jednog festivala upravo dokazuje broj prodatih ulaznica, jer je to jedini jasan pokazatelj posjećenosti. Iz tog razloga, mi smo se odlučili na simboličnu cijenu koja će nam pokazati jasnu statistiku posjećenosti festivala. I na kraju krajeva - ukoliko je jedna marka za Kratkofil previše, onda zaista nema razloga da nastavimo sa radom.

Da biste radili jedan međunarodni festival, doveli goste koji su svjetski poznati, pružili im pun VIP tretman, obezbjedili najbolji mogući program, održavali kontakte sa ostalim festivalima i stručnjacima iz svijeta filma što podrazumijeva putovanja i distribuciju reklamnog materijala koji je skup, i uopšte dizali festival iz godine u godinu na viši nivo, potrebno vam je, za početak, najmanje oko 250.000 KM.

Trenutno radimo sa 50.000 KM, što je najmanji budžet do sada. To su minimalna sredstva, i zaista jedva uspijevamo da se organizujemo. Više ni ne štedimo – mi jednostavno nemamo novca za sve što nam je potrebno, i zbog toga trpi sve, počevši od programa do gostiju. Ovo je za nas prelomna godina od koje zavisi da li ćemo uopšte nastaviti raditi.

Sredstva svake godine obezbjeđujemo od naših nadležnih institucija, putem konkursa, kao i od stranih donatora, prije svega ambasada. Medija program Evropske unije već sam pomenula, a to je jedna od brojnih aplikacija koje smo ove godine podnijeli. Neke su prihvaćene, neke ne. To je takođe uzročno posljedična veza – strani donatori uvijek traže pregled iznosa u kojem nas domaće nadležne institucije podržavaju od početka do danas. Tu se jasno vidi da je svake godine riječ o sve nižim iznosima, što je nekome ko ne poznaje situaciju, dovoljno da zaključi da sama manifestacija ne vrijedi i da njen kvalitet opada. To naravno nije tačno, ali takva finansijska slika nekome ko ne zna ništa o festivalu govori da jeste.

U slučaju lošeg vremena da li ima alternativa za projekcije planirane na tvrđavi?

Naravno, ove godine smo planirali da to bude pozorište Jazavac. U svakom slučaju, publika će biti obavještena na vrijeme. Do sada smo imali sreće sa vremenom, nadamo se da će tako biti i ovaj put i da će projekcije ostati na otvorenom.

Vaš pogled na i ocjena saradnje sa nadležnim lokalnim i republičkim institucijama kulture?

Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske i grad Banjaluka podržavaju festival od samog osnivanja i mi imamo dobru saradnju sa nadležnim institucijama. Na žalost, budžeti za kulturu su generalno umanjeni, što se drastično odrazilo na festival. Mi se sada borimo da maksimalno smanjimo troškove i održimo manifestaciju. Razmišljali smo i o gašenju, jer je postalo nemoguće raditi na ovaj način, ali smo ipak opstali. Gdje će nas to odvesti, ostaje da vidimo.
Iz ovogodišnjeg programa posebno biste izdvojili šta?

Pa, prije svega, ovogodišnja takmičarska selekcija u koju su ušla 43 filma je odlična. Stiglo nam je više od 2000 prijava, tako da je konkurencija bila ogromna, i izabrani su najbolji od najboljih. Što se tiče Panorame Plus, izdvojila bih “Pussy Riot: a Punk Prayer”, dokumentarac o događaju koji je šokirao svijet, a čiji reditelji će biti i naši gosti. Preporučujem svima da pogledaju i “Čin smaknuća”, film koji sigurno nikoga neće ostaviti ravnodušnim, a festival otvaramo portretom o životu jednog glumca koji nikada nije postao zvijezda, ali je jedno od najprepoznatljivijih lica američke kinematografije.  Riječ je o dokumentarcu “Harry Dean Stanton: partly fiction”. Tu su naravno i prateći programi u Domu omladine, selekcije nekih od najboljih evropskih festivala kratkog filma, revija dokumentarnih filmova studenata banjalučke Akademije umjetnosti, i za najmlađe Junior.

Osim upoznavanja publike sa novitetima i dometima u razvoju kratkog filma, gdje vidite ulogu i značaj Kratkofila u razvoju domaćih snaga kada je u pitanju ova forma?

Kratkofil Plus mladim filmskim autorima i talentima pruža  priliku za  neformalnu edukaciju. Naši gosti prethodnih godina bila su eminentna imena iz svijeta filma, održana su brojna predavanja i master classovi i to potpuno besplatno. Svi zainteresovani na Kratkofilu imaju priliku da aktivno učestvuju u ovim pratećim edukativnim programima i putem njih da razmjene kontakte sa ljudima iz filmske umjetnosti, koji dolaze iz cijelog svijeta. Prošle godine imali smo i jedan poseban projekat - Kratkofil Punch. U okviru Punch-a,  domaći talenti koji su izabrani putem konkursa dobili su priliku da učestvuju u radionici o aktivističkom dokumentarizmu, nauče sve o snimanju jednog takvog filma, i na kraju ga i sami snime uz superviziju naših trenera. Rezultat tog projekta je omnibus koji je naišao na odličan prijem kod publike, emitovan je na BHRT i RTRS-u, a neki od kratkih filmova snimljenih u okviru Punch-a, aktivno učestvuju u festivalima u regionu. Nadamo se da ćemo u budućnosti imati još sličnih projekata, jer je riječ o jednoj zaista lijepoj priči koja mladim ljudima pruža priliku za edukaciju i promociju koja im može biti odskočna daska za budućnost.

Kratkofil Plus je nedavno postao prvi član evropske mreže za mlade filmske stvaraoce NISI MASA iz Bosne i Hercegovine. U realnosti šta znači i donosi ovo članstvo?

NISI MASA je neprofitno udruženje koje podržavaju EU, Savjet Evrope i Evropska fondacija za kulturu, a putem kojeg se otkrivaju novi talenti, razvijaju se projekti, rade se seminari i edukacije. NISI MASA organizuje razne seminare, radionice i ko-produkcijske markete za mlade filmaše koji rade na kratkim filmovima, kao i za mlade filmske kritičare koji dobijaju priliku da na velikim festivalima, kao što su Kan, Berlin, Venecija, Talin, Karlovi Vari i drugi, uče sa najboljim mentorima i pišu filmske vijesti i kritike.  U najvećem broju slučajeva, NISI MASA pokriva troškove puta i smještaja za učesnike ovih događaja. Članstvo Kratkofila u NISI MASA sada omogućava svim filmašima i budućim filmskim kritičarima i novinarima iz BiH da se prijave i učestvuju. O prednostima i aktivnostima NISI MASE govoriće i naši gosti, predavači koji dolaze iz ove organizacije i održaće predavanje u Domu omladine u Banjaluci 26. jula, tako da je to prilika za sve zainteresovane da se informišu. 

(Frontal/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/kr)