Mnogi tekstilni proizvođači i poznate modne marke u izradi odjeće koriste i opasne hemikalije. Zbog toga ih je kritizirala organizacija za zaštitu okoliša Greenpeace. Trgovci najavljuju bojkot proizvođača.

"Modni brendovi rijeke širom svijeta koriste kao kanale za odvod otpada", tvrdi Manfred Santen. Greenpeacov aktivist je optimističan. On vjeruje da će proizvođači odjeće ubuduće svoje majice i hlače producirati "čišće". A to znači bez hemikalija koje se trenutno koristi u procesu proizvodnje i prerade tekstilne robe.

Neke hemikalije koje koriste mogu prouzrokovati karcinom ili utječu na hormonalni sistem. "Te hemikalije u zemljama proizvodnje preko otpadnih voda iz tvornica završe i u rijekama", priča Santen.

Ali i kasnije, nakon što se odjeću izveze u druge zemlje, otrovne tvari "napuštaju" tekstil npr. prilikom pranja. Tako širem svijeta ugrožavaju opskrbu pitkom vodom i životni prostor riblje populacije. Čak i ako odjeća nije otrovna, moguće je da su u procesu njene proizvodnje korištene štetne tvari.

'Otrovni' brendovi

Sve vodeće modne marke koriste te hemikalije. To je Greenpeace dokazao u ljeto 2012. Organizacija je u neovisnim laboratorijima ispitala 141 komad odjeće iz 29 zemalja. Farmerke, hlače, majice i donje rublje.

Rezultati su šokirali Santena, a hemikalija je bilo i u dječjoj odjeći.

Uz pomoć tih hemikalija proizvođači čiste konce i odjeću. Ako one preko otpadnih voda dospiju u rijeke i mora, one (npr. APEO) su opasne i otrovne za ribe. "To je poznato već 30 godina", kaže Alex Föller, šef udruženja TEGEWA koje zastupa interese kemijske industrije koja proizvodi sredstva koje onda proizvođači tekstila koriste u obradi i čišćenju svoje odjeće.

APEO se ne mora koristiti, postoje kemikalije koje nisu otrovne, to su masni alkoholi. Iz njih ne nastaju nikakvi "otpadni" proizvodi koji su štetni za okoliš i za riblji svijet, tvrdi Föller. Njemačke kemijske firme su već 1986. dragovoljno odustale od korištenja sredstva APEO za proizvodnju deterdženata. Uporaba APEA je strogo regulirana u Evropskoj uniji. Od 2005. te se hemikalije smije koristiti samo ako one ne završe u otpadnim vodama. Ali na globalnoj razini ne postoje tako stroga pravila.

'Hemijska' moda

Greenpeace je zato predbacio modnim kućama da svoje tekstilne proizvode nepotrebno "zagađuju" tim hemikalijama. Modna branša je burno reagirala na te tvrdnje, a Greenpeace je najavio da će kontrolirati drže li se proizvođači obećanog.

Santen ipak podsjeća da su modne kuće suočene s velikim izazovima. "Oni često ne znaju koje firme, gdje i što uopće za njih prerađuju ili proizvode. Neke od njih u samo nekoliko sedmica "odgovaraju" na nove modne trendove, u rekordno kratkom roku kreiraju, proizvode i prodaju nove kolekcije.

To ne bi bilo moguće bez logističke podrške. "A tu je teško imati pregled nad time gdje se pojedine komade odjeće proizvodi", dodaje Santen.

Problem je i da je dostava komplicirana. Föller kao primjer navodi sljedeći slučaj: "Pojedini proizvođači tekstila imaju i po 100-200 firmi u Kini, Pakistanu i Bangladešu koje za njih šiju odjeću." A te firme u Aziji kemikalije za obradu tekstila kupuju od različitih ponuđača. U takvoj situaciji teško da netko može uopće zadržati kontrolu nad proizvodnim procesom.

'Čiste' hemikalije

Uptreba hemikalija koje nisu štetne ne utječu znatno na porast cijene odjeće, tvrdi Föller, eventualno se radi o dodatnim troškovima koji iznose nekoliko centi. "Ali modne firme moraju provjeravati da li se njihovi dobavljači pridržavaju novih pravila". F

öller se zato zalaže za strategiju po kojoj bi dobavljači mogli biti i "izbačeni" iz posla ukoliko se ne drže pravila "igre".

(Deutsche Welle, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)