Bošnjačka i srpska djeca na fudbalskom terenu stvaraju budućnost Srebrenice! Vratili su se iskonskom putu suživota svojih pradjedova.

Život između dva svjetska rata u siromašnom Podrinju itekako bio je težak. Međutim, ljudi u Srebrenici i okolici ni tada nisu se predavali. Trudili su se poboljšati svakodnevicu. U sportu vidjeli su jedan od puteva spasa za bolje sutra.

„Fudbalski klub Guber iz Srebrenice osnovan je 1924. godine. Desilo se to na način da su dva čovjeka, Bošnjak Selmanagić i Vujadinović, koji je bio Srbin, dali privatnu imovinu kako bi formirali klub. Od njegovih osnivača, pa preko prvih igrača i trenera, FK Guber imao je multietnički karakter. I danas je tako. Nadam se i u budućnosti“, rekao je za agenciju Anadolija (AA) Suljo Čakanović, predsjednik FK Guber. 

Idila na stadionu Gubera, koji se nalazi na ulazu u Srebrenicu iz pravca Bratunca, trajala je do aprila 1992. godine.

„Početkom posljednjeg rata prestaju aktivnosti FK Guber. No, i u danima opsade Srebrenice fudbal se igrao na školskom terenu, ali i Guberovom stadionu. Iscrpljeni ljudi, gladni i žedni borili se za opstanak, kroz fudbal i lokalne turnire nalazili su i tada trenutke za mrvice razonode“, istakao je Čakanović za agenciju Anadolija.

Jedanaestog jula 1995. godine Srebrenica je pala. U genocidu  nad bošnjačkim stanovništvom, u najvećem zločinu na tlu Evrope poslije Drugog svjetskog rata, ubijene su 8.372 osobe iz „zaštićene enklave Ujedinjenih naroda (UN)“.

„U genocidu, ali i u tri godine opsade Srebrenice ubijeni su i brojni fudbaleri Gubera. Haris Ahmetović, Safet Mehmedović, Armin Hasanbegović, Irfan Jukić, Omer Salkić, Salko Hubić… naši su bivši igrači koji su, nažalost, izgubili živote u ratu od 1992. do 1995. godine. Bili su to fini ljudi, istinski sportisti. Oni i njihove porodice dijele tužne sudbine na hiljada Srebreničana“, pričao je za AA Nermin Pašalić, bivši fudbaler, danas ekonom Gubera.

FK Guber vidao je rane više od decenije. „Plakao“ je nad nesrećom svojim igrača, trenera, funkcionera i navijača. Nije postojao na fudbalskoj karti svijeta. Iz pepela digao se početkom 2005. godine.

„Guber je i tada kao i 1924. godine za Srebreničane značio nadu u bolje sutra. Nakon obnove rada kluba vrlo brzo ušli smo u viši rang takmičenja“, sjećao se Pašalić, naglasivši:

„I 2005. godine za Guber nisu igrali samo Bošnjaci. Bili smo multietnički tim kojeg su sačinjavali i Srbi Luka Petrović, Drago i Stojan Milinković… Većina nas se poznavala od malih nogu. Fudbal nas je zbližio i nakon rata. Nije nam bilo lako. Vrijeđani smo na terenima po raznim selima. Posebno pamtim probleme koje smo imali u Čelopeku kod Karakaja. Ipak, sve smo izdržali zajednički, kao istinski dobar tim. To je jedna od najvećih pobjeda Gubera“.

Cvijetin Maksimović sekretar je FK Guber već sedmu godinu. I on kaže da se na srebreničkom stadionu pišu lijepe stranice života.

„Međuljudski odnosi veoma su dobri. U Guberu fudbal igraju i Srbi i Bošnjaci i nacionalne manjine. Ranije smo imali i Hrvata. Nacionalnost ljudi nam ne predstavlja opterećenje. Ne prebrajamo krvna zrnca“, kazao je Maksimović.

Prvi operativac FK Guber ističe i da velike nade polažu u pomladak: 

„Najvažnija stvar je što djeci pružamo alternativu. Sklanjamo ih sa ulice. Najjači smo sportski kolektiv u Srebrenici sa 70 registrovanih igrača u tri selekcije, pionirima, kadetima i seniorima“.

I u vrelim ljetnim danima na stadionu Gubera čuje se dječja graja. Dječaci FK Guber bespoštedno trče za loptom, nerijetko poslanom u rijeku Križevicu, koja teče tik iza tribine igrališta.

„Ih, izgubili smo 10 lopti ove godine. Trebaju napraviti ogradu, pa lopta neće ići u rijeku“, rekao je za agenciju Anadolija Marinko Grujičić, kadet FK Guber.

Dječak rođen 1998. godine u Srebrenici kaže da je lijepo trenirati fudbal, jer je kroz „magičnu igru“ stekao mnoge prijatelje.

„Adis, Đorđe, svi su mi prijatelji… Lijepo se slažemo. Nikada se ne svađamo. Nakon treninga i utakmica sjedimo na tribinama i družimo se, pričamo“, kazivao je dječak koji navija za Arsenal, a idol mu je Nijemac Marco Reus.

Adis Smajić rođen je iste 1998. godine kao i njegov saigrač, prijatelj i sugrađanin Marinko. Na ovaj svijet nije došao u Srebrenici. Rođen je u Tuzli, gdje su mu roditelji bili u izbjeglištvu, odakle su se u Srebrenicu vratili 2006. godine.

„Fudbal je odličan, jer sam upoznao brojne prijatelje koje ranije nisam poznavao. Nema veze ko se kako zove. Imam mnogo prijatelja u FK Guber i Srebrenici. Nema nikakvih problema. Ne svađamo se, sve je uredu“, kaže Smajić, obožavatelj FC Barcelone, ali i Lionela Messija i Edina Džeke.  

Obojica dječaka rekla su i kako znaju šta se desilo u i oko Srebrenice tri godine prije njihova rođenja.

„Znamo šta je bilo u ratu. Bez obzira na to roditelji nam govore da trebamo biti dobri jedni prema drugima. I u klubu nam to stalno ponavljaju“, tvrdili su Adis i Marinko, nakon čega su zajedno nasmijani napustili stadion u Srebrenici. 

Osmijesi se vraćaju na lica srebreničke djece. Barem na stadionu njihovog, Selmanagićevog i Vujadinovićevog FK Guber, koji će iduće godine proslaviti 90. godišnjicu postojanja. 

Cilj - postati dobri ljudi!

Cilj postojanja FK Guber prije svega je da naša djeca postanu dobri ljudi, istakao je Suljo Čakanović, predsjednik srebreničkog sportskog kolektiva.
„U našem klubu imamo djecu različitih nacionalnosti iz Srebrenice, Bratunca, Milića. Oni se sastaju i razumiju. I stariji fudbaleri, odnosno seniori se druže. Poslije utakmica i treninga nerijetko zajedno odu i na piće. U krugu stadiona FK Guber zbog svega toga vlada opšte zadovoljstvo“, decidan je Čakanović. 

Saradnja i sa klubovima iz Srbije

Guber je posljednjih godina igrao nekoliko prijateljskih utakmica sa timovima iz BiH, ali i Srbije.
„Gostovali su u Srebrenici sarajevski Željezničar, Zvijezda iz Gradačca, ali i Sloga iz Bajne Bašte, Drina iz Ljubovije, Jedinstvo iz Malog Zvornika. Imamo dobre odnose sa komšijskim klubovima iz Srbije“, kaže Čakanović.

Od Vlade RS nisu dobili ni marku


Guber danas se takmiči u Trećoj regionalnoj ligi RS – istok (četvrti rang takmičenja u BiH). Ulazak u Drugu ligu Srebreničanima je u minuloj sezoni izmakao za četiri boda.

„Za narednu sezonu želimo se pojačati i ući u Drugu ligu RS, jer klub slavi 90. godina postojanja. Opština Srebrenica finansira većinu našeg budžeta sa 40.000 KM. Ostalih 20.000 maraka nađemo od sponzora. Najviše nam pomaže Srebreničanin Muradin Pašagić, uspješni biznismen koji danas živi i radi u Slovačkoj“, kazao je sekretar Gubera Maksimović, objasnivši:

„Od Vlade RS nikada nismo dobili ni marku. Dobivali smo sredstva od državnih institucija BiH, Vlade Federacije, kao i Razvojne banke Federacije BiH. Očekujemo da i ove godine Vlada RS raspiše javni poziv na koji ćemo se opet javiti. Nemaju razloga odbiti nas. Ispunjavamo sve uslove“.

(Anadolija/av)