Sinoć je u kafe galeriji Zvono otvorena  izložba crteža Ismeta Mujezinovića iz privatne kolekcije njegovog sina Ismara Mujezinovića i upriličena projekcija sedmominutnog filma 'Kafana' kojeg je po očevim crtežima uradio Ismar Mujezinović.

Izložba će u kafe galeriji 'Zvono' (Hamdije Kreševljakovića 17) biti postavljena do 1. juna 2013. godine, a film i večeras možete pogledati u 'Zvonu'.

Ismet Mujezinović je obilježio modernu umjetnost jugoslovenskog prostora. Bio veliki slikar i hroničar važnog istorijskog perioda ali i autor istančanog sluha za atmosferu nekih neformalnih okupljanja, koja su bila daleko od prelomnih istorijskih momenata ovjekovječenih na Mujezinovićevim slikama velikih formata.

Njegova likovna zaostavština svjedoči o nesvakidašnjem daru i lakoći stvaranja, a atmosfera kafana na crtežima koji su  postavljeni u 'Zvonu' o čovjeku koji je znao vidjeti i crtaču koji je majstorski i s lakoćom znao na papir prenijeti.

Od skromnih porodičnih ambicija da izuči zanat za fotografa, postao je jedan od najvećih slikara kojeg će ova zemlja ikada imati.

Podsjećanje na stvaralaštvo velikana iz  prošlosti, naša je obaveza danas, tim prije što vrijeme u kom živimo bolje prepoznaje neke izmijenjene kriterije.

- Za mene ne postoji mali i veliki grad. Za mene nema kulturne a time dakako ni umjetničke provincije. Postoji samo provincijalni duh i provincijalni umjetnici, govorio je svojevremeno Ismet Mujezinović.

Govoreći o crtanju u kafani, izložbu očevih crteža otvorio je Ismar Mujezinović, objašnajvajući suštinu crtačkog zadatka na mjestima kao što je kafana.

Ismar Mujezinović: Svaki crtež je drugi put - Slikar je poput lovca koji odlazi u šumu. Razlika je što slikar ima dvije-tri olovke, tvrdu i mekanu, pero a danas flomaster, i mora imati cilj, znati izabrati kafanu, jer razlike zavise od izbora kafane. Tamo gdje su ljudi tužni, gdje mirno sjede, možete ih crtati. Kada slikar nađe takvu kafanu, svoje lovište, onda izvadi blok iz džepa, stavi ga pred sebe i počne da crta. Onda dolazi crtež. Na papiru moraš od nekuda krenuti. Kafanski crtež ne trpi postavku i kompoziciju već se krene i gledaš šta je na čovjeku najinteresantnije. Oko naprimjer, koje se miče i koje treba uhvatiti u onom momentu kad je interesantno. Nakon što se zabilježi oko ide se na nos, pa uho...Čovjek treba biti izuzetno vješt, treba da zna kuda ide jer linija ne trpi ponavljanje, ako pet puta ponoviš liniju, linija se umrtvi i zamori, treba se znati gdje ići i kako. Svaki crtež je drugi put. Na nekom je krenuo od uha, ne nekom je krenuo od palca, na nekom od oka, na nekom od ruke, tašne ili pića na stolu. Kada slikar izabere put bitno je da zna kuda vodi, da ne luta, čak i kad ponekad primijetite lutanja na crtežu, to je međuprostor razmišljanja dok se ne sjeti gdje treba da ide. Zavisi od ljudi, kafane, toga koliko je čovjek kog crta bio miran. Slikar koji crta u kafani a stari slikari su uglavnom crtali u kafani, moj otac je svako veče nacrtao od pet do petnaest crteža, ako je živio u kafani jedno četrdeset godina, onda izračunajte koliko je to crteža, nekoliko hiljada...slikar nakon iskustva u kafani dobije suverenost i sigurnost, karakteri mu se počnu otvarati. Danas toga nažalost nema. Sem crteža iz kafane, ja sam donio i neke druge... Crtež Lide, modelke nakon rata u Školi primijenjene umjetnosti, da vidite kako je on učenicima na školi primijenjenih umjetnosti objašnjavao kako se crta akt. Ovdje su i ilustracije za Balzaka, van konteksta izložbe, ali sam ih donio zbog toga što bi mlađim ljudima bilo interesantno da vide kako izgleda ilustracija, lavirani crtež kistom. Nikada kod njega nije postojala predradnja, uvijek se išlo uživo, svaki crtež je uvijek bio avantura i nikada nije znao šta će na kraju ispasti. Kafanski crtež je čista avantura, direktni kontakt sa modelom i situacijom, sa impresijom i psihologijom, duševnim stanjem koje autor i model imaju. To je potpuna interakcija', rekao je Ismar Mujezinović na otvaranju dodavši da po raznim galerijama postoji oko pet hiljada crteža Ismeta Mujezinovića ove vrste, zbog kojih je došao na  ideju da uzime crteže redom, po nekoj svojoj logici i da piše automatsk tekst na te crteže i pravi film, jedan krimić naprimjer, na osnovu crteža i da to bude film-strip. S ciljem da sazna kako taj eksperiment funkcionira, nastao je film 'Kafana' koji je publika, u noći otvaranja izložbe, imala priliku vidjeti u 'Zvonu'.

Crteži Ismeta Mujezinovića iz NOB-a, sa radnih akcija, putovanja po Firenci, Veneciji i Parizu ali i crteži iz kafane sigurno zaslužuju posebnu pažnju stručnjaka i sistematično predstavljanje.

Dio biografije Ismeta Mujezinovića, iz monografije 'Crteži', urednika Ismara Mujezinoviča i izdavača Ismara Mujezinovića i Ozrenke Mujezinović Perić:

Ismet Mujezinović rođen je u Tuzli, 2. decembra 1907. godine. Nakon fotografskog zanata upisuje gimnaziju u Sarajevu gdje njegovi profesori otkrivaju neobičan slikarski talenat. Po završetku gimnazije upisuje Likovnu akademiju u Zagrebu i kao izniman talenat dobija stipendiju Ivana Meštrovića. Nakon završenog studija specijalizira fresko-slikarstvo kod Joze Kljakovića.

Pjesma Ahmeda Burića o Ismetu Mujezinoviću iz još neobjavljene pjesničke zbirke: Pred tvojim ateljeom stoji torzo nedovršen, kao i životi naši  napolju svjetla, gola mladost i korzo  ni smrt ni kismet, ništa više me ne plaši.   Očevo ime nosiš, sačuvan od grijeha, sve na platna stari sarhoš, plemenit, iskusan, a nevin: razočarenje, zastave, zbjegovi, krv i obruba zlatna  grimasa i dim, i rajsko vino i zemaljski pelin.   Tu prekoputa, niče banka piramida kad jednom budemo prah, neće se znati      jel’ grob novog Keopsa, il’ palata od kamata i stida.   Hvala ti Stari za sve, znam nije moglo više,  jer sve se briše, od nas će ostati samo sjenke i dim opet se rađam pred portretom tvoje majke   I svijetlim.

Nakon studija kratko vrijeme boravi u Beogradu gdje piše scenarij i režira dokumentarni film 'Sveslavenski sokolski slet'.

Godine 1931.  odlazi u Beč a potom u Pariz gdje pohađa kurseve jezika i uporedne književnosti, a kreće se uglavnom u pozorišnim i filmskim krugovima. Slika  portrete i crta po kafanama Mount Parnassea. Na pariškoj Sorboni upisuje historiju umjetnosti ali studij ne privodi kraju jer se 1933. odlučuje vratiti u Jugoslaviju.

Po povratku u domovinu djeluje u polju teatarske umjetnosti a u Sarajevu sa grupom istomišljenika učestvuje u formiranju 'Collegium artisticuma'. U to vrijeme radi scenografije i izlaže slike sa socijalnom tematikom.

Rat provodi u partizanima, demobilizira se u činu majora, nosilac je spomenice kao prvoborac, a bio je i komadant prvog partizanskog aerodroma. U partizanima, uz stalno crtanje, bilježenje događaja, slikanje, oslikava i Prvo zasjedanje AVNOJ-a u Bihaću.

Uz uređivanje različitih časopisa organizira filmske sekcije kao buduće jezgro Jugoslovenskog filma. Sudjeluje u osnivanju 'Oslobođenja', 'Fronta slobode', 'Sutjeska filma' i Škole primijenjenih umjetnosti gdje kraće vrijeme radi kao profesor. U tom periodu ga okupira tematika NOB-a. Kao jedan od predstavnika Jugoslavije izlaže na XXV bijenalu u Veneciji.

Nakon što je dobio dvije savezne nagrade za slikarstvo i dobre kritike na venecijanskom bijenalu za sliku 'Prelaz preko Neretve', dobija i narudžbe za četiri slike velikog formata za Dom armije u Sarajevu. Tada donosi odluku da postane slobodni umjetnik kako bi se više posvetio slikanju velikih kompozicija sa ratnom tematikom.

Za svoj rad dobio je niz priznanja. Bio je dopisni član Jugoslovenske akademije nauka i umjetnosti i redovni član Akademije nauka i umjetnosti BiH. Nosilac je spomenice NOB-a, ordena za hrabrost i brojnih drugih državnih priznanja.

Ismet Mujezinović je preminuo u Tuzli, 7. januara 1984. godine

(DEPO PORAL/aa)