Na današnji dan prije 21. godinu u Sarajevu je odbranjena Bosna i Hercegovina, jedinstveni su sarajevski i bosanskohercegovački branioci, izvještava novinar agencije Anadolija (AA).

Naime, tog 2. maja 1992. godine, prema svjedočenjima publiciste i istraživača Avde Huseinovića, najelitnije jedinice Vojske Jugoslavije, koja je uspostavljena nakon donošenja Ustava Savezne Republike Jugoslavije 27. aprila iste godine, izvršile su opći napad na glavni grad BiH, napad na zgradu Predsjedništva i institucije Republike BiH. Napad su predvodili pukovnik Milan Šuput i major Marko Labudović.

''Agresor je zaustavljen na nekoliko različitih lokacija u centru Sarajeva, na potezu od tadašnjeg Doma JNA, nizvodno od Vrbanja mosta, kao i na Tranzitu, kod ''Elektroprivrede'' i padinskim dijelovima grada. Labudovićevi specijalci su, između ostalog, zaustavljeni primitivnom protivoklopnom napravom od vodovodne cijevi kojom je rukovao sarajevski heroj, rahmetli Nusret Šišić Dedo...'', navodi Huseinović.

Inače, u nastavku te operacije, kodnog naziva ''Kameleon'', jedinice Vojske Jugoslavije su na Aerodromu Sarajevo otele prvog predsjednika Predsjedništva Republike BiH Aliju Izetbegovića koji se vraćao sa pregovora u Lisabonu.

Zajedno sa njim je bio potpredsjednik Vlade RBiH, aktuelni ministar vanjskih poslova BiH i lider Socijaldemokratske partije Zlatko Lagumdžija, kao i Izetbegovićeva kćerka Sabina Berberović, te tjelohranitelj Nurudin Dinče Imamović. Iako je planirano, iz nepoznatih razloga Izetbegovića i delegaciju nisu dočekali Kolm Dojl iz Evropske zajednice i Luis Mekenz, kontraverzni komadan UNPROFOR-a.

Kada je Izetbegović sletio na aerodrom, komandant jedinice bivše JNA na aerodromu, pukovnik Vidoje Magazin generalu Vojislavu Đurđevcu šifrovano je javio: ''Ptica je sletila''.

Spletom okolnosti predsjednik Izetbegović je nepoznatu ženu, koja je slučajno tada pozvala aerodrom, zamolilo da kontaktira Televiziju Sarajevo i obavijesti u kakvom se stanju nalazi predsjednik države i delegacija. Predsjednik se javio uživo na televiziji u Dnevniku Senada Hadžifezovića.

Nastali su dramatični događaji, kao i apeli da se predsjednik Izetebegović i delegacija oslobode. Izetbegović je tom prilikom dao instrukcije svojim zamjenicima Stjepanu Šberu i Ejupu Ganiću. Na koncu, dogovorena je i razmjena predsjednika Izetbegovića i delegacije za generala Milutina Kukanjca i vojnike bivše JNA.

Sarajevsko ''Oslobođenje'' je u broju od 4. maja 1992. godine prenijelo kako je zamjenik komandanta Teritorijalne odbrane BiH Stjepan Šiber događaje od 2. maja nazvao ''novim porazom okupatorskih snaga'' čija je brutalnost i riješenost da sve što nije isključivo srpsko sruše ili zapale ponovo došla do izražaja''. Hapšenje Izetbegovića uspoređeno je sa otmicom i likvidiranjem Salvaroda Aljendea.

Trećeg maja 1992. trebala je biti izvršena razmjena tadašnjeg vojnog vrha Druge vojne oblasti i vojnika iz Kasarne Bistrik u zamjenu za zarobljenog predsjednika Predsjedništva BiH Aliju Izetbegovića.

Iako vlasti Republike Srpske, pa i javnost u Srbiji, nastoje ostaviti utisak da je u bivšoj Dobrovoljačkoj, a danas ulici Hamdije Kreševljavkovića tog 3. maja ubijeno na desetine osoba, pripadnika bivše JNA, Milutin Kukanjac, nekadašnji komandant Druge vojne oblasti, koji je i naredio povlačenje bivše JNA iz glavnog grada BiH, u jednom od posljednjih intervjua o tome je rekao:

„U toj Dobrovoljačkoj ulici oni su napali sanitetsko jedno vozilo. Poginuli su jedan vojnik - Tomović Zdravko iz Han Pijeska, tri pukovnika - Šokić Miro, Radulović dr. Budimir i Mihajlović Boško, i jedan potpukovnik - Jovanić Boško, i jedna žena, muslimanka - Šuko Nurmela, koja je došla iz Zagreba sa tom komandom i ona je rekla: ’Ja neću nikakvu drugu vojsku, ja idem sa mojom vojskom, pa neka poginem.’ Znači šest osoba je stradalo - od 261 vojnika“.

Inače, tog 2. maja 1992. godine pripadnici Zaštitnog puka Komande Druge vojne oblasti bivše JNA, a tada već Vojske Jugoslavije, izvršili su diverziju u Glavnoj pošti u Sarajevu. Uništene su reonske centrale i drugi telekomunikacijski kapaciteti, uređaji za napajanje, računarska oprema... Unutrašnjost pošte je potpuno izgorjela, a van funkcije se našlo 45.600 telefonskih priključaka.

U noći 2. na 3. maj 1992. godine specijalci pod komandom pukovnika Šuputa su držali 50 građana Sarajeva kao taoce u jednoj zgradi kod Narodnog pozorišta. Taoci su oslobođeni dan kasnije u akciji Dževada Topića Tope, specijalca Zorana Čegara i drugih branitelja.

Penzionirani general armije RBiH Stjepan Šiber u razgovoru za agenciju Anadolija (AA), tačno 21. godinu od dramatičnih događaja, kazao je da će se bh. patriote nastaviti boriti za ideju Bosne i Hercegovine.

''Dijela naših prijatelja više nema, a mislim na Aliju Izetbegovića, a ostali, kao Stjepan Kljuić, više nisu tako aktivni. Bitno je riječi u ovo vrijeme što je nas ostalo živih, ostalo je, borit ćemo se da pravda pobjedi. Pravda mora da pobjedi. Inače, 2. maj je bio veoma značajan. Stoji ocjena da je tog dana odbranjena BiH. Mi nismo imali ono što su agresori imali. A to je oružje. Imali smo ono što oni nisu imali – istinu. Mi smo se borili za istinu. Ta hrabrost  je na svakom koraku pokazivana. Od jednog Ćele do drugih sarajevskih ćela. Ne smijemo zaboraviti rahmetli Ismeta Barjamovića i druge koji su imali tri čiste da su tog dana suprostavili agresoru, bez obzira što nisu imali oružja i municije'', rekao je Šiber za agenciju Anadolija.

Agresija pripremana od smrti Tita

Također, ratni član Predsjedništva RBiH Stjepan Kljuić događaje od 2. maja smatra ključnim za odbranu domovine.

''Tog 2. maja 1992. godine trebala je biti završnica jedne seriozno planirane operacije. Moram vam reći da nisu neki seriozni ljudi, ali su ovo doveli do perfekcije destrukcije. Bosna i Hercegovina je izdana mnogo ranije i o tome niko nije vodio računa, niti je danas ikada provedena istraga. Nemojte misliti da je agresija pripremana u aprilu 1992. godine. Onda je pripremana od onog trenutaka kada je Josip Broz Tito umro'', Kljuić, prenio je novinar agencije Anadolija.

Spašavanje agresorskih vojnika

Zabilježen je i slučaj da su sarajevski branioci spašavali agresorske vojnike.  Naime, Milana Pejića iz Prokuplja u Srbiji,  žrtvujući svoje živote, spasili su Ekrem i Selver Lekić. Pod kišom metaka izvukli su ga teško ranjenog sa bojišnice kod Skenderije, odvezli do bolnice Koševo i dali mu krv.

Obustavljena istraga u slučaju ''Dobrovoljačka''

U januaru prošle godine Tužiteljstvo BiH donijelo je naredbu o obustavi istrage protiv Ejupa Ganića, ratnog člana Predsjedništva BiH i Jovana Divjaka, generala Armije RBiH u slučaju Dobrovoljačka ulica. Pored Ganića i Divjaka istraga je, kako je tada saopćeno, obustavljena i protiv Hasana Efendića, Zaima Backovića, Jusufa Pušine, Emina Švrakića, Dragana Vikića, Fikreta Muslimovića, Dževada Topića, Jovice Bećirović, Rešada Jusupovića, Jusufa Kecmana, Damira Dolana i Ibrahim Hodžića. Haški tribunal ranije je ocijenio da je kolona neprijateljskih vojnika koja se kretala kroz Sarajevo bila ''legitimna vojna meta''.

(Anadolija/dg)