Piše: Emir Dervišefendić

Već duže vrijeme po glavi mi se mota onaj specijalac sa Discovery kanala, onaj šejtan kako ga zove moja komšinica Remza, momak koji je po mnogima prolup'o, jer, ono što radi, teško da bi mogao raditi iole pametan i priseban čovjek. Već pogađate, u pitanju je Bear Grylls, glavni junak popularne serije Survivor, ili, što bi rekli 'Preživljavanje'. Od njega smo naučili i nadalje ćemo učiti kako se izvući iz najgorih situacija, kako savladati glad i žeđ, kako se boriti protiv vremenskih nepogoda, bez obzira gdje zapali ili gdje nas neko bacio. Pristavljam vodu za kafu, uključujem televizor i naravno, pravo na kanal Discovery.

I, onda Bingo! Na programu je još jedna avantura našeg junaka. Ovaj put bacilo ga u neku Nedođiju, na gole i oštre planinske visove gdje – kako reče jedan moj prijatelj – i orao lomi nogu. Vrijeme na terenu – strava i užas. A zadatak glasi: izvući se iz date situacije, pokazati gledateljstvu kako to učiniti i što je najvažnije, šta za to vrijeme jesti i piti, kako konačno u tom pokušaju  preživjeti. Kao očaran gledam, smjenjuju se ideje i akcije koje ga svakim časom sve više približavaju izbavljenju i povratku u civilizaciju. Na kraju naš vrli momak uspijeva, sišao je nekako niz oštre planinske visove, padao je pri tome u provalije, potoke i rijeke, te na kraju ugledao svjetlo na kraju tunela.

Pokušavam tog drugara što nas uči preživljavanju povezati sa našim penzionerima. Čvrsto sam ubijeđen da onaj momak s tom populacijam ima nešto zajedničko...

Emisija je završila, dovršavam i ja kaficu. No,  stalno mi u glavi onaj momak i situacija sa isplatom penzija. Pokušavam tog drugara što nas uči preživljavanju povezati sa našim penzionerima. Čvrsto sam ubijeđen da onaj momak s tom populacijam ima nešto zajedničko. Medjutim, nikako da dokučim šta je to što ih povezuje. Dok tako razmišljam i pokušavam odgonetnuti tu zagonetku, počinje da zvoni telefon. Dižem slušalicu, na liniji je jedan dobar drugar, ribolovac.

-Jesi li čuo, jel' uplatio MMF zadnju tranšu para? – pitao je umjesto pozdrava.

-Koji MMF?

-Baš te ne razumijem! Ti kao da si ministar, parlamentarac ili privatnik, pa te taj problem ne interesuje. Onaj MMF što uplaćuje lovu, međunarodni monetarni fond...za penzije...

-Sad sam skont'o, prekinuo sam ga, vjeruj mi da ne znam...

-Reklo počet' sa isplatama penzija u petak – sad je on mene prekinuo - a onda nova vijest: budući da nema dovoljno para, prvo dobivaju oni preko pošte, a tri-četiri dana kasnije oni preko banaka. Naša banka je negdje deseta po redu za isplatu, kako čujem iz dobro obaviještenih izvora. Sve mi to miriše na onaj marifetluk iz prošlog sistema sa pomjeranjem plata, pa, malo pomalo, nestane jedna plata. To, izgleda, i nama spremaju. Šta da radimo do tada? Kako sastaviti kraj s krajem? Kako preživjeti?

Razgovor je trajao kratko, nisam mu mogao ništa konkretno reći. Razmišljam o tome šta mi reče prijatelj.  Na kraju razgovora prijatelj je, između ostalog, pitao kako preživjeti. I, evo, ovog časa konačno slažem kockice! Tako je! Sad mi je sve jasno! Povezao sam konačno momka iz emisije o preživljavanju sa penzionerima. Stvar je kristalno jasna: postoji li iko mjerodavniji na ovom svijetu da našim penzionerima pokaže najvažnije tehnike preživljavanja od Beara Gryllsa? Da ih pouči kako da prežive teške trenutke? Da dođe i održi nekoliko stručnih predavanja našim penzionerima. Da im pokaže kako da se zdravi i živi izvuku iz svake situacije. Pa čak i iz novonastale! Definitivno, nema. No, Bear Grylls je, bojim se, ipak malo podaleko i ima prečeg posla od podučavanja naše najugroženije populacije pukom preživljavanju.

No, nikad se ne zna. Možda jednog dana ipak i dođe. Iako, da budem iskren, sumnjam da bi i taj gospodin, uz svo svoje znanje i umijeće, uspio pomoći penzioneru ovdašnjem u disciplini zvanoj preživljavanje. Do tada, ja uzimam stvar u svoje ruke. Imam već mnogo ideja. Prvo upućujem penzionere da intenzivno gledaju onaj kanal i onu emisiju. Naučiće mnogo toga korisnog, naročito koje bube i  živinke u nevolji smiju da jedu, a iz onoga što vide, neka svaki za sebe i za buduće stresne situacije izvuče ono što mu se čini da je najbolje. Dalje, našoj najugroženijoj polulaciji  poručujem slijedeće:

-prvo i prvo, manite se onog sastavljanja kraja s krajem, ne znam zašto to uporno radite, na taj način gubite dragocjenu energiju i umarate se, a onda, slijedom toga, više jedete i pijete, bavite se stoga nečim konkretnijim i korisnijim!

-praktikujte svakodnevne šetnje po nekoliko sati, nakon čega ćete se osvježeni i zdravo mrtvi umorni vratiti svojim domovima i skljokati se u svoje krevete, te zaspati snom pravednika. A, ima li išta vrednije i bolje od zdravog sna? Vjerujte, vrijedniji je i od deset penzija!

-kad ste već zaspali, preskočićete jedan ili dva obroka, na čemu će vam vaš organizam biti veoma zahvalan, a usput ćete ostvariti i znatne uštede prehrambenih resursa! Što više spavate, to više beskorisnih obroka preskačete i na taj način dodatno čeličite svoje tijelo i jačate izgubljeni imunitet! Mnogo hrane ne valja, ona samo zamara i truje organizam. S tim u vezi predlažem da organizujete i takmičenje u disciplini 'preskakanje obroka'. Pobjednik je onaj ko ih više prespava!

-klonite se raznih mezetluka, naročito holesterli specijaliteta! Sudžuke, zarebnice i sireve izbacite potpuno iz vašeg jelovnika!

-i na kraju, samo još jedna sitnica, ali veoma bitna. Budući da stalno pričate o svjetlu na kraju tunela koje priželjkujete da vidite u teškim trenucima, obavještavam vas da imam genijalno rješenje i za taj problem. Kad god vam se ukaže takva želja, prošetajte laganini do tunela na Ciglanama ili nekog drugog i pogledajte kroz njega. Bilo danju, bilo noću, sasvim sigurno, ja vam garantujem, na kraju svakog od njih ugledaćete toliko željeno svjetlo!

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN)