Porodica Rakočević iz Bijelog Polja, koju je posjetila agencija Anadolija (AA) već skoro četrdeset godina, izradom tradicionalnih narodnih nošnji, čuva stare vrijednosti od zaborava, ne samo crnogorske već i tradiciju svih država regiona.

Radmila Rakočević (68) već skoro četrdeset godina vodi ovaj „biznis“ sa svojom porodicom i može se reći da su, vrijedno radeći, postali i najveći crnogorski izrađivači narodne nošnje.

"Željna sam bila da osvojim zanat, moj prvi džemadan (dugi prsluk) izrađivala sam tri mjeseca, što je zaista puno, i to sam odmah, zajedno sa svojim suprugom, počela od najkvalitetnijeg materijala, te sam kasnije počela da obučavam kadar", kaže Radmila u izjavi za agenciju Anadolija i dodaje da ti kadrovi danas pomažu u njenoj radionici na izradi nošnje.

Radionica Rakočević izrađivala je tradicionalne nošnje svih naroda, narodnosti, nacija i nacionalnosti u bivšoj Jugoslaviji, a njeno stvaranje, ručnim radom, bazira se na izradi crnogorske i bokeljske nošnje, te i izradi suvenira, a njena nošnja je, kako kaže, mnogo puta dobijala svjetska priznanja.

"Naše nošnje za ovih skoro četrdeset godina rada stigle su na sve prostore svijeta, a, pored toga, izrađujemo i zastave. Jedna od takvih je i ona crnogorska koja je razvijena na Ist Riveru u Ujedinjenim nacijma", kaže Radmila ponosna na svoje uspjehe.

Radmila za agenciju Anadoliju govori da je ovaj njen posao nekada bilo izuzetno bogastvo. A bez plagijata je to i dan danas. Radmila kaže kako su, sve s ručnim radom, osvojili tržišta mnogih gradova bivše Jugoslavije.

"Ženska crnogorska nošnja sastoji se od svilene košulje koja je ukrašena vezom i čiji rukavi mogu biti dugi ili samo do lakta. Ispod košulje se nosi bustin-potkošulja bez rukava, duge svilene suknje, dokoljenice i opanci. Zatim, oko struka se nosi srebrni ili pozlaćeni pojas-ćemer. Suknje su raskošno vezane, a nosile su ih žene iz porodice kralja Nikole, jer nekada nijesu svi mogli nositi tako raskošnu i bogatu odjeću."

Prema njenim riječima, mnogo je teže uraditi mušku nego žensku nošnju. Za izradu muške nošnje ukoliko bi ona sama radila, potrebno je oko tri mjeseca, a ženska se može završiti i za mjesec dana manje.

"Za Peroj u Hrvatskoj sam radila originalnu nošnju. A radila sam gotovo za sve države regije, za Bosni, Srbiju, Albaniju, Makedoniju; nošnje svih nacionalnosti, bošnjačku, albansku i drugu. Nema odjevnog predmeta koji ja nijesam radila; od perjaničkih do dvorskih - sve po uzorcima", govori Radmila.

Njihov porodični posao naročito je vezan za muzej na Cetinju, gdje su, kako kaže, svi bili srećni kada su se, prije mnogo godina, Radmila i njen suprug prihvatili tog posla.

"Materijal nabavljamo iz nekadašnjeg Carigrada - Istanbula, Soluna iz Grčke i iz Pariza, a neke predmete i iz Italije. Ponekad je teško procijeniti koliko mi vremena treba za izradu kompletne jedne nošnje, obzirom da jako puno vremena ostavljamo na pripremi materijala, a tek onda ide sklapanje", opisuje Radmila.

Prava najkvalitetnija nošnja po njenim riječima može ispratiti tri generacije.

Osim folklornih društava, za izradu narodne nošnje posebno su zainteresovani i Crnogorci koji žive van Crne Gore, a bude i onih koji izraze želju da se fotografišu u njoj.

Nakon što naručene nošnje izrade u Bijelom Polju, one budu izložene u Podgorici, gdje u prostorijama kuće njen sin ima izložbeni prostor, koji će, kako Radmila kaže, nastaviti porodičnu tradiciju i posao.

Ona ističe da je to porodična radinost koja nosi jedino naslijeđe u državi, na šta je porodica Rakočević veoma ponosna, te ima razloga da kasniji porodični naraštaji nastave tradiciju i uspjeh.

(Anadolija/av)