Svaki peti stanovnik u Bosni i Hercegovini, ili čitavih 20 posto bh. građana, smatra da je verbalni ili fizički napad na novinare opravdan... Ovo je informacija koju je prije desetak dana objavila Fondacije Friedrich Ebert, a nakon "Istraživanja javnog mišljenja o medijskim slobodama u BiH, kvaliteti novinarstva i trendovima u medijskoj zajednici", koje je ova fondacija sprovela u saradnji sa uduženjem BH novinari.

U najmanju ruku, podaci ovog istraživanja djeluju zabrinjavajuće i alarmantno u državi u kojoj su novinari i tako izloženi samovolji političkih i drugih moćnika, te vrlo često na meti političkih i visokih državnih interesa.

Shodno zabrinjavajućim podacima navedenog istraživanja, te konstataciji da je "ekonomski i politički pritisak i pritisak javnosti na medije u porastu", DEPO portal načinio je pregled prijetnji i najbrutalnijih napada na domaće novinare koji su se desili u postratnoj Bosni i Hercegovini.    

Stradanje Željka Kopanje bio je i ostao najbrutalniji napad na jednog bh. novinara. Nakon teških operativnih zahvata amputirane su mi obje noge i promijenjena kompletna krv, a naredna 24 sata niko nije mogao prognozirati hoće li uopšte preživjeti.

STRADANJE ŽELJKA KOPANJE: Banja Luka, 22. oktobar 1999. godine, 07:45 ujutro... Strašna eksplozija odjeknula je ulicom Slobodana Jovanovića. Par sekundi kasnije, stanar iz obližnje zgrade istrčao je van i glasno dozivao pomoć. Stajao je u lokvi krvi, pokušavajući iz plavog golfa spasiti gotovo prepolovljeno ljudsko tijelo. Kada je iz olupine automobila izvukao žrtvu auto-bombe, uslijedila je još stravičnija slika - jedna noga je bila potpuno odsječena, a gornji ekstremiteti izmasakrirani. Masa koja se u rekordnom vremenu okupila prepoznala je Željka Kopanju, vlasnika i glavnog i odgovornog urednika banjalučkih Nezavisnih novina.

Stradanje Željka Kopanje bio je i ostao najbrutalniji napad na jednog bh. novinara. Nakon teških operativnih zahvata amputirane su mi obje noge i promijenjena kompletna krv, a naredna 24 sata niko nije mogao prognozirati hoće li uopšte preživjeti. Istraga je kasnije potvrdila da je pod Kopanjin automobil podmetnuta bomba razornog kalibra, koja je aktivirana daljinskim upravljačem.

Ostalo je zabilježeno i da je vlasnik 'Nezavisnih' prije atentata dobijao konstantne prijetnje smrću, te da je godinu dana ranije napadnut i pretučen u banjalučkoj kafani 'Borik'. Razlog i napada i atentata bili su tekstovi o kriminalnim skupinama u Banjaluci i Republici Srpskoj, koje su tih godina objavljivale Nezavisne novine, ali i pisanje o zločinima nad Bošnjacima u proteklom ratu.    

Policijska istraga nikada zvanično nije utvrdila ko je stajao iza atentata na Željka Kopanju.

NAPAD NA ŠTEFICU GALIĆ: Urednica portala Tačno.net Štefica Galić fizički je napadnuta 18. jula prošle godine, nakon prikazivanja filma o njenom pokojnom suprugu "Neđo od Ljubuškog". Šteficu je te noći, nešto iza 22 sata, dok je šetala rutom od svoje kuće do samostana na Humcu, presrela grupa ljudi i pretukla je.

Urednica portala Tačno.net Štefica Galić fizički je napadnuta 18. jula prošle godine, nakon prikazivanja filma o njenom pokojnom suprugu "Neđo od Ljubuškog".

Prije napada, Štefica je dobila nekoliko prijetnji zbog navedenog filma o Nedeljku Galiću, građaninu Ljubuškog koji je tokom posljednjeg rata pomagao Bošnjacima da napuste ovaj hercegovački grad i izbjegnu stradanja, a protiv prikazivanja filma najglasnije su se bunile hrvatske braniteljske udruge.

Prema informacijama iz policije, Šteficu Galić je presrela i iz 'sačekuše' napala  grupa ljudi, a fizički je na nju nasrnula jedna ženska osoba, koja joj je nanijela lakše tjelesne povrede.  

POLICIJSKO PREMLAĆIVANJE FRANE MATIĆA: Novinar „Večernjeg lista“ u junu 2008. godine brutalno je napadnut i pretučen u Stocu od strane policije, dok je obavljao svoj reporterski zadatak i izvještavao o nemirima nakon fudbalske utakmice reprezentacija Hrvatske i Turske.

Prema informacijama do kojih je došlo udruženje BH novinari, Frane Matić je na vrijeme upozorio policajce da je novinar i da je na radnom zadatku, te uredno pokazao novinarsku akreditaciju. Međutim, kada je vidio da to ništa ne znači, pokušao je pobjeći, ali su ga dvojica policajaca, pripadnika Specijalne jedinice MUP-a, sustigli i nastavili tući palicama i šakama, bez obzira što je digao ruke u znak predaje i ponovo pokazao novinarsku akreditaciju. Nakon što su "obavili posao", specijalci su jednostavno odšetali, a pretučenog novinara ostavili da leži na ulici.

Novinar Nevres Matić napadnut je od strane vlasnika trgovine u kojoj je obavljan policijski pretres, Stanka Šutala, inače čovjeka bliskog kriminalnim krugovima, koji mu je nakon fizičkog nasrtaja uništio profesionalnu reportersku opremu, te ga pokušao i zadaviti.

Ovaj brutalni incident dogodio se na očigled Matićene supruge i desetogodišnjeg sina.

Frane Matić je zadobio brojne ozljede po cijelom tijelu, nakon čega je završio na Odjelu hirurgije u Mostaru. 

OZLJEĐIVANJE NEVRESA DEDIĆA: Još jedan hercegovački novinar koji je bio žrtva brutalnog napada i to u prisustvu policije. 

Ovaj novinar Dnevnog lista napadnut je i pretučen nadomak Čapljine, 22. septembra 2010. godine, dok je obavljao svoj novinarski zadatak i pratio policijsku akciju razbijanja lanca krijumčara visokotarifne robe.

Novinar Nevres Matić napadnut je od strane vlasnika trgovine u kojoj je obavljan policijski pretres, Stanka Šutala, inače bliskog kriminalnim krugovima, koji mu je nakon fizičkog nasrtaja uništio profesionalnu reportersku opremu, te ga pokušao i zadaviti.

'SAČEKUŠE' SENADU AVDIĆU: Bh. novinar ubojitog pera, glavni i odgovorni urednik političkog magazina 'Slobodna Bosna', Sedan Avdić često je bio meta sarajevskih kabadahija ili naručenih 'sačekuša', premda se napadi na njega nikada nisu dovodili u bilo kakve (mutne) političke konotacije.

Ipak, više je nego jasno da silne prijetnje koje je primio tokom višedecenijskog novinarskog staža, kao i fizički napadi na njega i te kako imaju veze sa sadržinom njegovih tekstova.

Kada su se novinar FTV-a Avdo Avdić i nekadašnji državni tužioc Milorad Barašin sreli u Neumu prije par godina, dogodio se incident u kome je jedan od tužiočevih pratilaca umalo zadavio novinara Avdića.

DAVLJENJE AVDE AVDIĆA: Kada su se novinar FTV-a Avdo Avdić i nekadašnji državni tužioc Milorad Barašin sreli u Neumu prije par godina, dogodio se incident u kome je jedan od tužiočevih pratilaca umalo zadavio novinara Avdića.

Ovaj fizički okršaj potvrdili su svjedoci koji su se zatekli na licu mjesta, ali i ljekarski nalaz iz neumske bolnice koji je pokazao da ovaj susret bliske vrste nije bio nimalo nježan. 

Novinaru Avdi Avdiću konstatovane su lakše tjelesne ozljede, nakon kojih je napustio Neum bez obavljenog novinarskog zadatka.

PRIJETNJE BAKIRU HADŽIOMEROVIĆU I EKIPI '60 MINUTA': Dok je trajao i provocirao bh. javnost, najgledaniji politički magazin u postratnoj televizijskoj eri Bosne i Hercegovine '60 minuta' i njegov urednik Bakir Hadžiomerović biIi su konstantna 'meta za odstrjel'. Uz Bakira se i gotovo cijela ekipa koja je realizovala '60 minuta', s vremena na vrijeme, nalazila na meti kako bh. političara, tako i privrednih moćnika i raznih kriminalnih skupina.

Dok je trajao i provocirao bh. javnost, najgledaniji politički magazin u postratnoj televizijskoj eri Bosne i Hercegovine '60 minuta' i njegov urednik Bakir Hadžiomerović biIi su konstantna 'meta za odstrjel'.

Najglasnije prijetnje Bakiru Hadžiomeroviću upućivao je prvi čovjek RS-a Milorad Dodik, kao i dopisniku ovog magazina iz Banjaluke, Slobodanu Vaskoviću, kojem je nakon brojnih prijetećih poruka pretučen sin. Damiru Kaletoviću, također novinaru kontraverznog političkog magazina, nekadašnji ombudsmen BiH za ljudska prava Vitomir Popović poručio je svojevremeno da 'zaslužuje metak u čelo'.

Premda nikada nije fizički napadnut, kao ni bilo ko od njegove porodice, Bakir Hadžiomerović je godinama živio uz policijsku pratnju, što je samo po sebi dovoljna presija i atak na slobodnu mišljenja i nesmetano obavljanje novinarskog posla.  

ĆELIN ORUŽANI UPAD U REDAKCIJU 'DANA': Nešto iza 14 sati, 22. maja 1998. godine, Ismet Bajramović Ćelo i njegova družina upadaju u redakciju Dana, naoružani pištoljima...

Nakon galame, gomile psovki i prijetnji da će demolirati redakciju, Ćelo prislanja pištolj Senadu Pećaninu na čelo... U redakciji je muk, niko ne diše... Trenutak koji traje vječnost...

Nešto iza 14 sati, 22. maja 1998. godine, Ismet Bajramović Ćelo i njegova družina upadaju u redakciju Dana, naoružani pištoljima... Nakon galame, gomile psovki i prijetnji da će demolirati redakciju, Ćelo prislanja pištolj Senadu Pećaninu na čelo... U redakciji je muk, niko ne diše... Trenutak koji traje vječnost.

Slijedi dvadesetak ispaljenja i olakšanje koje niko ne iskazuje naglas, ali se jednostavno osjeti: praskaju lažni meci...

"Sljedeći put ću s tobom završiti pravim pištoljem!", objavljuje Ismet Bajramović i glavnom i odgovornom uredniku Dana prska iz vodenog pištolja u lice.

Epizoda sa Ćelom i Danima godinama se povlačila po sudu, a ostala je upamćena kao "jašarasti potez gradskog kabadahije", ali i kao najdirektnija i najopasnija prijetnja bh. novinarstvu i slobodi javnog mišljenja.

VEHABIJSKI ATAK NA EMIRA IMAMOVIĆA I PEĐU KOJOVIĆA: Kada je u septembru 2008. godinu u Sarajevu pokušao da se održi, po prvi put, Queer festival, sve je završilo vrlo neslavno, sa puno buke i bijesa, u čemu su, između ostalih, stradali i novinari koji su se zatekli na licu mjesta.

Bili su to Emir Imamović i Peđa Kojović, tada novinari magazina Dani, koje su napali pripadnici vehabijskog pokreta u BiH, smatrajući pomenuti festival uvredom za muslimane, jer se održavao u vrijeme ramazana. Peđa Kojović fizički je napadnut nakon što ga je zaskočila skupina mlađih ljudi, a kada mu je kolega Imamović pokušao pomoći, zadesili su ga udarci ozlojađenih vehabija.   

Oba novinara su gnjev mase navukla na sebe zbog otvorene podrške koju su pružili Queer festivalu.  

Umjesto komentara, Radišić je u telefonskom razgovoru Vukelića zasuo uvredama i prijetnjama, poručivši mu, između ostalog, da će ga „roknuti“. Drugim riječima, direktno mu je zaprijetio da će ga, žargonski kazano, likvidirati.

UVREDE I PRIJETNJE SINIŠI VUKELIĆU: Novinar ATV-a Siniša Vukelić zatražio je od Mila Radišića, poznatog banjalučkog biznismena, da prokomentariše odluku Vrhovnog suda Republike Srpske, kojom je za njega ukinuta oslobađajuća presuda u slučaju „Medicinska elektronika“. Umjesto komentara, Radišić je u telefonskom razgovoru Vukelića zasuo uvredama i prijetnjama, poručivši mu, između ostalog, da će ga „roknuti“. Drugim riječima, direktno mu je zaprijetio da će ga, žargonski kazano, likvidirati.

Siniša Vukelić je kao novinar razotkrio milionske afere vezane za sumnjive privatizacije i manipulacije građevinskim zemljištem u Banjoj Luci. Pisao je također i o slučaju "Medicinska elektronika“, zbog kojeg je Mile Radišić optužen za organizovani kriminal.

DISKRIMINACIJA LJILJANE KOVAČEVIĆ I DRUGI SLUČAJEVI DIRKREDITOVANJA BH. NOVINARA: Iako nije fizički napadnuta, dopisnica agencije Beta, Ljiljana Kovačević bila je na najgrublji način diskriminirana - tako što joj je kabinet Milorada Dodika uskratio stalnu novinarsku akreditaciju.

Akreditacija Betinoj novinarki nije odobrena nakon teškog verbalnog napada predsjednika RS-a na nju na konferenciji za novinare juna prošle godine, kada je Dodik pokušao da je izbaci iz zgrade Predsjedništva, tvrdeći da je "lažljiva" te poručivši joj "Briši odavde".

Akreditacija Betinoj novinarki nije odobrena nakon teškog verbalnog napada predsjednika RS-a na nju na konferenciji za novinare juna prošle godine, kada je Dodik pokušao da je izbaci iz zgrade Predsjedništva, tvrdeći da je "lažljiva" te poručivši joj "Briši odavde".

No, Ljiljana Kovačević samo je jedan od brojnih primjera diskriminisanja i diskreditovanja predstavnika medija u BiH, manira koji je postao gotovo uobičajena i ispotiha opravdana pojava u bh. državi.

Među takvim primjerima ostao je zabilježen i slučaj verbalnih prijetnji vladike Grigorija (u društvu predsjednika RS-a), i to u više navrata, novinaru BH televizije Nebojši Vukanoviću, dok gradonačelnik Trebinja, Slavko Vučurević, naprimjer, uobičava da novinare, osim vrijeđanja, gađa i diktafonima.

O prijetnjama koje se ne čuju i ne vide, a koje ovdašnji novinari direktno ili indirektno 'primaju na znanje', suvišno je i govoriti, jer bh. novinarstvo, nažalost, već odavno ide u paketu s njima.    

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/A.Hurko/aa)