No je li zaista tako?

Sjećanja ne moraju biti pravi pokazatelj onoga što se stvarno dogodilo, kaže poznata psihologinja Elizabeth Loftus za CNN.

Kao primjer toj tvrdnji navodi mnoge sudske slučajeve u kojima je upravo lažno sjećanje bilo presudno: Loftus kaže da na sjećanja mogu uticati policijska ispitivanja te psihijatrijske terapije, a u eksperimentu je dokazala i da se lažna sjećanja lako mogu proizvesti, prenosi Index.

1995. godine, Loftus je provela istraživanje nad 24 studenta i njihovim porodicama. Tražila je od svake porodice da joj daju tri stvarna događaja iz djetinjstva studenata, a ona je dodala i jedno lažno. Studentima je bilo rečeno da su sva četiri događaja istinita. Sedam od 24 studenata sjetili su se i lažnih događaja, a neki su čak i dodali neke svoje detalje, prenosi HRT.

Svjedočeći u mnogim sudskim slučajevima, Loftus nije mogla dokazati da blokirana sjećanja nisu prava, ali je uspjela pokazati da je moguće usaditi traumatična sjećanja koja se nisu dogodila.

Loftus također ističe i da nije potreban psihijatar kako bi nam iskrivio sjećanja. Ljudi ih mogu i sami iskriviti i to čine prilično često. Svi se mi želimo sjećati da smo malo bolji nego što u stvarnosti jesmo i to ne mora nužno biti loše, istaknula je i dodala da naučnici to zovu depresivni realizam jer depresivni ljudi imaju jasnija sjećanja.

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/dg)